Evanđelje dana za nedjelju, 22. rujna 2024. godine: “Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji!” (Marko 9, 30-37)
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.« (Marko 9, 30-37)
Evanđelje dana – komentar
Kada je Isus prorekao vlastitu izdaju i raspeće, to njegovim učenicima nije imalo smisla jer nije odgovaralo njihovom razumijevanju onoga što je Mesija došao učiniti. I bojali su se postavljati daljnja pitanja! Poput osobe koja bi mogla dobiti lošu presudu od liječnika, a zatim odbiti postavljati dodatna pitanja, ni oni više nisu željeli znati. A što je s nama? Čuli smo radosnu vijest Božje Riječi i znamo koje su posljedice njezina prihvaćanja ili odbijanja. Ali dopuštamo li Duhu Božjem da oblikuje naše živote po uzoru na Krista? Molite Boga da vas ispuni svojim Duhom i da u vama pobudi poštovanje prema Njegovoj Riječi i spremnost da je poslušate.
Koliko li su se učenici morali sramiti kada ih je Isus čuo kako se raspravljaju o tome tko je među njima najveći! Ali nismo li mi poput učenika? Uspoređujemo se s drugima i želimo njihovu pohvalu. Čini se da je apetit za slavom i veličinom urođen u nama. Tko ne gaji ambiciju da bude “netko” kome se drugi dive, a ne “nitko”? Isus je učinio dramatičnu gestu zagrlivši dijete kako bi pokazao svojim učenicima tko je doista najveći u Božjem kraljevstvu. Što nas malo dijete uopće može naučiti o veličini? Djeca u antičkom svijetu nisu imala vlastita prava, položaj ili privilegije. Društveno su bili na “dnu stepenice” i na usluzi svojim roditeljima, slično kao i kućno osoblje i kućna posluga. Koje je značenje Isusove geste? Isus je uzdigao malo dijete u prisutnosti svojih učenika stavljajući ga na povlašteni položaj. Običaj je i danas da se počasnog gosta smjesti s desne strane domaćina. Tko je najveći u Božjem kraljevstvu? Onaj koji je ponizan i ponizna srca – koji umjesto da traži svoja prava, svojevoljno se oslobađa ponosa i sebične slave zauzimajući položaj sluge ili djeteta.
Sam Isus je naš uzor. On nije došao da bude služen, nego da služi (Matej 20, 28). Isus se ponizio (onaj čije je mjesto zdesna Bogu Ocu) i preuzeo našu narav da bi nas mogao podići i obući u svoju božansku narav. Bog se protivi oholima, a daje milost poniznima (Jakovljeva 4, 6). Ako želimo biti ispunjeni Božjim životom i snagom, tada se trebamo isprazniti od svega što stoji na putu — oholosti, sebične slave, taštine itd. Bog želi prazne posude kako bi ih mogao napuniti svojom slavom, moći i ljubavi.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine, svojim si križem otkupio svijet i otkrio svoju slavu i pobjedu nad grijehom i smrću. Neka nikada ne propustim vidjeti tvoju slavu i pobjedu na križu. Pomozi mi da svoj život uskladim s tvojom voljom i slijedim tvoj put svetosti.
