Mnogi se ovih dana pitaju gdje je Bog kada mladi ljudi stradaju? Zašto dopušta da nevini budu žrtve?
Nedavna tragedija koja se dogodila u Beogradu i okolini Mladenovca u Srbiji, potaknula je mnoge da se pitaju: “Gdje je Bog?”, “Gdje je Bog kada mladi ljudi stradaju?”. “Zašto Bog dozvoljava zlo, nevolju, tragedije, tugu?”. Upravo sam takva i slična pitanja dobio ovih dana putem društvenih mreža: “Gdje je taj tvoj Bog?”.
Gdje je Bog?
To je dobro pitanje koje trebamo postavljati sami sebi svakodnevno, a ne samo kada dođe nevolja. No, još važnije je postaviti si pitanja u nastavku.
1. Gdje je Bog u mome životu? Imam li s njim trajno zajedništvo? Ljubim li ga, služim li mu? Vjerujem li njegovoj riječi? Je li mi stalo do njegove volje u svome životu, do njegovih zapovijedi?
2. Gdje je Bog u mojoj obitelji? Odgajam li djecu u duhu i strahu Gospodnjem? Dajem li im dobar primjer svojim kršćanskim životom? Odlazim li s njima u crkvu, molim li s njima? Čitam li Božju riječ s njima?
3. Gdje je Bog na mome radnom mjestu? Jesam li autentični svjedok Krista koji me ljubi i koji po meni želi da se proslavi? Obavljam li pošteno svoj posao? Ako sam poslodavac jesam li pošten prema svojim radnicima? Svjedočim li drugima ljubav Božju?
PROČITAJTE: Gdje je Bog kada se dogode loše stvari?
Kada smo u zajedništvu s Bogom, Bog će biti tamo gdje smo i mi. Ljudi će u nama prepoznati onoga kome služimo, koga ljubimo, onoga koji je svrha i smisao naših života.
No, nažalost, mnogi tjeraju Boga od sebe. Ne žele ga u svome životu, ne žele ga u obitelji, u društvu, u školi.
Da, treba postaviti pitanje: Gdje je Bog u našim školama?, Gdje je Bog u našem društvu? Jesmo i ga protjerali? Želimo život bez Boga, školu bez Boga, društvo bez Boga, a kada dođe nevolja, prizivamo ga odnosno prozivamo ga. Bog ne želi biti “usputna stanica”, on ne želi biti “hitna pomoć” (mada u svojoj ljubavi i na takav način ponekad djeluje). On želi da ga slijedimo a ne da očekujemo da on nas slijedi, da bude tu negdje blizu i da mu otvaramo vrata svoga života samo kada je nevolja.
Kada smo u trajnom zajedništvo s Bogom, tada smo u “zaštiti Višnjega” (Ps 91,1).
Gdje je čovjek?
Pravo je pitanje gdje je čovjek? Dok Bog traži čovjeka, zove ga k sebi, čovjek je taj koji ne želi Boga. On ga tjera od sebe i onda se usuđuje, samo u nevolji pitati: “Gdje je Bog?” Bog je tamo je gdje smo odlučili da bude. Ako želimo da bude izvan našeg života, daleko od naše djece, od društva, ako želimo da se ne miješa u naše živote, zašto onda očekujemo da intervenira samo u nevolji?
Zlo koje se događa oko nas i koje i nas same pogađa, uvijek je alarm i ozbiljan poziv da se vratimo Bogu i kao pojedinci i kao zajednica. Poput izgubljenog sina (Luka 15, 11-32., trebamo “doći k sebi” i shvatiti da je jedini blagoslov, jedina svrha i cilj života imati zajednicu s Ocem. Tada zasigurno nećemo promašiti cilj. To ne znači da nikada nećemo počiniti grijeh, ali ćemo svakodnevno imati na umu da svojim grijehom žalostimo Boga, dolazit ćemo Bogu koji nam iskazuje milost i daje snage Duha svoga da živimo za njega.
PROČITAJTE: Zašto Bog dopušta da nevini pate?
Nažalost, sve dok Gospodin ne dođe, kraljevstvo tame je uporno u svome djelovanju i mnoge zavodi. I što se bliži dan Kristovog slavnog povratka, Sotona sve više mobilizira svoje snage zla protiv čovjeka. Oni, koje uspije pridobiti za sebe, činit će zlo. Činit će ga i protiv onih koji služe Bogu. No, na nama je da se vratimo Bogu, da naše srce stekne najveću vrijednost, mir Božji, i tada ćemo doista i u dobru i u zlu biti u sigurnim rukama onoga koji je rekao da nas iz njegove ruke ništa ne može ugrabiti (Ivan 10, 29).
Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.
