Kako čitamo Ivanovo evanđelje, 8. poglavlje, od 31. do 47. stiha, vidimo da ondje židovski vođe govore kako su oni potomci Abrahama i da je Bog njihov ”stvarni otac”.
No ono što ovdje isto tako vidimo jest da Isus tim istim židovskim vođama govori da je njihov otac đavao: „Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše ubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.“
Zašto im je Isus rekao da je njihov otac đavao?
Farizeji su vjerovali za sebe da su slobodni od svih grijeha, odnosno da na njima ne može biti grijeha, zbog toga što su mislili da su Abrahamovi potomci. No Isus im je želio pokazati nešto drugo. Želio im je na praktičan primjer pokazati da ono što čovjek čini otkriva kakva je zapravo priroda čovjeka.
Da su farizeji zaista bili ”Abrahamova djeca” kao što su vjerovali da jesu, ponašali bi se poput Abrahama. Abraham je s razlogom bio pravednik u Božjim očima: slušao je Boga, poštovao je Njegove zapovjedi i ono što je najvažnije, vjerovao je Bogu čak i onda kada nije znao zašto treba učiniti nešto što treba učiniti.
Ako čitamo knjigu Postanka, vidjet ćemo da je Abraham slušao ono što je Bog od njega zahtijevao, čak i onda kada je izgledalo da je ono što Bog želi od Abrahama previše; kao na primjer kada je Bog tražio od Abrahama da žrtvuje svoga sina Izaka. Što su farizeji činili? Jesu li bili poslušni Bogu ili su samo naizgled bili poslušni Bogu, dok su zapravo samo držali vlastita pravila i zakone, koje su sami izmislili i njima nadomjestili Božje zakone?
VIDI OVO: Zašto se Sotona naziva “otac laži”?
Židovski vođe su se ponašali kao djeca đavla
Isus je rekao farizejima da su djeca đavla jer su se tako i ponašala. Da su poznavali Boga, onda bi prepoznali Krista kao Mesiju ili Spasitelja ljudi, jer o Mesiji govore Pisma. No oni ga nisu prepoznali, iako jer Krist došao iz istoga naroda kojemu pripadaju i farizeji. Ne samo da nisu prepoznali Krista kao Mesiju, nego su ga željeli ubiti.
Isus isto tako govori farizejima i pismoznancima sljedeće: „A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.“ (Ivan 8, 45-47)
Zašto je ovo Isus rekao?
Jer, Ako smo Božja djeca, tada ćemo “sudjelovati u božanskoj prirodi” (2. Petrova 1,1-4) i hodimo u Njegovoj istini (Efežanima 5, 8-9; 2. Ivanova 1,4; 3. Ivanova 1,4). Ali ako nam je otac đavao, dijelimo njegovu zlu prirodu i nemamo istine u sebi, piše Gotquestions.org.
Sotona je došao ubiti, ukrasti i uništiti?
Sotona je došao kako bi ubio, ukrao i uništio. Ubio, ukrao i uništio što? Nas ljude i naše živote. Ako smo prihvatili Krista kao našega Spasitelja i Gospodina i ako smo povjerovali da je Krist umro i uskrsnuo za naše grijehe, to znači da pripadamo Božjoj obitelji i da smo spašeni. Sotona nam ovo ne može uzeti. No, ako nam ne može uzeti spasenje (Ivan 10, 28-29; Luka 20, 36)
Sotona će nam pokušati, ako mu to dopustimo, zagorčati život na Zemlji što je više moguće i odvojiti nas od Boga. Zato je ključno biti poslušan prema onome što kaže Bog. Biblija nam jasno govori koja su neka od obilježja pobožnog čovjeka: „Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.“ (1. Ivanova 3, 10)
U njihovim srcima nije bilo mjesta za Kristovu poruku
Zašto je Krist farizejima i pismoznancima rekao da su oni djeca đavla? Iz jednostavnog razloga: u njihovim srcima nije bilo mjesta za Krista i za Kristovu poruku. Iako su se farizeji pretvarali da su pobožni, njihova srca su bila izopačena i pokvarena, što su pokazivali svojim djelima, a ponajprije željom za time da ubiju Krista, budući da je Krist jasno ukazivao na probleme čovjeka i znao je što leži u srcu svakoga.
U Mateju 23, 27 vidimo da Krist farizeje i pismoznance naziva ”okrečenim grobovima”, što se može povezati i s ovom tvrdnjom. Bez obzira na vanjsko obličje pobožnosti, činjenicu da su bolje poznavali Pisma od običnih ljudi, bez obzira na njihove glasne molitve i davanje velike količine novca u hramu, srce farizeja bilo je daleko od Boga. Ne budimo poput farizeja. Približimo se Bogu, u poniznosti i priznajmo da je On Bog. Dopustimo Bogu neka djeluje na naša srca.
