Ovo je predivno svjedočanstvo o južnoafričkom siročetu, kojemu je vjera u Boga pomogla da završi medicinu.
Kada je Covid-19 u prosincu 2021. omeo svečanosti dodjele diploma na prestižnoj medicinskoj školi Sveučilišta Witwatersrand, Sithembiso Madlala je bez problema prihvatio promjenu planova.
Njegova životna priča čita se poput bajke ili nevjerojatnog dobrog filma o dječaku koji je naporno radio kako bi se izdigao iznad svojih teških okolnosti.
Za sve je zaslužan Krist
Sithembiso je naporno radio i prevladao više poteškoća nego što ih je većina ljudi ikada susrela. Ali on će vam reći da njegov uspjeh nije samo rezultat sreće ili njegovog truda i odlučnosti. Umjesto toga, čvrsto vjeruje da je dogurao ovako daleko s Kristovom zaštitom, opskrbom i moći u svom životu.
Rođen 1. ožujka 1997., Sithembiso je proveo prve godine u Mariannhillu, skupini predgrađa i naselja u općini eThekwini u KwaZulu Natalu, Južnoafrička Republika. Bio je treće od petero djece – sva od drugih očeva. Uglavnom je odrastao sam jer su ostalu djecu njegove majke odgajale obitelji njihovih očeva. Njegova majka, Bongi, nije imala gotovo nikakve interakcije ni s kim u svojoj proširenoj obitelji. Bongi je bila nezaposlena veći dio Sithembisovog djetinjstva i često ga je ostavljala samog danima dok bi se opijala.
Kada bi majka bila pijana, postala bi nasilna. Jednom ga je toliko tukla palicom te je morao na hitnu. Prilikom drugog premlaćivanja, susjed je pozvao socijalnu službu, koja je došla i odvela mladića na neko vrijeme. Međutim, vraćen je majci kada se ona ispričala i obećala da će biti bolje. Jedne noći kada je Sithembiso imao šest godina, došla je kući pijana i zahtijevala od njega da opere suđe. Kada je počeo prati, Bongi je bacila nož i pogodila ga u rame. Socijalna služba ga je odvela na dulje vrijeme.
U vrijeme kada su ga pokušali vratiti njegovoj majci, ona je oboljela od tuberkuloze i bila je previše bolesna da bi se brinula o njemu i njegovoj mlađoj sestri. Tako su njih dvoje odvedeni u sirotišta u blizini Durbana, a zatim su u jedno trajno smješteni 2007.
Bijeg od majke donio je nove izazove i poteškoće
U novom okruženju, bilo je puno maltretiranja u sirotištu. Prvog tjedna tamo bio je vezan za drvo i polijevan urinom. Bilo je to poput rituala inicijacije.
Nije iznenađujuće da Sithembisu nije dobro išlo u školi. Skoro je morao ponavljati treći razred i bio je blizu pada u petom razredu. U želji da sustigne svoje vršnjake, bacio se na učenje. Iako je obližnjim seoskim školama nedostajalo resursa i bile su prenapučene, brižni učitelji dali su sve od sebe da potaknu učenike koji su bili posebno znatiželjni i motivirani.
“Gospodin Ndlovu bio je jedan od onih koji mi je pomagao, što je bilo ključno za mene. Predavao je fiziku i kemiju – oboje sam volio. Vikendom bi vodio nastavu i individualno se bavio onima od nas koji su stvarno željeli učiti. Moj profesor engleskog izazivao bi nas da razmišljamo o budućnosti i onome što želimo raditi. To me također nadahnulo da sanjam da mogu biti netko i učini nešto na ovom svijetu”, kaže Sithembiso.
Inspiracija su mu bili i volonteri koji su došli iz cijelog svijeta raditi u sirotištu. Neki su ostali samo nekoliko dana, dok su drugi ostali mjesecima. Posebno su ga privukli medicinski volonteri. Proveo je vrijeme upoznavajući medicinsku sestru i promatrajući njezin rad, čak je i prevodio neke medicinske dokumente s engleskog na Zulu.
Kada je imao 12 godina, sirotište je angažiralo svećenika za mlade po imenu Warren Holland koji bi držao molitve s dječacima svako jutro prije nego što bi otišli u školu.
“Bio je to prvi put da sam čuo da mi netko objašnjava evanđelje”, kaže. “Želio sam saznati više o tom Bogu o kojem je Warren govorio.”
Potreba za Kristom
Jednog je dana Holland pročitao Rimljanima 6, 23 i dječak je shvatio da mu treba Krist u životu.
“Kad si dijete, teško je misliti da si grešnik. Znao sam da mogu biti zločest, ali teško je misli o sebi kao o lošemu. Isus je umro jer su ga moji grijesi doveli tamo. To je utonulo u mene. Da, trebao sam spasenje.”
PROČITAJTE: Kršćansko obraćenje: Što ono znači i je li istinito?
Prihvatio je Krista u svoj život, iako je čekao na krštenje dok nije bio stariji. Pastor po imenu Thatu pomogao mu je u učenju.
Kako je napredovao kroz srednju školu, dobivao je sve bolje ocjene, zadivljujući svoje učitelje i staratelje. Potaknuli su ga da ozbiljno razmisli o svojoj budućnosti.
“Volio sam fiziku, matematiku i kemiju i pitao sam se što bi sve to spojilo”, prisjeća se. “U jednom sam trenutku pratio liječnika koji je radio u bolnici kao anesteziolog. Mogao sam svjedočiti operaciji, koja je bila zaista posebna. Primijetio sam da su svi liječnici Indijci osim jednog crnca.”
Nakon operacije, Sithembiso je mogao razgovarati s “crnim” liječnikom, koji mu je ljubazno dao informacije o različitim specijalizacijama i obuci potrebnoj za rad u području zdravstva. Taj mu se razgovor urezao u srce i želja mu je bila da postane liječnik.
“Moja je mama preminula u 42. godini. Ono od čega je umrla bilo je izlječivo. Potrebno je samo oko šest mjeseci liječenja da prevlada ono što je imala”, objašnjava. “Bio sam ljut na to kako se ponašala prema meni dok sam odrastao, ali me također jako zanimalo kako i zašto je preminula. Zašto je umrla od nečega što se može liječiti?”
Usredotočio se na Witwatersrand, jedno od najboljih sveučilišta u Južnoafričkoj Republici, iako su šanse da se upiše bile male. Kada je saznao da je primljen i da je dobio punu stipendiju, bio je zapanjen.
Krenuo je na predavanja na Sveučilištu Witwatersrand u siječnju 2015. i borio se da se prilagodi velikoj, sofisticiranoj obrazovnoj ustanovi u velikom gradu, nakon što je odrastao u sirotištu u ruralnom selu. Mučio se u računalnim laboratorijima sve nije dobio prijenosno računalo. Mučio se i s drugim odlukama.
Odlučio se krstiti u lokalnoj crkvi
Osjećajući da je vrijeme da javno prizna svoju vjeru u Isusa Krista koja mu je promijenila život, odlučio se krstiti.
“Da nisam postao kršćanin, ne bih krenuo u ovom smjeru. Kada sam postao kršćanin, moji prioriteti su se promijenili. To mi je pomoglo kroz teža iskušenja na sveučilištu.”
Stih koji ga je održao je Psalam 199, 9 : “Kako će mladić sačuvati put svoj čistim? Držeći Tvoju riječ.”
Trenutno radi kao specijalizant u tri bolnice u Pietermaritzburgu, radeći sa starijim liječnicima kako bi stekao iskustvo dok ne bude mogao odabrati svoju specijalnost. Također planira pokrenuti dobrotvornu organizaciju koja bi njegovala djecu kao što je on bio njegovan.
Sve zasluge pripisuje Bogu što je poslao prave ljude u njegov život.
“Da nisam živio u sirotištu, ne bih naučio govoriti engleski, a engleski je toliko važan da budeš uspješan na ispitima. Volonteri u sirotištu, ljudi koji su plaćali troškove tijekom mojih godina studiranja, prijenosno računalo – Bog mi je svakoga stavio na put. Bog je dao preko ljudi. Ne bih bio ovdje da nije bilo drugih ljudi koji su odvojili vrijeme kako bi otišli pomoći i služiti drugima. A zauzvrat, ja sada mogu služiti drugima.”
