Što znače Danielovih 70 tjedana o kojima je prorečeno u Bibliji?

Što je sedamdeset tjedana koji se spominju u Danielu? Jesu li se već obistinili ili će se tek ispuniti?

Prorok Daniel

Daniel je bio mladi tinejdžer kada je odveden u ropstvo zajedno s ostatkom Jude, ali Daniel je bio poslušan Bogu i Bog je blagoslovio sve što je Daniel radio. Bog mu je dao milost u očima kralja Nabukodonozora. Čak i kao mladi tinejdžer: „[…] Daniel [je] u svom srcu odlučio da se neće kaljati kraljevom hranom ni vinom koje on pije. Stoga zatraži od glavara posteljničkog dopuštenje da se ne kalja. I dade Bog Danielu da nađe milosrđe i smilovanje pred glavarom posteljničkim“ (Dn 1,8-9).

Daniel će na kraju biti unaprijeđen u poziciju moći od koje je veći bio samo kralj, jer ga je Bog blagoslovio zbog njegove želje da ga sluša, pa makar to značilo i smrt. Daniel daje mnogo proročanstava; neka od njih su se ispunila, a neka još nisu. Barem mislimo da se još nisu sva ispunila. Mnogi biblijski učenjaci gledaju tzv. „sedamdeset tjedana“ na jedan način, dok ih neki drugi vide drugačije. Pokušat ćemo istražiti oba gledišta, a vi donesite svoj vlastiti zaključak o tome koje je značenje „sedamdeset tjedana“ u knjizi Daniela.

Značaj broja sedamdeset

Broj sedamdeset često se nalazi u Bibliji, i to već od Postanka gdje kaže: „Ako Kain bude osvećen sedam puta, onda će Lamek sedamdeset i sedam puta!“ (Post 4,24), a nakon Jakovljeve smrti „Egipćani ga oplakivahu sedamdeset dana“ (Post 50,3). Bilo je „sedamdeset starješina Izraelovih“ (Izl 24,1), a kada je Izrael ušao „bijaše sedamdeset duša“ (Pnz 10,22), a kada je izašao bilo ih je na milijune. Judino izgnanstvo u Babilonu trajalo je sedamdeset godina.

Broj sedamdeset javlja se i u Novom zavjetu gdje nam je Isus rekao da oprostimo drugima „sedamdeset puta sedam“ (Mt 18,22), pa se čini da je broj sedamdeset produžetak broja sedam, ali je deset puta veći. Sedam je broj cjelovitosti, stoga je sedamdeset mnogo više potpuniji. Taj broj oslikava Božju potpunu presudu Lameka i neposlušnog naroda Jude, cjelovitost žalosti za Egipćane i cjelovito ispunjenje oprosta (70 puta, a ne samo 7). Koji je onda smisao Danielovih sedamdeset tjedana u 9. poglavlju?

Što znače Danielovih 70 tjedana

Danielova vizija

Daniel je nakon vizije napisao: „[…] dok sam dakle ja još govorio u molitvi, onaj čovjek Gabriel, kojega vidjeh spočetka u viđenju, doletje brzo i dotače me se u vrijeme večernje prinosnice. I uputi me, i progovori sa mnom, i reče: ‘Daniele, izađoh sad da ti dadnem pronicljivost i razumijevanje’“ (Dn 9,21-22). A što je mislio kada je rekao pronicljivost? Gabriel objašnjava značenje vizije Danielu i kaže: „Sedamdeset je tjedana određeno tvojemu puku i tvom svetom gradu da se dokonča prijestup i da se prestane s grijesima, te da se izvrši pomirenje za bezakonje i uvede vječna pravednost, i da se zapečati viđenje i proročanstvo i da se pomaže Sveti nad svetima“ (Dn 9,24). „Sveti grad“ je očito Jeruzalem, a onaj koji će izvršiti pomirenje i uvesti vječnu pravednost je Isus Krist. Ovaj dio je jasan, ali što je „prijestup“ koji se mora dokončati? Znači li stati na kraj grijehu stati na kraj glavnom grešniku – đavlu?

Obećani pomazanik

Gabriel je nastavio svoju poruku Danielu govoreći mu: „Zato znaj i razumij: od časa kad je izašla riječ da se vrate i sagrade Jeruzalem do Mesije Kneza bit će sedam tjedana i šezdeset i dva tjedna; i bit će opet sagrađena ulica i zid, i to u tjeskobna vremena“ (Dn 9,25). Sedam tjedana u godinama je 49 godina, a šezdeset i dva tjedna bilo bi 483 godine.

Od tog vremena, od 457. p.n.e. pa do 27. n.e. kada je Isus započeo svoju zemaljsku službe, prošlo je ukupno 483 godina. Zanimljivo je da ako koristite židovski kalendar koji je imao lunarnu godinu od 360 dana, to vrijeme se gotovo poklapa sa samim raspećem Isusa Krista, oko 33. g.n.e. Koje je ispravno? Židovski kalendar ili onaj kojeg koristimo danas?

Uništenje Jeruzalema

Gabriel je nastavio govoriti Danielu: „A poslije šezdeset i dva tjedna Mesija će biti satrt, ali ne za sebe. I puk kneza koji će doći razorit će grad i svetište. Tada će s potopom doći njegov kraj, a sve do kraja bit će rat i određena pustošenja“ (Dn 9,26).

Kada je Jeruzalem pao 70. g.n.e., budući car Tit temeljito je uništio grad, uključujući svetište ili veliki Hram, tako da su se prorečena pustošenja svakako ispunila razaranjem Jeruzalema i uništenjem njegovog poznatog Drugog hrama. Danas se uništavanje Drugog hrama još uvijek svake godine oplakuje tijekom židovskog posta „Tisha B’av-a“.

Gnusoba koja donosi pustoš

U posljednjem dijelu poruke Gabriel kaže: „I utvrdit će savez s mnogima za jedan tjedan; a usred tjedna obustavit će žrtvu i prinos. I na krilu gnusoba doći će onaj koji pustoši, i to do uništenja, i što je određeno, izlit će se na pustošnika“ (Dn 9,27), a neki teolozi vjeruju da je onaj koji će utvrditi savez s mnogima zapravo „pomazanik“ koji će stati na kraj žrtvovanju time što će kao kranju žrtvu, dovoljnu za sve, dati svoj život i krv. Prinos je On sam. Taj savez je Novi zavjet kojeg je Isus ustanovio u noći kada su ga izdali. Njegovi vlastiti tijelo i krv su pečat ovog saveza i osnova Gospodnje večere ili pričesti.

Anti-Krist

Neki smatraju da je „knez koji će doći razorit će grad“ onaj koji čini pustoš njegovom gnusobom, ali car Tit je taj koji je to učinio. Ipak, drugi smatraju da je „knez“ zapravo Antikrist, koji će uspostaviti savez sa židovskim narodom koji je ponovno okupljen u zemlji Izraela, ali ovaj savez će biti na snazi samo neko vrijeme (Dn 12,1; Mt 24,21; Otk 7,14 ) i taj knez će okončati žrtvovanje, za koje neki vjeruju da će ponovno početi.

Zaključak

Iako tema nije nevažna, štogod da vjerujemo u vezi sedamdeset tjedana ne dovodi u pitanje naše spasenje, čak iako ih uopće ne razumijemo. Baš kao i knjiga Otkrivenja, Daniel je na neki način još uvijek enigma. Srećom, glavne stvari su jasne, jer ih Bog čini dovoljno jednostavnim da ih i dijete može razumjeti kako bi se spasilo, a u isto vrijeme su ipak toliko duboke, da ih mnogi učenjaci ne mogu u potpunosti razumjeti. Jednostavnost evanđelja jest u tome da se osoba mora poniziti pred Bogom, priznati svoje grijehe, pokajati se za njih (što znači promijeniti svoj stav prema grijehu i složiti se s Bogom), a zatim se pouzdati u Krista kao svog osobnog Spasitelja. Ne morate imati diplomu teološkog fakulteta kako biste znali kako se spasiti, jer „Bog sada zapovijeda ljudima svima i svagdje da se pokaju“ (Dj 17,30).

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Aleksandar J.

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!