Može li tetovirana osoba u raj? Iako je kratak odgovor na ovo pitanje ”da”, neki će kršćani reći da to ne može biti tako, da čovjek koji je tetoviran time pokazuje da je ”od svijeta”.
Neki dijelovi Biblije, kao što je Levitski zakonik 19, 28 jasno zabranjuju tetoviranje i ”bušenje dijelova tijela”, što bi se moglo protumačiti kao da zabranjuje i piercinge i slično.
No što ako se čovjek tetovirao prije nego što je prihvatio Krista za svoga Spasitelja i postao spašen? Kako se ono što piše u Levitskom zakoniku 19, 28 primjenjuje na nas danas?
Kontekst i značenje Levitskog zakonika 19, 28 za moderno doba
Nedugo nakon izlaska iz egipatskog ropstva, bilo je jasno da izraelskom narodu prijete različite poganske stvari, kao što je bilo ”urezivanje oblika na tijelo”. Zato Levitski zakonik 19, 28 uči sljedeće: „Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!“
Ovim stihom Bog je jasno želio odijeliti svoj narod od poganskih naroda, koji su slijedili poganske običaje, od kojih je jedan bio i urezivanje oblika i ”zareza” na svoja tijela.
No odnosi li se ovo i na tetoviranje? Kada govorimo o tetoviranju, mušterija obično plati umjetniku koji se bavi tetoviranjem da nešto tetovira na njihovo tijelo. Sam čin tetoviranja jest zapravo oslikavanje određenih oblika na tijelo.
No mušterija neće na sebe kroz tetoviranje primiti znak nekog tiranina, kojim bi bilo određeno da sada ta mušterija pripada njemu, što bi na primjer bilo istoznačno onome što se događalo u vremenu pisanja starozavjetnih stihova. Znači li to da se ovi stihovi ne primjenjuju na nas danas?
VIDI OVO: Kršćanske tetovaže: Što Biblija kaže o tetovažama?
Najvažniji je stav srca i ono što čovjek tetovira na sebe
Ovdje su najvažnije dvije stvari: stav srca i ono što osoba tetovira. Najvažnije jest da ono što čovjek da tetovirati na sebe tom čovjeku ne postane neka vrsta idola ili nečega čemu bi posvetio više pažnje ili ljubavi nego Bogu.
Na primjer, tetoviranje znaka omiljenog nogometnog kluba jest bezopasno, pod uvjetom da se prema tom nogometnom klubu čovjek odnosi u normalnim parametrima. No na primjer, tetoviranje imena i prezimena preminulog ili čak lica preminulog, zbog vjerovanja da je ta osoba ”zauvijek s nama” nije dobro. Štoviše, to je vrlo opasno.
Kršćani će se najviše protiviti tetoviranju i to je logično. No bez obzira na to je li osoba tetovirana ili ne, ono što je najvažnije jest motiv. Bog vidi srca svakoga od nas. Bog vidi što je u srcima svakoga od nas. Bogu se ništa ne može sakriti.
Danas još uvijek postoje ljudi koji vjeruju da nije dobro jesti svinjetinu, jer ”tako piše u Zakonu”, iako u isto vrijeme ti ljudi ne slijede ostale stvari iz tog istog Zakona. Ti ljudi ne znaju ili ignoriraju jedno: „Jer tko god od vas Zakon drži, a pogriješi u jednome, kriv je za kršenje cijelog Zakona.“ (Jakovljeva 2, 10) Zakon je ispunio Krist. Sada se možemo usredotočiti na ispunjavanje sebe Božjom Riječi i dopustiti da se ona izlije iz nas, u živote drugih.
Trebaju li se kršćani tetovirati?
Prije bilo čega što kršćanin želi učiniti, treba si postaviti jedno važno pitanje: „Hoće li ovo što planiram učiniti biti Bogu na slavu?“ Ako hoće, onda to svakako treba učiniti. Ako neće, bilo bi se dobro, za dobrobit tog kršćanina, suzdržati od činjenja takvih stvari.
No kada se sve zbroji i oduzme, jedno nam treba biti jasno: bušenje ušiju radi naušnica, odijevanje u određenu vrstu odjeće, pa čak ni tetoviranje samo po sebi nije inherentno štetno. Najvažniji je motiv zašto činimo to što činimo. Najvažniji je stav srca. Ako nešto činimo kako bismo proslavili Boga, Bog će to vidjeti i zbog toga će Mu biti drago.
Može li netko tko je tetoviran ući u Božje kraljevstvo? Naravno da može. Ako je prihvatio Krista kao svoga Gospodina i Spasitelja i ako je povjerovao u Njega, ako se pokajao za svoje grijehe, time postaje dio Božje, odnosno Kristove obitelji. Tim činom čovjek je dobio ”ulaznicu” za raj. Bez obzira na to imao li na sebi tetovažu ili više njih ili ne.
