U posljednje vrijeme viđam puno rasprava o učincima evanđeoske kulture seksualne čistoće, koja je bila dominantna u posljednjih nekoliko desetljeća. Mnogi kršćani govore o tome kako ćemo već u sljedećoj generaciji možda drugačije pristupati seksualnosti i čistoći.
No, što ćemo s nama koji već živimo s neočekivanim posljedicama? Što s onima koji su odrasli unutar kulture seksualne čistoće, pa su onda prešli u odraslu dob s teretom iz prošlosti za kojeg nisu smatrali da će ga imati? Ima li nade za nas koji smo slijedili sva pravila, a i dalje se borimo sa seksualnošću u našim brakovima?
Udala sam se sa 22 godine, za jedinog čovjeka s kojim sam se ikada držala za ruke. Prije nego što smo se vjenčali, izlazili smo više od tri godine i snažno smo odlučili zaštititi našu seksualnu čistoću prije braka. Pa ipak, naša prva bračna noć, kao i prvih nekoliko tjedana i mjeseci našeg braka, nisu bili ispunjeni seksualnim blaženstvom oslobođenim od krivnje.
Osim očekivanih izazova koji dolaze s učenjem nečeg novog, kada je u pitanju bilo naše seksualno izražavanje, oboje smo se na različite načine borili sa zaostalim osjećajem krivnje i srama.
Nas nisu ’progonili duhovi’ prijašnjih seksualnih iskustava, niti smo se borili s kajanjem zbog prošlosti. Željeli smo biti zajedno i osjećati se slobodno i bez stida, ali smo bili opsjednuti našom nesposobnošću da prestanemo osjećati krivnju zbog ispunjavanja seksualnih želja, na koje smo navikli gledati kao pogrešne i opasne. Iako intelektualno prihvaćamo da je seks dobra stvar koja je namijenjena za uživanje u braku, prije braka godinama su nas učili da na seksualne nagone odgovaramo osjećajima straha, krivnje i srama.
U razmaku od nekoliko sati, nešto što je tretirano kao zabranjeno, opasno i privatno, postalo je nešto u čemu treba uživati i zajedno slaviti. Nikakva količina intelektualnog znanja nije mogla oduzeti one duboko ukorijenjene osjećaje prema seksualnosti i magično ih promijeniti čim smo stavili prstenje i kasnije svukli vjenčanu odjeću. Zapravo i nije čudno da se ovaj prijelaz nije dogodio odmah, već je bilo čudno to što smo mi to očekivali.
Mi nismo jedini par koji je kroz ovo prošao. Kada sam prvi put počela pisati o ovoj temi, dobila sam poruku od stotinu ljudi koji su rekli: „I ja! Pratio sam sva pravila i nitko mi nije rekao da se ovo može dogoditi. Što možemo učiniti u vezi s tim?“
Nema čarobne formule za prevladavanje osjećaja krivnje i srama u vašem seksualnom odnosu. Ovo nije lista koja će jamčiti rezultate koje želite. Ljudi su složeni i svaki brak je jedinstven. No, ovo su neki principi koji su pomogli u mojoj osobnoj situaciji, i nadam se da vam mogu biti na ohrabrenje.
Budite iskreni sa svojim bračnim drugom.
Nadam se da je ovo cilj u svakom aspektu vašeg odnosa, no ovo je osobito važno kada je riječ o seksu, iako je neugodno.
Kad sam se udala, nikad nisam čula nikog kako govori da je doživio krivnju i sram koji nisu u vezi s prošlim iskustvima ili greškama. Mislila sam da nešto nije u redu sa mnom. Osjećala sam se slomljenom i usamljenom, što je samo povećalo moj osjećaj srama. No, kada sam o ovome govorila sa svojim mužem, shvatila sam da nisam sama, čak i ako njegovo iskustvo nije bilo baš isto kao i moje. Shvatila sam da smo nas dvoje tim i da je naš seksualni odnos nešto što dijelimo, ne samo ono što je lijepo, već i poteškoće.
Prepoznajte laži.
Velik dio krivnje koji sam osjećala proizašao je iz nepravilnog viđenja seksa. Kako bih se oslobodila krivnje, morala sam prepoznati koja su to uvjerenja koja to uzrokuju. Za mene su to bila sljedeća uvjerenja: da je seksualnost suprotna čistoći, pa stoga uključenost u seksualne aktivnosti ugrožava moju duhovnu čistoću; da su moj identitet i vrijednost bili u mom djevičanstvu, i bez njega sam izgubila i svoju vrijednosti i svoj identitet; i da seksualne želje dolaze iz „tijela“ i trebaju biti prevladane.
Vaši osjećaji krivnje mogu proizlaziti iz drugačijih laži, ali važno je identificirati ih. Neka stručna osoba vam s ovim može pomoći.
Govorite istinu.
Protiv laži se bori istinom. Nisam mogla kontrolirati svoje refleksne reakcije, ali sam mogla odlučiti hoću li ili neću slušati laži. Morala sam vježbati zarobljavanje misli (2. Korinćanima 10,5) koje su izazivale osjećaje krivnje i srama time što sam podsjećala sebe na ono što je istina. Morala sam se podsjetiti da je moj identitet u Kristu, da je Bog stvorio seks, da je Njegov plan da dvoje postanu jedno tijelo (Postanak 2,24), da je „bračna postelja“ čista (Hebrejima 13, 4), te da muž i žena trebaju uživati jedno u drugom (Pjesma nad pjesmama).
Izgradite pozitivna seksualna iskustva.
Koliko god to bilo frustrirajuće za čuti, najznačajniji faktor prevladavanja ovih osjećaja za mene je bilo vrijeme. Postupci doista govore više od riječi, što je razlog zašto su godine tretiranja seksa kao da je nešto opasno i prljavo učinile svoje, unatoč tome što sam čula da je seks dobra stvar u braku.
Kako je vrijeme prolazilo i kako smo moj suprug i ja rasli u našem povjerenju jedno prema drugome, kao i u sigurnosti našeg odnosa, izgradili smo zbirku pozitivnih seksualnih iskustava koja su postupno nadmašila negativne asocijacije. To se nije dogodilo preko noći, ali se dogodilo.
Budite promjena.
U određenoj mjeri ova se borba mogla izbjeći da jednostavno nisam povjerovala u one laži od samog početka. Drago mi je da smo čekali. Vjerujem da je seks svet i duboko povezan sa zavjetom braka. No, voljela bih da sam naučila poštivati bračni seks bez stida u odnosu na moju seksualnost. Voljela bih da sam shvatila da moja seksualnost ima vrijednost izvan mog djevičanstva. Na nama je da promijenimo način na koji govorimo o seksu sa svojim vršnjacima i sa sljedećom generacijom.
Autorica: Lily Dunn; Prijevod: Aleksandar J.
