Usprkos mnogim dokazima koji upućuju na suprotno, mnogi vjeruju da Isus nigdje nije rekao da je On sam Božji Sin. Često se govori da je tu doktrinu tek kasnije odredila Crkva.
Ta je tvrdnja čak i podržana u filmu i knjizi Da Vincijev kod, iako je to fikcija. Ovakve tvrdnje često ćete čuti od liberalnih i ne kršćanskih učenjaka, kao i od apologeta iz drugih religija. No takve bi argumente trebali biti lagano poništiti.
Istina je da je točna priroda Trojstva, način kako Bog postoji kao tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti, bio predmet rasprave u prvoj crkvi. Trebalo je vremena za razvoj precizne teološke definicije.
No, iz biblijskih dokaza je jasno da je Isus bio i jedinstveni Božji Sin i da je imao božansku prirodu, kao što je bio slučaj i s ranom Crkvom. Pogledajmo u sažetak samo nekih od dokaza, iako ih postoji još daleko više. Ovo su neki od najjasnijih i najizričitijih.
Razlog zbog kojeg su Krista osuđivali religijski vođe bio je taj što je rekao da je bio Božji Sin
- Kada je Isus bio ispred vijeća religijskih vođa (Marko 14, 61-65), postavilo mu se izravno pitanje: jesi li Sin Božji? Isus je na to odgovorio: jesam. Isus odgovara ‘Jesam’. Osim jasnog odgovora s ‘da’ na pitanje, samo “ja jesam” je božanski izraz. Ponekad se tvrdi da se ovo razlikuje od Matejeve i Lukine verzije ove priče, gdje Isus kaže ‘Ti kažeš da jesam’, a ne ‘Ja jesam’. Međutim, značenje je bilo isto kao i Markovo, kao što pokazuje isti oštre reakcije vjerskih vođa spomenutih drugdje.
- Marko 14 nadalje razjašnjava da je Isus sebe smatrao Bogom u ljudskom obličju, jer nakon toga citira iz Psalma 110, 1 i Daniela 7, 14. Psalam je mesijanske prirode i odnosi se na ”Gospodina”; stih iz Daniela jasno govori da osoba, ”poput sina čovječjeg” jest božanske prirode, koji vlada i ima vječnu moć.
- Reakcija religijskih vođa, trganje njegove odjeće i nazivanje Isusovim riječima bogohuljenjem, jasno pokazuje da je njegova izjava da je Sin Božji bila zapanjujuća. Zato su željeli razapeti Isusa. Pročitajte još jednom to poglavlje, niti jedan dokaz ne postoji protiv Isusa, izuzev njegove tvrdnje da je on Sin Božji.
Ivan 3, 16
Isusove su riječi jasne: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“
Osim što je sebe nazivao Božjim Sinom, ove riječi jasno pokazuju da Isus za sebe smatra da je jedinstveni Božji Sin, a ne jedan od mnogih ”sinova Božjih”, kao što se ponekad tvrdi.
Ivan 10, 30-36
U ovim ključnim stihovima Krist daje dvije ključne tvrdnje o samome sebi: „Ja i Otac jedno smo. Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: “Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? Odgovoriše mu Židovi: “Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš. Odgovori im Isus: “Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti -kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: `Huliš!` – zbog toga što rekoh: ”Sin sam Božji”.“
VIDI OVO: Je li Isus Bog?
”Sin Čovječji je Gospodin”
Ponekad se tvrdi da sintagma ”Sin Čovječji”, koju je Krist često govorio kako bi opisao samoga sebe, nije pobožan izraz. U Matejevom evanđelju 12, 8 Isus jasno govori: „Ta Sin Čovječji gospodar je subote!“
Usporedba o zlim stanarima
U ovoj usporedbi Isus nam pripovijeda o poljoprivrednicima koji iznajmljuju vinograd ljudima koji odbijaju platiti najamninu zastupnicima vlasnika, sve dok vlasnik ne odluči poslati svoga sina. (Matej 21, 37; Marko 12, 6; Luka 20, 13) Referenca na sina jest Isus, vlasnik vinograda je Bog, a vinogradari su oni koji se bune protiv Boga.
Način na koji Isus dopušta drugima da se odnose prema Njemu
Često imamo priliku vidjeti kako Isus pristojno reagira na one koji se prema njemu odnose loše. Najočitiji primjer toga jest njegova ljubaznost i oprost, kojeg prikazuje za vrijeme mučenja i njegovog pogubljenja. No način kako Krist dopušta da se prema njemu odnose kao da je Bog također je vidljiv.
Isus dopušta da Ga štuju. (Matej 14, 33; Ivan 9, 38)
Isus dopušta da Ga nazivaju Gospodinom i Bogom. (Ivan 20, 28)
Kao i Kristove riječi, postoje primjeri iz kojih vidimo da je Bog govorio o Isusu izravno kao o svome sinu.
Učenici su čuli Boga kako o Isusu govori kao o svome ”voljenom Sinu”. To se dogodilo na Isusovom krštenju i na brežuljku preobraženja.
Na primjer, Matej 17, 5 nam govori: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“
Anđeo govori Mariji da je Isus Božji Sin
To je važan dio priče, pogledajte Luku 1, 32 i 35. stih. Budući da je Marija djevica i da je začela po Duhu Svetome, jasno je da je na jedinstven način sam Bog Isusov Otac.
Dokazi iz rane Crkve
Do sada smo pogledali što četiri evanđelja govore o ovoj temi. Neke ljude to najviše zanima jer vjeruju da drugi dijelovi Novog zavjeta nisu toliko valjani ili važni, iako i ovo može biti osporeno. No jasno je od najranijih dana Crkve da su i članovi te Crkve vjerovali u ovo.
Na primjer, prve riječi prvih učenika, na primjer: Ivan 20,31, Rimljanima 1,4, Hebrejima 1,2-3, 1. Korinćanima 15,28 i 1. Solunjanima 1,10. Za ove posljednje dvije knjige Novog zavjeta vjeruje se da su bile među prvim napisanima: između 51. i 57. godine.
Osim pisanih djela najranijih kršćana, postoje i neovisni povijesni izvori. Na primjer, Plinije, koji je pokušavao zabraniti kršćanstvo, napisao je ovo o prvim vjernicima: “Oni su tvrdili da je to suština njihove pogreške; naime, imali su naviku sastajati se prije zore na određenom dan i naizmjenično pjevati pjesme Kristu kao Bogu”.
Isusovo sinovstvo čini ga jedinstvenim, a to znači da se njegove riječi ne mogu zanemariti. On je puno više od mudrog učitelja, iscjelitelja punog ljubavi i proroka, iako je i sve to. On je jedinstven i savršen predstavnik samoga Boga na Zemlji, koji je upio sve naše nedjela na križu i izdigao se kao pobjednik nad smrću i grijehom, iako je bio samo skromni stolar, iako čak i nije imao mjesto gdje bi mogao nasloniti glavu. Njegova ljubav i dobrota mogu nam pomoći da pobijedimo sve tame ovoga svijeta, u poniznosti i miru, onako kako nas je on učio.
Autorica: Heather Tomlinson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christiantoday.com
