Poglavlja 13-17 Evanđelja po Ivanu često se nazivaju Govorom u gornjoj sobi i bilježe Isusovo pripremanje učenika za službe koje će imati nakon Njegovog odlaska. Na početku tog govora Isus kaže: “Idem pripraviti vam mjesto” (Ivan 14,2).
Što znače Isusove riječi “Idem pripraviti vam mjesto!”?
Prije nego što Isus objavi svoj plan da “ide pripraviti mjesto”, objašnjava da se srca učenika ne bi trebala uznemirivati i da bi trebali vjerovati u njega (Ivan 14, 1). Isus potom podsjeća učenike da Otac ima mnogo soba ili nastambi — kako bi to povećalo njihovo pouzdanje i smirilo njihova uznemirena srca.
Ranije je Isus objasnio da ga učenici neće moći slijediti kamo bude išao (Ivan 13, 36). Umrijet će smrću zločinca kao zamjena za grijeh (vidi Ivan 12, 32–33), i morao se sam suočiti s tim zadatkom.
PROČITAJE: Je li Isus Krist jedini put do Boga?
Prije nego je otišao na križ, nije ih htio ostavio bez nade. Otići će osigurati im mjesto u kući svoga Oca. Bili su uznemireni što neće moći odmah biti s Njim, a On ih tješi objašnjavajući im kako će jednog dana ipak biti s Njim.
“U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14, 2-3)
Gospodinov dolazak
Pavao je kasnije ponovno govorio o ovom dolasku u 1. Solunjanima 4, 13-18 kada je opisao događaj koji nazivamo uznesenjem. Isus će se vratiti na oblacima, primajući k sebi sve koji su vjerovali u Njega: oni su “poneseni na oblacima” k Njemu (1. Solunjanima 4, 17). Najohrabrujući element tog velikog budućeg događaja je da ćemo “uvijek biti s Gospodinom” (1. Solunjanima 4,17). Svrha Isusova povratka za Njegove sljedbenike nije samo da nas sačuva od poteškoća – doživjet ćemo dosta toga – već da bismo mogli biti zajedno s Njim.
Pavao podučava o Isusovom povratku na oblacima za njegov narod kako bismo hrabrili jedni druge istinom naše buduće nade – da ćemo ga vidjeti i biti s Njim (1. Solunjanima 4,17). Kada je Isus rekao svojim učenicima: “Idem pripremiti vam mjesto” (Ivan 14,2), to nije bilo samo ohrabrenje za njegove učenike koji su u to vrijeme bili u prostoriji, već je ohrabrenje za vas i mene. Iako ga sada ne vidimo, vidjet ćemo ga jednog dana – ili kada se vrati prilikom uznesenja ili kada umremo, ako to bude prvo. U svakom slučaju, znamo svoju budućnost – ako vjerujemo u Njega, imamo vječni život i naša budućnost je s Njim.
