Svi smo doživjeli da nam je netko nekada nanio nepravdu, uvredu ili sagriješio protiv nas. Kako se ponašamo kada dođe do takvih uvreda? Prema Bibliji, trebamo oprostiti.
U Efežanima 4,32 čitamo: „Mjesto toga, budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!“ Isto tako, u Kološanima 3,13 piše: „Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi.“ Oba odlomka naglašavaju da trebamo opraštati drugima kao što je Bog oprostio nama. Zašto trebamo oprostiti? Zato što je i nama samima oprošteno!
Oproštenje bi bilo jednostavno kada bismo ga trebali dati samo onima koji nam ga dođu moliti u tuzi i pokajanju. Biblija kaže da trebamo oprostiti onima koji su sagriješili protiv nas, bezuvjetno. Odbijanjem da iskreno oprosti, osoba pokazuje zlovolju, ogorčenost i gnjev, a nijednu tu značajku kršćani ne bi smjeli imati. U Gospodnjoj molitvi (Oče naš), molimo Boga da nam oprosti grijehe, kao što i mi opraštamo onima koji su sagriješili protiv nas (Matej 6,12). U Mateju 6,14-15 Isus je rekao: „Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.“ U svjetlu drugih odlomaka koji govore o Božjem oproštenju, Isusove riječi u Mateju 6,14-15 najbolje je razumjeti u značenju da ljudi koji odbijaju oprostiti drugima zapravo nisu iskusili Božje oproštenje.
Kada god promašimo cilj tako što smo neposlušni nekoj od Božjih zapovijedi, griješimo protiv njega. Kada god nekome nanesemo nepravdu, nismo sagriješili samo protiv te osobe nego i protiv Boga. Kada sagledamo golemost Božjega milosrđa koje iskazuje u tome što nam oprašta SVE naše prijestupe, shvaćamo da nemamo nikakva prava suzdržati tu milost od drugih. Mi smo sagriješili protiv Boga neusporedivo više nego što itko može sagriješiti protiv nas. A ako nam je Bog toliko puno oprostio, kako mi možemo ne oprostiti drugima toliko malo? Isusova poredba u Mateju 18,23-35 snažna je ilustracija ove istine. Bog obećava da će nam, kada ga zamolimo da nam oprosti, to i učiniti (1. Ivanova 1,9). Oproštenje koje dajemo ne smije imati ograničenja, baš kao što ni Božje oproštenje nema granica (Luka 17,3-4).
