Isus nije plakao zbog toga što nije imao vjere, već zato što je bio pun ljubavi. U ljubavi, On plače s onima koji plaču.
Izgledao je pribran dok se približavao gradu. Sestra njegovog pokojnog prijatelja izašla mu je u susret. On ju je tješio istinom i milošću. No, tada je ugledao i drugu sestru koja je očigledno bila emotivnija. Onda je i on briznuo u plač.
Isus zaplaka.
Ovdje nalazimo izuzetan uvid u slavu Gospodara svemira. Vidimo Njegove ljudske emocije.
Njegove ljudske emocije
Bio je “čovjek muka i znanac boli”, kako je prorekao prorok (Izaija 53,3). Bio je čovjek boli, ali ne svojih boli. “Ipak, on je naše bolesti ponio i naše boli nosio…” (Izaija 53,4). Zbog veličine njegove ljubavi, on je naše boli učinio svojim.
Nije samo po sebi impresivno imati kralja koji plače. No, velika je utjeha imati vladara koji ne samo da poznaje našu građu (Psalam 103,14) i ono što je u nama (Ivan 2,25), već je i sudionik naših tijela i krvi (Hebrejima 2,14).
Sam Bog je u tom čovjeku na sebe uzeo našu ljudskost. Time je imao i naše osjećaje, a samim time i naše tuge. Mi smo ograničeni i krhki. No, Bog nam je dao moćne emocije. Slavimo. Tugujemo. Radujemo se. Plačemo. I to činimo s Isusom kao jednim od nas.
U Evanđeljima, Isus je jasno pokazivao ljudske emocije. Kad je čuo riječi satnikove vjere, “zadivio se” (Matej 8,10). U Getsmaniji je rekao: “Žalosna je duša moja do smrti!” (Matej 26,38). Hebrejima 5,7 kaže da je molio “snažnim vapajem i suzama.”
No, nitko nam ne pokazuje istinske Kristove ljudske emocije kao njegov ljubljeni učenik Ivan, bilo da su te emocije ljubav ili bijes.
Od ljubavi do suza
Opis njegove ljubavi prema Lazaru i njegovim sestrama iz Ivana 11 ne može biti jasniji. Stih 5 kaže: “A Isus je ljubio Martu i njezinu sestru i Lazara.” Stih 36 kaže: “Nato Židovi govorahu: Gle, kako ga je volio!”
Isus nije plakao zbog toga što nije imao vjere, već zato što je bio pun ljubavi. U ljubavi, on plače s onima koji plaču. “Kad je dakle vidje Isus da plače i da plaču Židovi koji dođoše s njom, u duhu se potrese i uzbudi” (Ivan 11,33).
I to čak i kad je znao da će Lazar uskrsnuti. Svojim učenicima je rekao: “Ta bolest nije na smrt, nego radi slave Božje: da se kroz nju proslavi Sin Božji” (Ivan 11,4). Također je rekao: “Lazar, prijatelj naš, spava, ali idem ga probuditi.” (Ivan 11:11). No, unatoč svemu ovome, Isus je plakao.
Od ljutnje do suza
No, njegove suze nisu bile samo posljedica ljubavi. On je ispoljavao pravedni gnjev zbog smrti i nevjere. Ivan kaže da se u duhu “duboko potrese i uzbudi” – doslovno je pobjesnio i uznemirio se. Bio je ogorčen i potresen.
Riječ koja je ovdje korištena za “duboko potresen” drugdje je korištena kao oštro upozorenje (Matej 9,30; Marko 1,43), čak i grdnja (Marko 14,5). Ovo je ozbiljan izraz. “U grčkom jeziku van Biblije može se odnositi na to kao kad konj uznemireno rže; a kada se primjenjuje na ljudska bića, ovaj izraz uvijek pokazuje ljutnju, bijes ili emocionalno ogorčenje. … Leksički je neoprostivo umanjiti ovu emocionalnu uzrujanost na učinke empatije, tuge, boli i sl.” (DA Carson, John, 415-416). A Isus je tako ponovno bio “potresen” kada je došao do Lazarove grobnice u stihu 38.
No, on je i ’uzbuđen’. Dok stoji licem u lice sa smrću, zna što će biti potrebno da bi se ovaj neprijatelj pobijedio. Ovaj put će izvući Lazara iz neprijateljskih čeljusti. Sljedeći put će morati položiti svoj vlastiti život.
Nemir
I ponovo će se uznemiriti. Kada je došao njegov čas, on je molio: “Sada mi je duša potresena, i što da reknem? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali radi toga dođoh u ovaj čas” (Ivan 12,27). Kada je prepoznao izdajnika “Isus se potrese u duhu te posvjedoči i reče: Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati”(Ivan 13,21).
Ovo je problem s kojim se mora sam suočiti. Njegovi učenici ovo ne mogu s njim. Doista, on ovo čini za njih, te im kaže: “Neka se ne uznemiruje srce vaše!” (Ivan 14,1), i opet: “Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši” (stih 27). On će se suočiti s ovim strahom, a oni će biti pošteđeni.
No, ljubav iz stihova 5 i 36, i bijes iz stiha 33 dovodi nas do suza iz stiha 35. Zato što je volio i zato što je zurio smrti u lice, ogorčen na to zlo i odlučan da ono ne smije opstati, briznuo je u plač.
Takve suze ne proizlaze iz nedostatka vjere. One su upravo odgovor na vjeru. “Isti grijeh i smrt”, kaže Carson, “i nevjera koja je proizvela njegov bijes, također su izazvali njegovu tugu. Oni koji slijede Isusa, njegovi učenici danas, trebaju naučiti ovo – da se tuga i suosjećanje bez bijesa svode na puki sentiment, dok se bijes bez tuge stvrdne u samopravednu aroganciju i iritiranost.” (416).
Od suza na djelo
Isusov plač ne dolazi iz očaja i odustajanja. To nisu suze onoga tko je spoznao da je nemoćan i spreman odustati. Umjesto toga, te suze su mješavina ljubavi i ljutnje, a to je dovelo do akcije. On će podići Lazara.
Ova će smrt biti prevladana, ali to ne znači da neće proizvesti tugu. I sama Njegova smrt će na veliki način biti prevladana, ali ni ona neće biti bez boli. On će proći kroz najveću bol. On će plakati: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27,46).
Kad Lazar bude uskrsnut, vratit će se na put Kalvarije radi konačnog obračuna s grijehom i smrću.
On briše suze
Isus je zaplakao. I u tim suzama vidimo da Bog ne ignorira boli kroz koje mi prolazimo. On je došao među nas. Uzeo je naše tijelo i krv. Nije nas pozvao da budemo dio čovječanstva, a da on sam nije htio biti dio toga. Nismo napušteni u svijetu u koji on sam nije bio spreman ući. Ne trpimo nijednu bol koju on nije bio spreman podnijeti. Ne postoji bol koju on nije bio spreman nositi.
Isus je zaplakao. Nije smatrao da je iznad naše agonije, već je sam sebe obezvrijedio i rodio se u našem obličju (Filipljanima 2,7). Sama srž kršćanske poruke jest da je sretni Bog tako ljubio naš svijet koji plače da je dao svoga vlastitog Sina da plače s nama, i iskusi potpunu odvojenost od Boga, da tko god vjeruje u njega neće zauvijek plakati, već će vječno biti sretan.
I jednog dana, kada bude obrisao svaku našu suzu, to neće biti zato što suzbija našu tugu. Onaj koji briše naše suze sam ih je i prolijevao. I pobijedio.
To je naše evanđelje u dvije riječi. Isus zaplaka.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Aleksandar J.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
