Isusovo pranje nogu učenicima bilo je na neki način mali primjer koji je ilustrirao nevjerojatnu realnost. Koje je značenje ovog čina?
Isusovo pranje nogu učenicima – evanđeoski izvještaj
„Isus ustade od večere i odloži svoje halje te uze ubrus i opasa se. Zatim nalije vodu u posudu za pranje pa poče učenicima prati noge i brisati ih ubrusom kojim bijaše opasan. Tada dođe do Šimuna Petra. I reče mu Petar: ‘Gospodine, zar da ti pereš moje noge?’ Odgovori mu Isus i reče: ‘Što ja činim, ti sada ne razumiješ, ali spoznat ćeš poslije.’ Reče mu Petar: ‘Nećeš prati moje noge nikada.’ Isus mu odgovori: ‘Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom.’ …
Nakon što im je oprao noge, uze on svoje halje, ponovno sjedne i reče im: ‘Znate li što sam vam učinio? Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom; i dobro velite, jer to i jesam. Ako sam, dakle, ja, vaš Gospodin i Učitelj, vama oprao noge, i vi trebate prati noge jedan drugomu. Jer dao sam vam primjer da i vi činite kao što sam ja vama učinio. Zaista, zaista, kažem vam: Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. Znate li to, sretni ste ako to činite.’“ (Ivan 13, 4-8. 12-17)
Pranje nogu – običaj
U prethodnom odlomku evanđelja po Ivanu vidimo jednu interesantnu sliku: Isus, Bog u tijelu, veliki učitelj, iscjelitelj i čudotvorac, počeo je prati noge svojim učenicima. Da bismo shvatili pun značaj ovog čina, moramo razumjeti kako se na pranje nogu drugima gledalo u kulturi ondašnjeg Izraela.
Putevi su bili prašnjavi i prljavi, a ljudi su hodali u sandalama, ponekad i po cijele dane, i to po najvrelijem sunčanom vremenu, te su stopala zaista bila nešto što je trebalo redovno prati. No, kako pranje znojavih, prašnjavih i svakako nimalo ugodno mirišljavih stopala nikome nije bilo zadovoljstvo, običaj je bio da ’najmanji’ član kuće, poput sluge ili roba, opere noge svom domaćinu, ili domaćinovom prijatelju koji je došao u goste.
Dva čovjeka istog društvenog položaja, nikad ne bi jedan drugome oprali noge. Naravno, nezamislivo je bilo da ljudi višeg društvenog položaja peru noge onima koji su bili ispod njih.
Kada sve ovo razumijemo, shvaćamo koliko je Isus šokirao svoje učenike kada im je krenuo oprati noge, kao i zašto se Petar tako žustro tome usprotivio. To je išlo protiv svih društvenih normi. Isus je bio njegov duhovni učitelj i vođa, i njemu je u toj sobi trebalo dati najveću čast. Ako je netko trebao nekome prati noge, trebalo je biti obrnuto.
Isus je učinio najprljaviji posao
Međutim, Isus je ovdje pokazao nešto predivno. Svakako, njegova gesta je nosila i simboliku duhovnog pranja, tj. očišćenja, koje je došlo putem njegovog djela, no ono na što se ovdje želim fokusirati je Isusov akt samoponiženja. Isus je učinio nezamislivo – učinio je najprljaviji posao, i time ponizno služio svoje prijatelje. Iako je za njih to bio šok, ovo je zapravo u potpunosti u suglasnosti sa Isusovom cjelokupnom misijom, što je kasnije, vođen Svetim Duhom, apostol Pavao objasnio u Filipljanima 2,3-8:
„Ništa nemojte činiti iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe. Nemojte gledati svaki na svoje, nego i na ono što je drugih. Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu,
koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu, nego se sam toga lišio i uzeo na sebe obličje sluge te postao sličan čovjeku. Našavši se u obličju kao čovjek, ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu.“
Isusovo pranje nogu – duhovno značenje
Isusovo djelo pranja nogu, bilo je na neki način mali primjer koji je ilustrirao realnost koja je daleko nevjerojatnija. Ne samo da se uvaženi učitelj spustio ispod svog društvenog nivoa, već se vječiti Bog spustio na nivo svog stvorenja, da bi radi izbavljenja onih koje neizmjerno voli, umro najsramnijom smrću! Ovo je nešto što, sa jedne strane, koliko god se trudili, ne možemo u potpunosti razumjeti, a sa druge strane, sama misao o ovom konceptu ispunjava naša srca zahvalnošću i poniznošću.
Isus je svojom cjelokupnom misijom dao primjer koji njegovi učenici svih vremena trebaju slijediti – primjer sluge koji će za dobrobit drugih učiniti što god je potrebno, i nijedan zadatak neće smatrati nečim što je ispod njegovog nivoa. U služenju kroz ljubav nema mjesta aroganciji. Nema mjesta osjećaju da se nama nešto duguje. Nema mjesta osjećaju da nam treba pripasti bilo kakva čast. Jedino što postoji je samopožrtvovanje, a naš Gospodin je to pokazao već samim činom rođenja među ljudskim rodom.
Isusovo pranje nogu učenicima kao primjer nama
Njegov čin pranja nogu učenicima treba nam ukazati da kada služimo, bilo to u lokalnoj crkvi, ili među onima koji u Isusa ne vjeruju, u našoj svijesti ne smije biti da postoji zadatak koji nam je ’ispod časti’. Mi zapravo trebamo biti zahvalni da nas je Isus izabrao da mu služimo. Svoja djela trebamo činiti na način da ona Bogu, a ne nama samima, daju slavu. Jedino tako možemo biti istinska svjetlost svijetu. Zapravo, mi, grešna stvorenja, kroz milost koja nam je dana kroz Isusa, imamo priliku i čast graditi Božje kraljevstvo, i sama ta činjenica nam treba biti izvor zahvalnosti i zadovoljstva.
Ako ste ikad u svom srcu gunđali misleći da vam je u službi pripao ’najniži’ zadatak, u kojem god obliku taj zadatak došao, sjetite se Isusa; shvatit ćete da činiti ono što je po ljudskim mjerilima najniže, zapravo može biti najviši stupanj službe i blagoslova.
Autor: Aleksandar Jovanović
