Jako je lagano osuđivati druge. To čak rade i crkve. No kako to možemo prestati činiti? Krist je rekao: „Ne sudite da vam ne bude suđeno.“ (Matej 7, 1)
Ne sudite
Kako se kršćani mogu odučiti od osuđivanja drugih? Krist je rekao: „Ne sudite da vam ne bude suđeno.“ (Matej 7, 1) Što je mislio ovdje? Ne smijemo osuđivati ljude i prosuđivati im kao da su nedostojni neba, no i dalje svakodnevno moramo donositi prosudbe. Svakoga dana donosimo različite odluke i ”sudove”. No Krist nam ovdje govori da ne smijemo osuđivati druge ljude. Ako to činimo, dogodit će nam se sljedeće: „Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“ (Matej 7, 2)
Suđenje na temelju vanjštine
Možemo vrlo lako donijeti pogrješan sud ili pretpostavku o drugima, na temelju vanjštine. Sjećam se situacije s malenim gradićem, koji je unajmio novoga pastira i dvije žene, koje su vidjele kako pastor odlazi u kafić. Kada je izlazio iz njega, teturao je. Dvije su žene odmah prosudile da je novi pastor bio pijan, no njihov sud je bio pogrješan.
Nakon toga su tog pastora tračale drugim ljudima iz grada i to je gotovo postao skandal. Sudile su prema onome što su vidjele, a to nije dobro. Kasnije su otkrili da pastor nije mogao dobro hodati, jer je imao distrofiju mišića, a tik do kafića bila su vrata i stepenice, odnosno živio je jedan član crkve kod kojeg je pastor išao, što znači da pastor nikada nije išao u taj kafić. Na njihovu sramotu, bile su užasno u krivu, jer su sudile prema onome što su mislile da vide.
Zato nas Krist upozorava da ne sudimo druge prema vanjštini: „Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!“ (Ivan 7, 24) Ovdje vidimo da možemo donositi sudove, ali oni trebaju biti ispravni i trebaju sadržavati sve potrebne činjenice prije donošenja suda. Donijeti pravedan sud znači donijeti sud koji je u skladu s Biblijom i sa svim činjenicama. Donosimo ispravne odluke, jer naše odluke zasnivamo na Bibliji. Ne sudimo ljudima; to će učiniti Bog, iako sud započinje s Crkvom, odnosno Božjim domom.
VIDI OVO: Kada kršćani trebaju suditi, a kada ne trebaju?
Sud Crkve
U vezi donošenja sudova apostol Petar je rekao: „Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju?“ (1. Petrova 4, 17) Matejevo evanđelje 18, 15-20 pokazuje nam da trebamo donositi sudove u vezi ljudi koji su u crkvi, no ne i o onima izvan nje. Bog će im suditi. Nije na nama da sudimo izgubljenim grješnicima. Možemo donijeti sud u vezi toga hoće li biti spašeni ili ne i možemo s njima podijeliti Evanđelje, no ići van u svijet i osuđivati grješnike je pogrješno. Bez Duha Svetoga oni ne mogu razaznati Božje stvari. Apostol Pavao je rekao: „Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.“ (1. Korinćanima 2, 14) To je kao da pokušamo suditi slijepoj osobi zbog toga što ne vidi. Ne spašeni ljudi slijepi su za Evanđelje. (2. Korinćanima 4, 1-4) Zbog toga si ne mogu pomoći. Osim ako ne dobiju Duha Svetoga, neće moći razlikovati Božju Riječ i neće moći spoznati da su grješnici, što mnogi od njih poriču.
Biblijska disciplina
Krist nam je dao propisan i biblijski utemeljen način, kako provoditi disciplinu unutar crkve. Naš je Gospodin rekao: „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.“ (Matej 18, 15-16) Trebamo s bratom ili sestrom porazgovarati nasamo, ne trebamo sa sobom povesti skupinu ljudi. No ako ne posluša isprve, trebamo dovesti svjedoke. Zašto je dobro povesti svjedoke, no ne više od dvoje? Zbog toga što bismo u toj situaciji mi mogli biti u krivu. Drugi mogu uvidjeti da smo pogriješili i da nismo ni trebali razgovarati o ovoj temi. No svjedoci su potrebni i zbog drugog razloga: ako postoji ozbiljan grijeh u životu člana crkve: „Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“ (Matej 18, 17)
Prestanimo osuđivati
Kako možemo naučiti ne osuđivati druge? Trebamo shvatiti da nismo pozvani na suđenje svijetu. To je nešto što će učiniti Bog. (Otkrivenje 20, 12-15) Također trebamo shvatiti da je ljude iz svijeta zaslijepio bog ovoga svijeta. (2. Korinćanima 4, 4) To znači da oni ne mogu shvatiti ni proniknuti Duha. Trebamo imati sve činjenice i trebamo biti sigurni da donosimo ispravan sud, no prvo i najprije trebamo prosuđivati sami sebe. Trebamo pravedno donositi sudove u vezi naših vlastitih života, jer ”ako sami sebe ispravno prosuđujemo, neće nam se suditi”. (1. Korinćanima 11, 31) To je poprilično jasno, zar ne? Bog nam nije dao ono što smo zaslužili, a to je Njegov gnjev, nego nam je dao ono što nam je bilo potrebno, svoje milosrđe. Tako i mi trebamo činiti prema drugima, uključujući i izgubljene grješnike.
Zaključak
Apostol Ivan vidi kako će izgledati posljednji sud nad grješnicima. Mi nismo ti koji će suditi. Sud je rezerviran samo za Boga. Ivan je zapisao sljedeće: „I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.“ (Otkrivenje 20, 12) Prije nego što završimo, dopustite mi da vas upitam: jeste li povjerovali u Krista? Jer Krist nam svima govori: „Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“ (Luka 13, 5) Pokajte se danas i povjerujte u Krista ili se suočite s Božjim gnjevom nakon smrti (Hebrejima 9, 27) ili nakon drugog Kristovog dolaska, ispred Velikog bijelog prijestolja, ovisno o tome što se dogodi prije.
„I tko se ne nađe zapisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.“ (Otkrivenje 20, 15)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
