Živimo u vremenu kad je sve dopušteno. Možemo svakome reći svašta, a često se događa da jedni drugima nanosimo neugodnosti, pa čak i uvrede. Što je bilo zabranjeno, sada je dopušteno i to sve pod izlikom demokracije.
Dovoljno je da upalimo televizor pa da čujemo i vidimo svašta, i to od onih koji bi nam trebali biti uzor u dobrom ponašanju. A što nam sve poslužuje televizija i kako to sve utječe na djecu i mladež, bolje da i ne spominjemo. Živimo u kršćanskoj zemlji i govorimo da smo kršćani, barem u većini; bismo li se onda trebali razlikovati od onih koji ne vjeruju i biti im primjer u dobrom ponašanju i činjenju dobra?
Biblija ili Sveto pismo nas uči da činimo dobro, jer će svatko dati Bogu odgovor što je u životu činio. U Galaćanima 6,7 čitamo: “Ne varajte se, Bog se ne da ismijavati, jer što čovjek posije to će i požeti.” Ovdje apostol Pavao navodi zakon sjetve i žetve s primjenom na duhovni život. U Poslanici Hebrejima 11,3 piše: “Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo stvoreno od nevidljivoga.” Od najsitnije čestice materije do beskrajnog svemira, Bog je postavio zakone prirode koji vladaju, a koje zovemo fizički zakoni. Iz Biblije saznajemo da postoji i duhovni svijet u kome vladaju duhovni zakoni. Upravo na prirodnim zakonima možemo naučiti duhovne zakone.
Svima nam je poznat prirodni zakon sjetve i žetve; ako sijemo pšenicu, pšenicu ćemo i žeti. Isto možemo reći i za ostale žitarice, kao i voće i povrće; što sijemo to ćemo žeti. U duhovnom smislu naše sijanje su naše riječi, ponašanje i djela. Cijeli naš život je neprekidna sjetva. Jesmo li svjesni što svakodnevno sijemo? Ako ratar sije pšenicu, neće žeti ječam ili nešto drugo, već pšenicu. Tako je i u duhovnom smislu: ako netko sije mržnju, ne može očekivati da požanje ljubav, nego prokletstvo i sud. Posijano će donijeti rod prije ili kasnije; nešto još u ovom životu, a nešto kasnije u onom koji dolazi. Pred Bogom se pišu knjige o našoj sjetvi, i jednog dana ćemo biti suđeni po onome što smo sijali. Pročitajmo što o tome piše u Otkrivenju 20,12: “I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. ‘I otvoriše se knjige.’ I druga knjiga, ‘knjiga života’, bi otvorena.” Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama, “po svojim djelima”. Ako smo sijali mržnju, zavist, uvrede, klevete, i slično, sve će nas to naći na sudu, i plodove svega toga pobirat ćemo cijelu vječnost. Zato Božja riječ upozorava: “Što siješ, to ćeš i žeti.”
Ali mi možemo sijati i dobro sjeme. Jedan botaničar je imao naviku da u džepu nosi sjeme raznog cvijeća. Kad bi šetao, posipavao bi sjeme uz puteljke, livade i šume, i tu je nicalo razno divno cvijeće, te je tako taj čovjek ostavljao za sobom plemeniti trag. Koliko je važno da sijemo sjeme Božje riječi i učinimo ovaj svijet ljepšim i ugodnijim. U Evanđelju po Mateju 12,36.37 piše: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan.”
Zakon sjetve i žetve ima još jednu istinu: svako sjeme će se umnožiti. Svjedoci smo kako se brzo umnaža zlo i kako se brzo i lako usvaja loš primjer. Čitao sam još davno da su prigodom otvaranja piramide arheolozi pronašli nekoliko zrna pšenice pohranjenih prije 4000 godina. Stavili su ih u zemlju, gdje su zrna proklijala, uzrasla i donijela rod. Tako je i s nama: mi sijemo, ali kad dođe dan žetve, pokazat će se rod. U Evanđelju po Luki 12,2 piše: “Nema ništa sakriveno što neće trebati da se otkrije; ništa tajno što neće trebati da se dozna.” Biblija nas upozorava na svu ozbiljnost naših postupaka, grijeha i promašaja, i neizbježni sud koji će nas stići. Međutim, nije sve tako crno, postoji izlaz da se čovjek spasi od suda i vječne propasti, jer nema čovjeka koji ne griješi i ne zaslužuje smrt, obzirom da smo po Adamu svi grešnici i grijeh nas je odvojio od Boga.
Nakon Adamovog pada u grijeh i odvojenja od Boga, dobri Bog je već imao plan kako palog čovjeka dovesti natrag k sebi. Učinio je to tako da je poslao svog jedinorođenog Sina na ovaj naš svijet da postane čovjekom i uzme naše grijehe na sebe, da trpi i bude mučen zbog naših grijeha. Pretrpio je strašnu smrt razapinjanjem na križ i platio je cijenu grijeha za mene i tebe. Ako vjeruješ da je Gospod Isus na križu trpio i za tvoje grijehe koje si priznao i pokajao se za njih, i da je njegova žrtva na križu plaća i za tvoj grijeh, bit ćeš spašen.
Gospodin Isus je trpio za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje. On je živ! Sjedi s desne strane Oca na nebesima i moli za nas. U Prvoj Ivanovoj 2,1.2 piše: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe.” U Bibliji također nalazimo Božje obećanje: Ja ću oprostiti grijehe vaše i prijestupa vaših neću se spominjati. “Opomeni se otkud si pao i pokaj se te prva djela čini.” (Otkrivenje 2,5)
Sij dobro sjeme, jer što siješ, to ćeš i žeti.
