Ne postoji neka čarobna molitva, ali postoji tajna snažnog molitvenog života. Otkrivamo je u nastavku.
Ništa ne preobražava više od molitve. Ljudi se često pitaju: “Zašto vjernici toliko inzistiraju na molitvi?” Odgovor je vrlo jednostavan – jer je Isus to činio. To se lako može uočiti u evanđeljima, osobito evanđelju koje je napisao Luka.
Drugi evanđelisti kažu da je Isus bio u Jordanu i da je Duh sišao na Njega kao golub – Luka kaže da je Duh sišao na Njega dok se molio. Drugi evanđelisti kažu da je Isus izabrao 12 učenika – Luka kaže da je izabrao 12 učenika nakon što je proveo noć u molitvi. Drugi evanđelisti kažu da se Isus popeo na brdo i da se preobrazio – Luka kaže da se preobrazio dok se molio. Drugi evanđelisti kažu da je Isus umro na križu – Luka kaže da se čak i kada je umirao molio za svoje neprijatelje.
U evanđeljima čitamo da su učenici otišli na počinak, ali je Isus otišao moliti – kao što je bio njegov običaj. Isus je bio Sin Božji – definitivno je bio pomazan za svoju službu. Ako je Isusu trebalo sve to vrijeme za molitvu, zar ne trebamo onda i ti i ja imati vrijeme za molitvu?
Tajna snažnog molitvenog života
Znate li koja je tajna molitve? Molitva u tajnosti.
“Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” (Matej 6, 6)
Prva Samuelova 1, 1-15 daje izvještaj o putovanju Elkane i njegove žene Ane u Silom kako bi štovali Gospodina. Tijekom tog vremena, Ana je bila uznemirena jer nije mogla roditi sina svom mužu. Ovaj odlomak iz Biblije daje prilično dojmljiv prikaz njezinog vremena u molitvi. Kaže da je Ana plakala jer je bila neplodna. Više od toga, gorko je plakala. Izlila je dušu pred Gospodinom. Srce joj je tugovalo; bila je ogorčena u duši, razdražljiva i žalosna duha. Sada je to prilično dobar popis nevolja: tuga, teškoće i sve ostalo što je snašlo ovu ženu. Ali ključ cijele situacije je da je ona bila moliteljica. U stihu 20 piše da je požnjela svoju nagradu.
Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, “jer sam ga”, reče, “izmolila od Jahve”. (1. Samuelova 1, 20)
Pouka je vrlo jasna: Bog odgovara na očajničke molitve! Vaš molitveni život pokazuje koliko ovisite o vlastitim sposobnostima i koliko stvarno vjerujete Bogu. Što više samopouzdanja imate, to manje molite. Što manje samopouzdanja imate, to više morate moliti.
PROČITAJTE: 5 biblijskih upozorenja za samopravedne kršćane
Što kaže Biblija? Pavao kaže u 1. Korinćanima: “Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom” (1. Korinćanima 1, 27-29).
Molitva je jezik siromaha, nemoćnoga, napuštenoga … David, kralj Izraela, toga je bio svjestan i Bogu je rekao: “Prigni uho svoje, Gospode poslušaj me; jer sam nevoljan i siromah” (Psalam 86, 1). Na drugom mjestu piše: “Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba” (Psalam 34, 6).
Apostol Pavao me osvojio svojom duhovnošću i ogromnim intelektom. Ipak, kaže da je vrlo svjestan da je jak kada je slab. Uvijek je pokušavao sebi i drugima dokazati da je nitko, a Bog sve!
Istinska molitva je dvosmjerna komunikacija. Ja govorim Bogu i Bog govori meni. Ne znam kako Duh ostvaruje komunikaciju – ili zašto Bog trebam moliti – ali Bog tako djeluje.
