Tijekom posljednjih nekoliko godina bio sam izazvan rasti u primjeni svoje vjere u svakodnevnom životu. Jedno područje na kojem je stalno rađeno u mom životu je biti zadovoljan, posebno u stresnim situacijama. Nevjerojatno je što sve saznate o sebi, osobito kad ste pod stresom.
Ključ za mene je učenje kako izbjeći stresne uvjete, tako da ne moram proći kroz njih. Jedan od načina na koje učim kako izbjeći stres je biti „zahvalan“ , a ne „očekivati“. Ja svakako imam tendenciju da postanem onaj koji „očekuje!“
Možda ćete pomisliti: „Što misliš pod time?“ Pa, jedini način da to objasnim je da podijelim s vama moje mjesto najvećeg izazova, a to je zračna luka! Iz nekog razloga čini se da sam ovdje najviše izazvan praktično živjeti ono u što kažem da vjerujem.
VIDI OVO: 10 iznenađujućih razloga zbog kojih ste pod stresom
Dijelim ovo riskirajući da zvučim poput nekog tko je previše zahtjevan, ali sve što mogu učiniti je biti što otvoreniji. Kako putujem zrakoplovom jako puno, često bih uhvatio sebe kako idem u zračnu luku očekujući da će mi bez doplate unaprijediti kartu i dati mjesto u prvoj klasi. I tri tjedna zaredom se to zamalo i desilo, ali bi netko ispred mene dobio posljednje mjesto. Zbog ovoga sam bio jako razočaran.
Sada, molim vas da me shvatite, bio sam razočaran jer sam krupnog stasa i dodatni prostor bi mi dobro došao. To je jedini razlog.
Ubrzo nakon „3 razočarenja“, čitao sam Filipljanima 2,5-8 i Bog me suočio s mojim stavom. Pogledajte:
5 Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
7nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,
8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.
Evo što me zateklo. Ja sam sluga Gospodina Isusa Krista. Moj Učitelj/Spasitelj se ponizio i postao sluga kako bi umro na križu za mene, a ja cvilim oko dodatnog prostora u zrakoplovu! Kada se počnem osjećati kao da „zaslužujem“ nešto zbog onoga što sam učinio, moram se sjetiti što stvarno „zaslužujem“, a to je smrt! Znam to, ali bio sam posramljen što me trebalo podsjetiti.
VIDI OVO: 4 biblijska načina kako reagirati na stres i strah
Razlog jer sam bio razočaran je taj što sam „očekivao“ uspon. Čitanje Filipljanima me vratilo natrag u stvarnost. Umjesto da „očekujem“, trebao bih biti „zahvalan“. Razmišljao sam o Evanđelju po Luki 24,13-35 gdje se Isus pridružio dvojici koji su hodali za Emaus iz Jeruzalema. To je oko sedam milja! Za te ljude nije bilo „prve klase“, a oni sigurno nisu imali udobne cipele kakve mi imamo danas!
Ako ja mogu držati moj um usredotočen na to i ostati poslušan onome na što me On pozvao da činim, nevjerojatne stvari se mogu dogoditi. Sada se stalno pitam „očekujem“ li ili sam „zahvalan“?
Autor: Carl Kerby; Prijevod: Blaženka Š.; Izvor: Reasons For Hope
