Bilo tko, tko je proveo neko vrijeme na Internetu zna da nam u današnjem svijetu ne treba više kritika.
Lako je kritizirati sve i svašta. Na ovo se dodaje činjenica da na gotovo sve možemo dati kritiku – čak i na ovaj članak (pogledajte odjeljak komentari u nastavku).
Ne trebamo više kritika, nego trebamo bolje kritike.
Vrijedi primjetiti da oni koji kritiziraju obično nisu vrijedni ulaska u razgovor. Ovo kažem jer su skloni prvo suditi. A oni koji brzo sude su obično zatvoreni i negativni.
Međutim, suprotno je jednako istinito. Oni koji povremeno daju poštene kritike pokazujući mudrost i uvid vrijede biti uključeni cijelo vrijeme. To su muškarci i žene kojima je sklonost naučiti. A oni koji žele učiti su puni nade, otvoreni i ponizni.
Reći razliku između ove dvije vrste kritika je važno jer kritika može biti odličan učitelj ako smo otvoreni prema istoj. Kažem “može biti” jer nije puno stvari na ovom svijetu od kojih sam s jedne strane naučio više, a s druge strane na koje sam reagiralo lošije, kao što je kritiziranje. Mnogo puta sam od strane drugih kritiziran, kao i moj posao, i bio sam otvoren za riječi koje su mi izrečene. No, poneki put, kada bih ja ili moj posao bili kritizirani, stao bih u ratoboran, obrambeni stav.
I znam da nisam jedini. Mnogi od nas se snažno bore protvi kritika iako znamo da su one dobar učitelj. Upravo zato vjerujem da trebamo bolju kritiku. Kritika može poslužiti kao građevinski blok ili kugla za rušenje. Trebamo je tretirati sa velikom pažnjom.
Sigurno postoji niz stvari koje mogu poslužiti kao katalizator za bolje kritike. Nadam se postaviti nekoliko pitanja kako bi započeli razgovor o poboljšanju kritika koje upućujemo. Ispod su tri pitanja koja sebi možemo postaviti kada želimo uputiti kritiku i kada primamo kritiku.
Radi li se o tome da budem bolji ili da sam u pravu?
Prva stvar koju trebamo zapamtiti kada dajemo kritiku je da ne bi trebala biti o nama. Najbolja kritika koju sam ikad dobio je ona koja je govorila o tome kako da poboljšam sebe ili svoj posao. Možda zvuči čudno za reći, ali njabolja kritika je nesebična.
Oni koji nesebično dijele kritike nemaju želju da se dokaže da su u pravu ili da se uzvise. Njihova glavna želja je da nas vide boljima. Ne tako davno, blizak prijatelj je podijelio teške stvari sa mnom. Izazvao je neke od mojih pretpostavki i stvaova. Nije želio dokazati da je u pravu, nego je želio da ja postanem bolji.
Stanje njegovog duha nije činilo primanje kritike lakim – nisam siguran da je to ikada lako – ali je učinilo mogućim slušati ono što je imao reći.
To bi trebao biti naš prvi filter prije nego što uputimo kritiku. Naravno, biti će stvari koje nam stanu na put s kojima se ne slažemo i za koje mislimo da su strašne. Ali prije nego što otvorimo usta trebamo se zapitati: “Osjećam li se primoranim nešto reći jer želim ovu osobu, ovaj posao, ili ovu situaciju učiniti boljim?”
Je li ovo kritika ili napad?
Dobra kritika ima spremna pitanja pri ruci. Čak i ako uputimo kritiku bratu ili sestri koja je direktno vezana za njih, nikada ne bi trebala ići prema etiketiranju, uvredi ili krivnji.
Ne mogu nabrojati koliko puta sam vidio druge kako napadaju ili krive nekoga u ime kritike. U trenutku kada pređemo sa kritikovanja rada, vjerovanja ili stavova drugih na osuđivanje njihovog karaktera ili njihovih motiva, pretjerali smo.
Ovo se događa posvuda. Ulogirajte se na Facebook ili Twitter, ili pogledajte neke primjedbe koje se odnose na teološka ili politička pitanja. Kako brzo odmaknemo od teme i napadamo jedni druge? To nikada nije od pomoći.
Još nisam upoznao nekoga tko je bio nazvan pogrdnim imenom, a potom i dalje ima interesovanje da sluša. Nisam znam da itko želi daljnji razgovor nakon što je nepravedno etiketiran ili pogrešno optužen. Koliko god je to istina, mi i dalje nastavljamo to činiti.
Prije nego što uputimo kritiku, trebamo se zapitati: “Rješavam li rad ili stav, ili napadam ovu osobu?” Velika je razlika u tome, a ako smo u stanju razlučiti razliku, poduzet ćemo još jedan korak prema boljoj kritici.
Radi li se samo o tome što nije u redu?
Treća stvar koju trebamo zapamtiti kada upućujemo kritiku jeste da govorimo o tome što je napravljeno dobro. Najgora kritika naglašava samo ono što je loše. To je malo više od uništavanja nekog bez namjere da ga uzdignete. Nasuprot tomu stoji kritika koja naglašava kako nadgrađivati na ono što već postoji.
Jedna od mojih dobrih prijateljica je talentirana autorica. Kad sam završio radnu verziju moje druge knjige, pitao sam ju da je pregleda. Iskreno, bio sam prestravljen time kako će je oštro kritizirati. Ona je to i učinila, ali to nije bilo sve.
Temeljno je objasnila zašto je napravila određene primjedbe, ukazala na to što sam mogao učiniti bolje kao i na to i što sam dobro učinio. Njezina iskrena kritika mi je ukazala na čemu treba raditi i šta treba poboljšati, i nije me ostavila samo sa rukopisom punim crvenih ispravki.
Prije nego što ponudimo kritiku, uvijek se moramo sjetiti da smo u mogućnosti potaknuti jedni druge da napredujemo. Možemo istaknuti ono što su učinili dobro i objasniti kako oni mogu poboljšati stvari koje se mogu učiniti bolje. Trebamo pitati: “Govorim li ja o više toga nego samo o onom što nije u redu?”
Ako smo u stanju učiniti te stvari, možda smo na putu da budemo bolji kritičari. I, na kraju krajeva, to znači da ćemo svi uznapredovati.
Autor: Michael Hidalgo; Prijevod: Blaženka Š.; Izvor: Relevant Magazine
