Svako godišnje doba podsjetnik je da je Bog u kontroli i da mijenja stvari. Ove 4 stvari bi kršćani trebali imati na umu ove jeseni.
Jesen ima svoju ljepotu, jer se svježi zrak susreće s toplim nijansama crvenog, narančastog i žutog lišća koje lebdi s nekoć bujnog, zelenog i veličanstvenog drveća.
Kao da jesen tiho pjeva gorko-slatku simfoniju, podsjećajući nas da je ovaj život krhak, ali i veličanstven.
4 stvari koje bi kršćani trebali imati na umu ove jeseni
Rimljanima 12, 2 govori nam da se ne prilagođavamo ovom svijetu, već da se preobrazimo obnovom našeg uma. Kako ulazimo u novu jesensku sezonu, a transformacija se polako pomiče i odvija, to stvara priliku da i mi promijenimo fokus.
1. Jesen nas podsjeća da ništa ne traje vječno na zemlji
Nije teško primijetiti da naša zemlja stenje, a život polako propada. Između surovih i razornih vremenskih prilika, gladi i ratova, da ne spominjemo svu slomljenost i povrijeđenost koja preplavljuje naše umove putem vijesti ili društvenih mreža, doista je sve teže na ovom svijetu.
Ali Bog nam daje nadu! Nalazi se u promjeni godišnjih doba. Nakon potopa, Bog je sklopio savez s Noom. Rekao je da će, dok god postoji zemlja, postojati vrijeme za sjeme i žetvu, vrijeme za hladnoću i vrućinu, zajedno s danom i noću (Postanak 8, 20-22).
Baš kao što Bog kontrolira i mijenja godišnja doba na našoj zemlji, On čini isto u našim životima, nježno nas podsjećajući da ništa neće trajati vječno. Bilo da se nađete u razdoblju boli ili u razdoblju obilja, Bog obećava da će biti s nama (Ivan 16, 33). To bi nam trebalo dati mir i utjehu.
Istina je da će naš svijet uvijek biti u stalnoj promjeni, nemiru i polako nestajati, ali dobra vijest je da je naš Bog stalan, da se nikada ne mijenja i da Njegova ljubav nikada ne prestaje!
2. Jesen može donijeti podsjetnike na prošlost, ali postoji i dragocjeno obećanje koje nam Bog daje za našu budućnost
Tuga se zna ušuljati u najčudnijim trenucima. Kada je vrijeme tmurno, a dani kraći, naše se raspoloženje češće mijenja … Neki se nađu u vrtlogu loših misli.
PROČITAJTE: Biblijske upute za skrivene misli: Kako negativne misli izbaciti iz glave?
Ako poznajete nekoga tko se bori s tugom i nemirom ove sezone, obiđite ga i pružite mu ruku nade i ljubavi. Jednostavna i ljubazna gesta može puno doprinijeti. Ako ulazite u ovo godišnje doba noseći teret tuge, u redu je ostaviti prostora u teškom danu. Dođite u Božju prisutnost, otvorite Mu svoje srce i dopustite da vas sretne gdje god bili.
3. Bit će trenutaka kada ćemo se osjećati kao da Bog nije tu
Svaki kršćanin iskusio je krize vjere, vremena u kojima se činilo da Bog jednostavno nije tu i da ga ne sluša. Ali On je tu! Možda vam On ne daje odgovor koji želite jer ima bolji plan za vas. Uostalom, u Jeremiji 29, 11 govori nam da ima “naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.”
Bog sluša i odgovara na naše molitve, samo možda ne na način na koji mi očekujemo. Nemojte gubiti nadu samo zato što se osjećate kao da On nije tu. Biblija nas uvjerava da On jest.
4. Jesen nas podsjeća da ne gledamo na zemaljsko nego na vječno
Za onim gore težite, ne za zemaljskim! (Kološanima 3, 2)
Vjerojatno ste čuli da kao vjernici trebamo imati vječnu perspektivu. Koliko često razmišljate o smrti ili životu poslije nje? Koliko često razmišljate o nebu?
Istina je da bismo, kada bismo stvarno živjeli s vječnom perspektivom, najvjerojatnije živjeli drugačije. Naše okolnosti bi se brže promijenile. Stvari kojih se bojimo ili zbog kojih se brinemo bi prestale … Razmislite o tome ovako: da znate da je danas vaš posljednji dan, što biste učinili drugačije?
Poanta za povratak kući je sljedeća: Pavao nas potiče da usmjerimo pogled na ono što je gore, a ne na ono što je ovdje u ovom životu. Njegova poanta je da kada živimo sa “sebičnom” strašću, žudeći da izvučemo najviše iz ovog života, usredotočujući se na ono što želimo i popuštajući svome tijelu, ne uspijevamo vidjeti misiju koja nam je dana za Božje kraljevstvo.
Održavanje vječne perspektive mijenja sve! To nam daje nadu – nadu da ćemo imati život (puno bolji) nakon ovoga. Nadamo se da je ono što radimo ovdje i sada važno Bogu, no jednog dana nećemo morati trpjeti poteškoće, bol ili patnju, jer ćemo se ponovno ujediniti s onima koje volimo i našim Gospodinom (Otkrivenje 7, 15-17).
