Evanđelje dana za ponedjeljak, 4. studenoga 2024. godine: Ne pozivaj svojih prijatelja nego siromahe i sakate. (Luka 14, 12-14)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme, reče Isusu prvaku farizejskom koji ga pozva: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« (Luka 14, 12-14)
Evanđelje dana – komentar
Jedne subote, neki starješina farizejski pozove Gospodina svojoj kući na objed. Nije to bio čin iskrena gostoprimstva, nego prije pokušaj vjerskih vođa da Sina Božjega uhvate u kakvoj pogrešci.
Ušavši u farizejevu kuću, Gospodin Isus je vjerojatno vidio uzvanike kako nastoje zauzeti prva mjesta za stolom. Željeli su istaknuta i časna mjesta. To što je i on bio gost nije ga priječilo da govori o iskrenosti i pravednosti.
Isus drži lekciju svom domaćinu o tome koga treba, a koga ne treba pozvati na večeru? Je li njegov domaćin očekivao neku uslugu ili nagradu od Isusa? Je li želio impresionirati susjede čašću da ugosti “čudotvorca” iz Galileje? Isus ispituje i naša srca. Pokazujete li naklonost i velikodušnost onima koji će vam uzvratiti istom mjerom? Što je s onima koji nemaju sredstava da vam se oduže – siromašnima, bolesnima i onima u nepovoljnom položaju? Velikodušnost zahtijeva određenu mjeru samopožrtvovnosti. Ne osiromašuje, nego obogaćuje dušu darivatelja. Prava velikodušnost izvire iz srca punog milosrđa i suosjećanja. Bog nas je prvi ljubio, a naša je ljubav odgovor na njegovu veliku milost i dobrotu prema nama.
Isus je podučavao da je bolje biti promaknut na časno mjesto nego ga sam prigrabiti a kasnije ga morati odstupiti. On sam živi je primjer samoodricanja (Filipljanima 2, 5-8). On se ponizio i Bog ga je uzvisio. Svaki koji se uzvisuje bit će od Boga ponižen.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Bože, budi mi milostiv svakoga dana. Sagriješim mislima, riječima ili djelima i uvijek trebam Tvoj oprost. Ne dopusti da se povodim za ohološću, nego me odgajaj u zdravoj poniznosti. Neka me Tvoj Duh upućuje gdje se trebam mijenjati i kojih se loših stvari trebam odreći. Amen!
