Evodija i Sintiha dvije su žene koje se kratko spominju u Pavlovoj poslanici Filipljanima.
Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života. (Filipljanima 4, 2-3)
Čini se da su Evodija i Sintiha radile izravno s Pavlom na širenju evanđelja po gradu Filipima, iako nije jasno na koji način. Crkva je započela na molitvenom skupu žena (Djela 16, 11-15), a sasvim je moguće da su Evodija i Sintiha bile dio te izvorne skupine. Jedina stvar koju sigurno znamo je da su ove dvije žene bile u sukobu jedna s drugom.
Jedinstvo vjernika
Iz Pavlovog prvog zahtjeva da “budu složne u Gospodinu” (Filipljanima 4, 2) i njegove molbe da drugi pomognu ovim ženama (Filipljanima 4, 3), saznajemo da su se Evodija i Sintiha borile s neslaganjem. Ovaj spor je bio dovoljno ozbiljan da je vijest o njemu stigla do Pavla tijekom njegovog zatočeništva u Rimu (Filipljanima 1, 13). Pavao nije izjavio da je jedna žena u pravu, a druga u krivu. Stoga njihovo neslaganje nije moralo biti teološko, koje bi Pavao riješio odvajanjem ispravnog od lažnog učenja.
Pavao čak nije upotrijebio svoj autoritet da bi zapovjedio ili zahtijevao da prestanu raspravljati. Također je shvatio da Evodija i Sintiha vjerojatno neće moći postići dogovor bez vanjske pomoći. Stoga je zamolio svog prijatelja (ili možda cijelu zajednicu) da pomogne tim ženama.
Što možemo naučiti od Evodije i Sintihe?
Njihov primjer pokazuje da čak i Božji službenici mogu imati nesuglasice. Također pokazuje važnost ophođenja jednih prema drugima s ljubavlju, suosjećanjem i strpljivošću. Crkva koja ratuje sama sa sobom u opasnosti je da izgubi svoje svjedočanstvo pred ljudima izvana. Evodija i Sintiha morale su biti “složne u Gospodinu”, a ostali članovi crkve trebali su učiniti sve što je potrebno da se njihov odnos popravi. Svi su oni bili suradnici u Božjem djelu i sva su njihova imena u Knjizi života.
PROČITAJTE: Je li u redu da žena propovijeda ili vodi crkvu?
Budući da je crkva sastavljena od grešnika (onih kojima je oprošteno), bit će trenutaka kada će se dogoditi podjele. U tim slučajevima, Biblija daje upute kako raditi na miru. Neke od tih uputa nalaze se u samoj poslanici Evodijinoj i Sintihinoj crkvi:
Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! (Filipljanima 2, 2-4).
Biblija nikada ne dopušta u crkvi ogovaranje ili svađu oko osobnih stvari. Umjesto toga, vjernici trebaju ohrabrivati jedni druge dok se pripremamo za Kristov povratak (Hebrejima 10, 25). Iz gore navedena dva kratka stiha iz pisma crkvi u Filipima može se puno naučiti o rješavanju sporova, životu u jedinstvu i Božjem pozivu muškarcima i ženama da zajedno šire evanđelje.
