Bijes je ružna čovjekova reakcija na različite okolnosti i događaje. Na primjer, možemo se naljutiti ako čekamo u prometu na zeleno svjetlo i ako vozač ispred nas vozi presporo, a mi se žurimo negdje.
Iako danas u određenim kršćanskim krugovima postoji čvrsto vjerovanje da biti ljut znači da je čovjek u grijehu (”ne smiješ biti ljut, jer ako si ljut onda si u grijehu”), to nije tako, jer nas Biblija uči potpuno drugačije. (pročitajte Galaćanima 5, 20; 23 i Efežanima 4, 26-27.)
Ovi nam stihovi jasno pokazuju da je bijes nešto što nam može prirodno doći, jer smo ljudi i jer smo grješni. Uostalom i Kristov primjer, o kojem čitamo u Ivanovom evanđelju 2, 17 pokazuje nam da je i On, Isus Krist, Božji Sin u određenim situacijama bio ljut i da je to pokazao, a znamo da je On bio bez grijeha i bez mrlje.
Sve nam ovo potvrđuje činjenicu da je bijes, odnosno ljutnja, prirodna za čovjeka. No, to ne znači da se bijesu trebamo prepustiti. Baš naprotiv, Duh Sveti nas uči i vodi kako kontrolirati bijes i kako ne dopustiti da bijes nadvlada i ovlada nama.
Moguće je kontrolirati bijes kroz rad s Bogom
Iz Biblije jasno vidimo da Bog obećava oprost onima koji se pokaju za svoje grijehe i promašaje. No što znači pokajati se? Određeni broj vjernika smatra da to znači samo reći da nam je žao zbog nečega što smo učinili i da nakon što smo rekli Bogu da nam je žao, možemo nastaviti dalje s našim životima. Ovo je samo djelomična istina.
Pokajanje znači okretanje od nečega, okretanje za 180 stupnjeva. To znači da želimo prestati raditi ono što smo radili, da se želimo prestati ponašati na određen način, odnosno da želimo prestati s aktivnostima koje su ili izravno bile grješne ili su na neki način bile povezane s grijehom.
Živjeti kršćanskim životom znači neprestan trud i rad za Gospodina. Čak i kada se pokajemo za naše grješno ponašanje, u ovome slučaju ljutiti ispad ili za ljutitu reakciju, to ne znači da više nikada nećemo osjetit bijes ili da više nikada nećemo demonstrirati takve reakcije. Zbog toga što živimo u palom svijetu, događat će nam se da ponovno sagriješimo i to je normalno. Pavao nas o tome uči u svojoj poslanici Rimljanima 7, 14-25.
VIDI OVO: Kako kontrolirati ljutnju? Biblija daje izvrstan savjet
Dopustite Bogu da vas mijenja
Ono što isto tako određen broj kršćana ne razumije jest to da Božji oprost grijeha neće od nas ukloniti našu ljudsku sklonost grijehu. Uvijek trebamo imati na umu da smo grješni ljudi, da smo, ako smo kršćani i ako vjerujemo u Krista, ljudi koji se nalaze u procesu promjene, odnosno da postajemo sve više nalik Kristu ako dopuštamo Bogu da nas mijenja i odgaja kroz različite situacije i okolnosti, pa tako i kroz nešto što je u nama moglo izazvati bijesnu ili pretjerano ljutitu reakciju.
No, osim Božje pomoći i Božjeg vodstva, kojeg nam Bog daje kroz svoga Duha, potrebna je i naša reakcija. Trebamo se željeti promijeniti, odnosno trebamo željeti dopustiti da Bog mijenja našu osobnost.
Ako dopustimo Bogu da mijenja i djeluje na našu osobnost, On će to činiti. Primijetite riječ ”činiti”, nisam napisao učiniti, jer je ovo cjeloživotan proces. No ako dopustimo da nas Bog mijenja i ako surađujemo s Njime, možemo biti sigurni da će se plodovi vidjeti. Ali, ovdje postoji isto jedna vrlo važna stvar koju trebamo imati na umu. Baš kao i kod tjelovježbe i odlaska u teretanu, stvari se događaju polagano. Ako je čovjek pretio i ako dosad u životu nikada nije vježbao, ali počne odlaziti u teretanu, nestvarno je za očekivati da će on nakon 5 mjeseci vježbanja imati potpuno definirano tijelo i da će imati istaknute bicepse, tricepse i trbušnjake.
Što kada bijes opet izbije na površinu?
Ako je u tih 5 mjeseci redovito vježbao i pridržavao se režima prehrane, pomaci će se vidjeti, svakako. Ali ne mogu biti tako osjetni kao na primjer kod čovjeka koji možda cijeli život, od mladih dana ide u teretanu i vježba. Tako je i s problemom bijesa. Ako se prepustimo Bogu i ako budemo aktivno radili s Bogom, nakon određenog vremena primijetit ćemo određene pomake. Isto tako, dogodit će nam se i da ”padnemo”, odnosno da bijes opet izbije na površinu. No kako budemo radili s Bogom, tako će, kako vrijeme bude odmicalo, situacija biti sve bolja i bolja. S druge strane, ako se maknemo od Boga, odnosno ako zapostavimo naš odnos s Bogom, ako prestanemo čitati Božju Riječ, ako zapostavimo naš osobni odnos sa Stvoriteljem, doći ćemo u opasnost vraćanja na sve ono što je radio naš ”stari čovjek”; odnosno na ono što smo činili prije obraćenja.
Bitka je cjeloživotna i isplati se sudjelovati u njoj
Osobni odnos kojeg imamo s Bogom najvažniji je odnos svakog kršćanina. Bog nas kroz mnoge načine, a pogotovo kroz svoju Riječ, uči, odgaja, ispravlja, vodi na pravi put i ono što je najvažnije, uči nas svojim istinama, koje su od ključne važnosti za živote svakog kršćanina. S obzirom na sve to, od iznimne je važnosti održavati osoban odnos s Bogom. To možemo činiti kroz svakodnevnu molitvu, čitanje i proučavanje Božje Riječi, odnosno Biblije, kroz slušanje Božje Riječi, odnosno kroz slušanje propovijedi pobožnog Božjeg sluge i kroz interakciju s drugim pobožnim kršćanima.
Kontrolirati bijes, kao i ostale ljudske nagone, nije lagano. Bitka je teška. Ponekad će nam izgledati kao da pomaka nema. No, ako smo Božja djeca, trebamo imati na umu da nas Bog nikada neće ostaviti, da će uvijek biti s nama (Ponovljeni zakon 31, 8) i da će Bog svoje djelo koje je započeo u nama dovršiti (Filipljanima 1, 6). Ustrajmo, jer mi već jesmo pobjednici zbog onoga što je Krist učinio na križu: zbog svoje smrti i uskrsnuća.
