Trener nije imao razumijevanja prema tinejdžeru koji je često kasnio na trening. Iz tog razloga odlučio je provesti jedan cijeli dan s njim.
Skloni smo očekivati puno od tinejdžera, a lako je zaboraviti da neki od njih imaju probleme u stvarnom životu koji se mogu mjeriti s onima bilo koje odrasle osobe.
Leland Schipper je nogometni trener u srednjoj školi North u Des Moinesu, Iowa. Kada je nedavno prozvao 15-godišnjeg učenika da kasni na trening, tinejdžer ga je izazvao da na jedan dan “radi što i ja”. Na iznenađenje tinejdžera, trener Schipper prihvatio je tu ponudu.
MJ Mangok je Sudanac, ali njegova je obitelj pobjegla od građanskog rata u Egipat dok je bio beba.
On i njegova obitelj emigrirali su u Sjedinjene Države 2021. i od tada rade na učenju jezika i sklapanju prijateljstva. MJ-ov život vrti se oko obitelji, škole i nogometa.
Trener se o svom danu raspisao na Facebooku
Kao što je trener Schipper naučio, MJ-evi su dani dugi, iscrpljujući i usmjereni na kretanje gradom autobusom. Do kraja burnog dana, bio je ispunjen novim cijenjenjem svih borbi svojih učenika. Trener se o svom danu raspisao na Facebooku, a objava je postala viralna:
“Pišem ovo prije nego što odem spavati nakon jednog od najdužih dana koje sam ikada doživio”, započeo je Leland.
“Danas sam odlučio prošetati u cipelama jednog od naših učenika na Northu — jednog od mladića koje imam privilegiju imati u svom nogometnom timu. MJ mi je dao dopuštenje da podijelim nešto o našem zajedničkom danu i o nekim njegovim pričama.”
Leland je objasnio da MJ-a poznaje preko nogometa i opisao kako mu je mladić rekao: “Ne možeš raditi ono što ja radim.” Isprva se rugao toj ideji, ali se brzo pokazalo da je bio u krivu.
“Iako sam poznavao MJ-a, a mnoga djeca s kojom radim suočavaju se sa stvarnim preprekama, bio sam relativno siguran da sam u potpunosti sposoban raditi ono što MJ radi”, napisao je. “Do kraja dana bilo mi je jasno da je MJ bio u pravu, ja nisam.”
Trener i tinejdžer voze se autobusom
Dan im je počeo drhtavo na stanici gradskog autobusa u 6:30 ujutro. MJ živi vrlo daleko od škole i presjeda u dva autobusa do tamo.
“Tijekom našeg putovanja autobusom, pratio sam MJ-a kao da je bio moj vodič u gradu u kojem sam živio veći dio svog života,” priznao je trener.
Dok je na stanici čekao njihov drugi autobus, MJ je pokazao mudrost koja nadilazi njegove godine u vrlo odraslim situacijama:
U školu smo stigli u 7:40. To je otprilike 45 minuta prije početka škole. MJ je istaknuo da tamo još nema nikoga i rekao mi je da je njegov izbor ili doći ovako rano ili zakasniti 5 minuta. Počeo sam shvaćati zašto je tako često kasnio 5 minuta.
Trener, MJ i prijatelji u školi
Leland je cijeli dan bio uz MJ-a, pohađao nastavu i doručkovao i ručao s njim. Tijekom dana trener je naučio mnogo o tome koliko je njegov učenik vrijedan i snalažljiv te kakav je tračak svjetlosti za okolinu.
Par se nakratko razdvojio dok je MJ otišao na dvosatno povratno putovanje kući kako bi uzeo tenisice koje je zaboravio tog jutra. Sreli su se u centru YMCA-e, ali ne prije nego što je Leland morao sam upravljati gradskim autobusnim sustavom.
Propustio sam autobus. Bila je to hladna pogreška. Nogometni tim je poslao moje slike u grupnom chatu s natpisima “Trener će se smrznuti” i “RIP trener.” MJ mi se samo nasmijao kad sam konačno stigao do centra da se nađem s njim i još jednim igračem u YMCA.
YMCA je sigurna, topla i daje MJ-u mjesto da bude sam s nogometnom loptom. Ponekad se igra s prijateljima, ali obično samo sluša glazbu i igra se nogometnom loptom na terenu za reket – često satima. Po njegovim riječima, “samo volim biti sam s loptom.”
Njihov dan tu nije završio
Njihov maratonski dan tu nije završio. Leland i MJ uhvatili su još jedan autobus i vratili se u školu na Open Gym od 20 do 21:30 Kako ga je naporan dan sustigao, trener je shvatio da je bio prestrog prema MJ-u i ostalima koji ne mogu izdržati na aktivnosti poslije nastave.
Bilo je noći u kojima MJ nije stigao u Open Gym u 20 sati radnim danom. Često to čini, ali ponekad bi mi rekao da je preumoran i da nema prijevoza. Žao mi je što je moj odgovor često bio: “Ma daj čovječe, DART autobus je besplatan za studente ove godine. Nemaš izgovora!” Besplatno je, što je nevjerojatno, ali je puno kompliciranije od toga; Sad to jasnije vidim.
MJ igra nogomet sa svojim prijateljima
MJ je igrao s više veselja nego itko, šalio se sa suigračima, slobodno zabijao golove i gledao me nakon svakog gola.
Na kraju noći, uhvatili su autobus i vratili se u centar grada, razgovarajući pola sata o vremenu koje je proveo kao izbjeglica u Egiptu.
Pokazao mi je videozapise kako igra nogomet kao 12-godišnjak u svom izbjegličkom kampu u Egiptu… Bili su to fascinantni pogledi na formativne godine koje su stvorile tako nevjerojatno otporno i radosno dijete.
U 23:00 sata su stigli kući
Bilo je poslije 23 sata kad su stigli kući u MJ-in stambeni kompleks. Zagrlili su se, a trener se našalio da ipak ne može zakasniti na prvu trećinu čak i sada kada zna koliko je teško doći do nje. Leland je bio emotivan kada je sjeo da piše o svom danu na Facebooku.
Sve to da kažem sljedeće: za tri mjeseca, kada vidite post na stranici North High School Boy’s Soccer o MJ-u koji je postigao gol u velikoj utakmici, to će predstavljati puno više nego što većina srednjoškolaca u Iowi postigne gol. A za dvije i pol godine, kada MJ prošeta maturalnom pozornicom, to će značiti još više. MJ pretvara prepreke u vještine i pronalazi radost u svakom trenutku procesa. Bilo je duboko inspirativno imati prednje sjedalo danas.
Hodanje u tuđim cipelama mijenja vašu perspektivu
Umorni smo samo od čitanja o ovom dugom danu! Hodanje u tuđim cipelama doista mijenja vašu perspektivu, zar ne? Spuštamo kapu MJ-u i svim predanim studentima koji doslovno daju sve od sebe kako bi ostvarili život.
Podijelite ovu priču kako biste zahvalili Lelandu što je spreman ući u tuđe cipele!
