Sin je zbog bolova koje je imao u nozi rekao majci da mu odreže nogu ili okonča život. Majka se molila Bogu i On joj je odgovorio!
Dillon Wilford je bio u tolikoj boli da je poželio da se nikada nije rodio. Čak ni tim stručnjaka nije mogao dokučiti zašto je osjećao bol koja mu je mijenjala život sve dok Bog njegovu očajnu majku nije doveo do odgovora na tajanstvenu i nesnošljivu bol njezina sina.
U videu na Facebooku Melanie Wilford iz Manchestera u Engleskoj opisala je svog sina kao punog života, zabavnog i mudrog. Bio je pun života i živio ga je punim plućima.
Ali jednog dana 2021. Dillon Wilford probudio se s ozbiljnom boli u nozi. Postajalo je sve gore dok Dillon nije bio potpuno prikovan za krevet, a čak je zavapio mami da mu odreže nogu ili okonča život. Koja majka to želi čuti?
Toliko volimo svoju djecu da toliko dajemo od sebe. Dajemo sve što imamo, i putovali bismo i na kraj svijeta da svom djetetu učinimo život boljim.
Mama očajnički traži pomoć za sina
Dillonova majka Melanie očajnički je željela pronaći način da izliječi svog sina. Vodila ga je specijalistima sve dok nije otkriveno da Dillon Wilford ima rijetko stanje koje se zove kompleksni regionalni bolni sindrom. Zapravo, dobio je nadimak “bolest samoubojstva”.
Ali kao i svim majkama koje očajnički traže odgovore, njezine su molitve bile uslišane kad ju je Bog naveo da pronađe način da ublaži bol svoga sina. Jedini problem bio je jedini dostupan tretman za koji se zna da djeluje bio u Houstonu u Teksasu.
Naš moćni Bog je i za to otvorio vrata. Uspjela je rezervirati letove iz Engleske u Teksas i kupila uređaj poznat kao VECTTOR. Ovaj revolucionarni uređaj ublažava bol stimulirajući živce putem elektrostimulacije.
Preko noći su molitve uslišane
Preko noći, njezine molitve da spasi život njezina sina bile su uslišane jer je postupak odmah djelovao. Ne samo da je to bio odgovor na njezine molitve, nego i na Dillonove.
Dillon Wilford je od bogalja koji je želio umrijeti postao živahni dječak kakvog je rodila. Srce njezine mame preplavilo se radosnom zahvalnošću.
Slava Bogu što je pružio iscjeljujuće odgovore potrebne ovoj dragocjenoj obitelji. Najbolji dio je to što se Dillion sada može vratiti postizanju glavnih prekretnica kao što je njegova prva godina srednje škole.
Nije li to tako kao naš Bog? Kada tražimo, kucamo, preklinjemo i molimo, on nas obavija svojom utjehom i upućuje na odgovore.
Ono što je najljepše – nijednom ih nije napustio. Bog zna koliko su nam naša djeca dragocjena jer su njemu još dragocjenija.
