Kada je rođen izraz “nanovo rođeni” kršćani i što to ustvari znači? U ovom članku autor istražuje povijest “nanovorođenja” ili ponovnog rođenja.
Ranih sedamdesetih godina prošloga stoljeća Watergate skandal potresao je Sjedinjene Američke Države. Jedan od ljudi koji su bili uključeni bio je Chuck Colson. Kasnije je priznao krivnju i odslužio je svoju kaznu u saveznom zatvoru. Za vrijeme boravka ondje, Colson je povjerovao u Krista i obratio se na evanđeosko kršćanstvo.
1976. godine Colson je objavio knjigu ”Nanovo rođen”, odnosno kronike koje su vodile do njegovog obraćenja, kao i objašnjenja njegove radikalne životne promjene. Knjiga je odmah postala bestseler, zbog čega je Colson postao je dan od najutjecajnijih evangeličkih predvodnika toga vremena.
Isto tako 1976. godine, kandidat-autsajder iz Georgije pod imenom Jimmy Carter osvojio je nominaciju za demokratskog kandidata i nakon toga je, iako jedva, pobijedio na predsjedničkim izborima. Carter je jedva bio poznat među nacijom, zbog čega je njegova pobjeda još više dobila na značaju. Za vrijeme svoje kampanje, Carter jer priznao da je ”nanovo rođeni” kršćanin. Velika većina političkih medija i novina nisu znali što to znači.
Dok se ovaj izraz proširio kroz javnu svijest, mnogi Amerikanci pretpostavili su da su nanovo rođeni kršćani članovi neke kršćanske sekte. No, nakon istraživanja medija, otkriveno je da izraz ”nanovo rođenje” koriste evanđeoski kršćani kako bi opisali natprirodnu preobrazbu, kroz koju ljudi prolaze nakon obraćenja na kršćanstvo.
Evanđeosko kršćanstvo zasigurno nije bilo novo, no nakon što je ovaj izraz postao široko poznat među Amerikancima, poboljšao je profil evangelika.
Povećana ozloglašenost i utjecaj evangelizma potaknuli su časopis Newsweek na to da 1976. godinu proglasi “godinom evangelizma”. Sljedeće godine, svjetski poznati evangelist Billy Graham objavio je djelo ”Kako biti nanovo rođen”. Knjiga je pomogla u jačanju vjerodostojnosti izraza “nanovo rođen” i što je još važnije, poslala je poruku da je pravo biblijsko kršćanstvo sinonim za “nanovo rođeno kršćanstvo”.
Moderno ili drevno?
Neki komentatori tvrde da je naglasak na nanovo rođeno kršćanstvo izum modernog doba. Tvrdili su da je evanđeoski naglasak na nanovo rođenje bio odsutan iz velikog dijela crkvene povijesti. Evangelici su odgovorili Pismom.
Krist je rekao: „Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!“ (Ivan 3, 3) Ovo iskustvo novog rođenja također je poznato kao obnova. Apostol Petar tvrdi da je ovo iskustvo moguće samo zbog djelovanja Krista. (1. Petrova 1, 3)
Apostol Pavao isto tako povezuje nanovo rođenje sa spasenjem i oprostom grijeha. (Titu 3, 4-7) Stihovi poput ovih nadahnjuju jedno važno pitanje: kako oni koji opovrgavaju mogu tvrditi da je koncept novog rođenja proizvod modernog vremena, kada jasno vidimo da je on prisutan i u Pismu?
Mnogi klevetnici zasigurno bi se složili s tvrdnjom da se nanovo rođenje zaista nalazi u Bibliji, no oni bi isto tako tvrdili da su kršćani ranijeg doba posjedovali drugačije razumijevanje od onoga kojeg posjeduju moderni evangelici. Složili bi se s time da se u većini dijela povijesti, trenutak novog rođenja povezivao s krštenjem novorođenčadi. Suprotno tomu, evangelici povezuju nanovo rođenje s pokajanjem i osobnom vjerom u Krista. Evangelici vjeruju da su ljudi nanovo rođeni nakon obraćenja prema Kristu.
Nanovo rođenje u crkvenoj povijesti
Istina je da je nanovo rođenje, veći dio povijesti, bilo povezano s krštenjem novorođenčadi. No nije istina da je svatko u ranoj Crkvi učio o novom rođenju na ovaj način. U stvari nekoliko utjecajnih pisaca rane Crkve vjeruju da je iskustvo novog rođenja povezano s pokajanjem, ispovijedanjem i spasonosnom vjerom. Neki od tih pisaca su Barnaba, Klement iz Aleksandrije, Tertulijan, Origen i Hilarije iz Poitiera.
No, kako je krštenje novorođenčadi raslo u popularnosti u 3. i 4. stoljeću, stavljen je manji naglasak na značajnoj povezanosti između obnove i vjere. Mnogi kršćani u vrijeme Srednjeg vijeka pretpostavili su da su kao novorođenčad, za vrijeme krštenja tada, već iskusili obnovu. Zbog toga je djelovalo nepotrebno propovijedati o novom rođenju u odrasloj dobi.
Reformacija
Protestantska Reformacija dovela je do obnovljenog fokusa na vjerovanje pojedinaca u Evanđelje, umjesto na puko obavljanje religijskih dužnosti. Njemački ekvivalent izrazu evangelički osmislio je Martin Luther, kako bi opisao protestantske crkve koji potiču članove svoje zajednice na prikazivanje iskrene vjere u ”evangel” ili Evanđelje.
Evangelički naglasak na nanovo rođenje kasnije je uvelike promicao Johann Arndt, luteranski teolog, kojeg je podučavao Philip Melanchthon. Na početku 17. stoljeća Arndt je napisao djelo ”Istinsko kršćanstvo”, djelo koje je veliki naglasak stavilo na nanovo rođenje i pobožnost. Knjiga se u velikoj mjeri distribuirala Europom više od stotinu godina i ostavila je veliki utjecaj na mnoge propovjednike.
Velika probuđenja
Sredinom 18. stoljeća slijed moćnih probuđenja, vođen Jonathanom Edwardsom i Georgeom Whitefieldom, potresao je Sjedinjene Američke Države. Propovijedi su stavljale naglasak na nanovo rođenje i pozivale su ljude na obraćenje. Ova probuđenja dovela su do rođenja američkog evangelizma, nečega što će postati utjecajna sila u američkom društvu kroz osamnaesto i devetnaesto stoljeće.
Međutim, do završetka devetnaestog stoljeća pojavio se prijelom među evanđeoskim vjernicima, između modernista i fundamentalista. Modernisti su poricali kršćansku ortodoksnost i nastojali ponovno ”osmisliti” kršćanstvo, u svjetlu moderne znanosti. Fundamentalisti su intenzivirali svoju privrženost kršćanskoj ortodoksnosti, ali su također razvili militantan stav prema kulturi. Do 1920-ih ove su dvije skupine bile potpuno odvojene.
Rađanje oznake
Nakon modernističko-fundamentalističkog prekida, modernisti su odbacili evanđeoski naglasak na iskustvu novog rođenja, ali su mnogi fundamentalisti udvostručili njegovu važnost. Počeli su sebe opisivati kao ”nanovo rođene kršćane”. Iako ovaj izraz neće postati široko raširen još nekoliko desetljeća, dobio je zamah u nekim konzervativnim protestantskim krugovima tijekom tridesetih i četrdesetih godina. 1950-ih, mladi evangelizator po imenu Bill Bright osnovao je ”Campus Crusade for Christ”, koji je postao najutjecajnija služba na kampusima evangelizacije u zemlji. Bright je prihvatio oznaku “nanovo rođeni kršćanin”, a do ranih šezdesetih, novi obraćenici u njegovoj službi također su prihvatili tu oznaku.
Još jedan značajan segment evangelika, koji su prihvatili tu oznaku, bili su mladi odrasli koji su se obratili Kristu kao dio pokreta Isusovog naroda kasnih šezdesetih. Tada je Billy Graham počeo intenzivno koristiti izraz “nanovo rođen”. Graham je propovijedao od 1940-ih i povremeno bi koristio taj izraz, ali 1960-ih izraz novog rođenja postao je daleko istaknutiji u Grahamovoj službi. Događaji iz šezdesetih godina postavili su izraz “nanovo rođen” u radar života gotovo svakog američkog kršćanina. Događaji iz 1976. postavili su taj izraz u živote svakog Amerikanca.
Prisvajanje novog rođenja
Još jedan zanimljiv izraz, koji je s vremenom postao dio rječnika, glasio je ”nanovo rođeni katolik”. Nanovo rođenje obično je bila oznaka evanđeoskog protestantizma, ali ubrzo su čak i katolici počeli izvještavati o takvim iskustvima. No, ljudi su iz raznih razloga željeli ostati unutar svoje katoličke tradicije. Broj samoproglašenih ”nanovo rođenih katolika” bio je skroman od 1960-ih, ali se broj gotovo udvostručio od 2004. do 2016. Iako se može činiti da istinski nanovo rođena osoba može ostati pobožni član katoličke crkve, postoje neka ozbiljna upozorenja koja treba uzeti u obzir.
Osim toga, do kasnih 1970-ih, Amerikanci su koristili i često zlorabili izraz “nanovo rođen” kako bi opisali bilo kakvo transformacijsko iskustvo, čak i ako iskustvo nije bilo izravno povezano s Kristom i kršćanstvom. Izraz se toliko često koristio da je Bob Dylan, kada je opisivao vlastito obraćenje na evanđeosko kršćanstvo, oklijevao koristiti izraz “nanovo rođen”, zbog njegovog “pretjeranog korištenja”. Jedan od istaknutih primjera ovoga bio je John Lennon, koji je sebe nazivao “nanovo rođenim poganinom”.
Oznaka koja nestaje, ključno učenje
Što jest nanovo rođeni kršćanin? Nanovo rođeni kršćani su oni koji vjeruju u Evanđelje, koji su povjerovali u Krista radi dobivanja osobnog spasenja i koji su iskusili natprirodnu promjenu koja se često naziva obnovom. Takvi kršćani su iskusili preobraćenje, iz duhovne smrti u duhovni život.
Ovo učenje novog rođenja zauzima središnje mjesto u propovijedanju, među mnogim evangeličkim i konzervativnim protestantima modernog doba. Ovaj naglasak nije samo semantika. Nadahnuo je mnoge da nanovo rođenje učine ključnim u svojim životima i službama, što je zauzvrat duboko oblikovalo putanju američkog evangelizma kako je on ulazio u 21. stoljeće.
Tijekom posljednjih dvadeset godina, izraz je pomalo počeo blijediti u popularnosti. No učenje novog rođenja ostaje ključni element povijesti i nasljeđa američkog evangelizma. Dodatne oznake će dolaziti i odlaziti, ali učenje će i što je još važnije, iskustvo, ako je istinsko, ostati.
Autor: Kenneth E. Ortiz; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
