Ljudska duša je sastavni dio kršćanske teologije, koja je promatra kao posebnu, vječnu i besmrtnu komponentu ljudske prirode.
Prema Bibliji, Bog je stvorio čovječanstvo na svoju sliku i udahnuo dah života prvom čovjeku, Adamu, učinivši ga živom dušom (Postanak 2,7).
Ovaj biblijski odjeljak sugerira da je duša bitan dio ljudskog postojanja, predstavljajući sam Božji dah koji oživljava naša tijela i daje nam život.
Dok je tijelo smrtno i podložno propadanju, duša je besmrtna i nastavlja postojati nakon smrti. U Mateju 10,28 Isus to jasno pokazuje kada kaže: “Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu!”
Ovaj stih naglašava vječnu prirodu duše i potrebu da se usredotočimo na dobrobit naših duša, a ne samo na svoja fizička tijela.
Koja je svrha ljudske duše?
Biblija uči da ljudska duša ima jedinstvenu svrhu te da je stvorena da ima odnos s Bogom. U Marku 8,36-37 Isus kaže: “Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?” Ovaj odjeljak naglašava važnost davanja prioriteta vječnom blagostanju naših duša nad svjetovnim težnjama.
Osim za odnos s Bogom, duša je odgovorna i za naše emocije, volju i intelekt. U 1. Solunjanima 5,23 apostol Pavao moli: “A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.” Ovaj stih ilustrira trojstvenu (trodijelnu) prirodu čovječanstva, koja se sastoji od tijela, duše i duha.
Što se događa s dušom nakon smrti?
Biblija uči da je duša besmrtna i da nastavlja postojati nakon smrti. U 2. Korinćanima 5,8, apostol Pavao piše: “Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina.” Ovaj odlomak sugerira da vjernikova duša nakon smrti duša odlazi biti s Bogom u nebo.
No, Biblija također govori o konačnom sudu, na kojem će svi ljudi odgovarati za svoje postupke i stanje svoje duše. U Otkrivenju 20,12-13 stoji: “I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim.”
Zaključak
Pojam ljudske duše složena je i višestruka tema o kojoj se raspravlja stoljećima. S kršćanskog gledišta, duša je bitna komponenta ljudske prirode, stvorena od Boga i obdarena besmrtnošću i jedinstvenom svrhom. Biblija opširno govori o prirodi duše, njezinoj svrsi i onome što se s njom događa nakon smrti.
Dok duše nevjernika koji odbacuju Boga odlazi u pakao, duše onih koji su slijedili Isusa Krista kao svoga Spasitelja i Gospodina odlaze u Njegovu prisutnost u raj.
