Evanđelje dana za nedjelju, 26. ožujka 2023. godine: Ja sam uskrsnuće i život. (Ivan 11, 1-45)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Evanđelje dana – komentar
“Prijatelj ljubi u svako doba, a u nevolji i bratom postaje!” (Izreke 17, 17). Isus je volio Lazara i njegove dvije sestre kao drage prijatelje i često je boravio u njihovoj kući u Betaniji. Zašto je Isus odugovlačio doći k Lazaru kada je znao da je njegov prijatelj teško bolestan? Bolest nas može zadesiti iz raznih razloga. Isus je Lazarovu bolest pripisao slavi Božjoj. Međutim, slava koju je Isus imao na umu bila je povezana s križem. Križ je vidio kao svoju najveću slavu i put do slave u Božjem kraljevstvu. Za Isusa nije bilo drugog puta do slave osim preko križa. Isus je znao da će se, ako ode pomoći Lazaru, izložiti ozbiljnoj opasnosti od onih u Jeruzalemu koji su planirali njegovo uništenje. No, bio je spreman platiti cijenu da pomogne svom prijatelju. Jeste li spremni pomoći kada to skupo košta?
Isusovo dvodnevno kašnjenje mora da je zbunilo njegove učenike. Ali očito su bili iznenađeni i uznemireni kada je doista objavio da ide u Betaniju, koja je vrlo blizu Jeruzalema. Ovo je izgledalo kao samoubojstvo jer su znali da se vjerske vlasti žele riješiti Isusa. Isusov dolazak u Jeruzalem u vrijeme Pashe bio je čin hrabrosti. Objašnjenje koje je Isus dao svojim učenicima bilo je jednostavno i izazovno u isto vrijeme. “Zar dan nema dvanaest sati?” U toliko je riječi rekao: “U danu ima dovoljno sati da se učini ono što se mora učiniti.” Dan se ne može ni požuriti ni produžiti. Njegovo razdoblje je fiksno. U Božjoj ekonomiji svatko od nas ima svoj “dan”, bio on kratak ili dug. Iako je vrijeme ograničeno, ima ga dovoljno da postignemo ono što Bog namjerava. Bog svakome od nas daje život. Možemo ga protratiti ili iskoristiti do krajnjih granica za Božju slavu. Isus nije dopustio da okolnosti ili pritisak određuju što će učiniti. Niti je dopustio drugima da diktiraju njegove postupke ili raspored. Djelovao je samoinicijativno i u svoje vrijeme. Ne pokušavamo li često natjerati Boga da čini stvari na naš način i po našem rasporedu?
I Rimljani i Židovi dijelili su dan na dvanaest jednakih sati od izlaska do zalaska sunca. Međutim, dnevni rad i putovanje prestali su kada je nestalo dnevnog svjetla. Ako je netko htio obaviti dnevni posao, morao je to obaviti prije nego padne mrak. Isus je napravio duhovnu analogiju s našim odnosom s Bogom. Dok je Kristovo svjetlo s nama, moramo živjeti i hoditi u istini i milosti njegova svjetla. Postoji pravo vrijeme da se pomirite s Bogom, a to je vrijeme sada. Kada dođe tama, tada slijedi sud za one koji odbijaju Boga i preziru njegovu ljubav.
Kada je Isus objavio da je Lazar mrtav i da ide u Jeruzalem, Toma je pokazao izuzetnu hrabrost. Ova hrabrost, međutim, nije bila ublažena vjerom i nadom u Božje obećanje da će iz poraza izvući pobjedu. Iako je Toma bio svjedok Lazarova uskrsnuća, sumnjao je u uskrsnuće svoga gospodara sve dok mu Isus nije pokazao rane njegove muke. Bog nam daje vjeru, hrabrost i snagu koja nam je potrebna da ustrajemo kroz sve kušnje i patnje s kojima se moramo suočiti u ovom životu. Ako prigrlimo svoj križ s vjerom i pouzdanjem u Boga, tada ćemo i mi vidjeti pobjedu i slavu.
Koje je značenje Isusovog podizanja Lazara iz mrtvih? To je više nego čudesan događaj. To je “znak” Božjeg obećanja da će sve koji su umrli u Kristu uskrisiti u vječni život. Zato je Isus pitao Martu vjeruje li u uskrsnuće mrtvih. Kršćansko vjerovanje, koje je ispovijest naše vjere u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga i u Božju spasenjsku silu, kulminira u naviještanju uskrsnuća mrtvih u posljednji dan i u vječni život. To je naša vjera i naša nada. “Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.” (Rimljanima 8,11) Bog nam daje snagu svoga Svetoga Duha da bismo mogli oživjeti u Kristu. Već sada možemo iskusiti snagu uskrsnuća Gospodina Isusa u našim osobnim životima. Duh Sveti je uvijek spreman promijeniti nas i preobraziti u muškarce i žene vjere, nade i ljubavi. Vjerujete li da je snaga Isusova uskrsnuća na djelu u vašem današnjem životu? Neka Duh Sveti ojača u vama život i radost Božju i nadu neba.
Ime Lazar znači “Bog je moja pomoć”. Kroz Lazarovu bolest i smrt koja je uslijedila Bog je donio slavu kroz Isusa, svog jedinorođenog Sina, koji je podigao svog prijatelja iz mrtvih u iščekivanju vlastite smrti i uskrsnuća. Naše sudjelovanje u Večeri Gospodnjoj u Euharistiji već nam daje predokus Isusove preobrazbe našeg tijela. Psalam 27 završava velikom molitvom nade u uskrsnuće: “Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek` bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj.” Nalazite li radost i nadu u Kristovom uskrsnuću?
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse Kriste, otkupio si nas svojom krvlju i vratio nas u život s Ocem na nebu. Neka Tvoje uskrsnuće bude naša nada dok čeznemo za danom kada ćemo Te vidjeti licem u lice u slavi. Amen!
