Dmitar Marinko je proveo cijeli svoj radni vijek kao domar u osnovnoj školi 25. maj u Subotici. Danas ima 85 godina i živi u izrazito teškim uvjetima, brinući se o gotovo potpuno nepokretnom sinu, prenosi TV Subotica.
Bivši učenici ove škole saznali su za probleme svog voljenog domara i odlučili mu pružiti pomoć. Jedan post na Facebooku bio je dovoljan da ih sve ujedini.
Pomogli su koliko su mogli, financijski i doniranjem građevinskog materijala, a oni koji su imali vremena i znanja, sami su radili na obnovi Dmitrove trošne kuće.
Njegov izraz lica kada ih je ugledao nikada neće zaboraviti, rekli su. Njihova posvećenost u pomoći dirnula je Dmitra do suza. “To mi je jako veliko iznenađenje i drago, ovo su suze od radosti. Ja sam radio dok sam mogao i privatno i svakako da bih djecu podigao i kuću sagradio. Po 14 sati sam znao raditi”, zahvalio se ganuti domar pred kamerama.
Domar je imao osmijeh za svako dijete
Prvi koji je saznao za njegove poteškoće bio je jedan od bivših učenika koji živi u blizini, Jovica Marcikić.
“Pamtim kad sam ja bio učenik, bio sam jedna od posljednjih generacija kada je on radio u školi. I pamtim taj osmijeh za svako dijete. Ako bi netko razbio prozor, čika Dmitar ne bi vikao na djecu. Ja danas radim u prosvjeti i moji učenici se mene sjete. I ja sam se sjetio njega”, kaže Jovica.
Radovi na kući koja nikada nije bila obnovljena započeli su s najnužnijim – krečenjem, nabavkom drva, novog namještaja i peći. Branka Šokčić, jedna od bivših učenica ove škole, kaže da se trude olakšati život svom voljenom domaru koliko god je moguće.
“Kad sam ušla poslije toliko godina i kad sam ga vidjela, u životu ne pamtim da sam vidjela takav osjećaj u očima. Znači i radost i tugu, to je meni, ja ne znam to opisati, koliko se on obradovao kad smo mi došli. I, eto, mi se trudimo odraditi to što je najbitnije i najpotrebnije što se tiče njega. Da mu olakšamo, jer ipak je sin bolestan, a on je stvarno star”, poručila je.
Bivši učenici su se složili da će nastaviti posjećivati domara i nakon završetka radova.
