Siromašni se dosta spominju u Bibliji. Je li davanje siromašnima princip koji vrijedi i za današnje vjernike?
Kroz Stari i Novi zavjet Bog poziva svoj narod da se prema siromašnima odnosi s poštovanjem i velikodušnošću. Bog nas sve ljubi, no posebno ima suosjećanja za one koji su u potrebi i očekuje od svojih sljedbenika da dijele tu brigu.
Bogataš se i siromah sreću: obojicu ih Jahve stvori. (Mudre izreke 22, 2)
On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku. (Psalam 72, 12-13)
Kada je svom narodu davao upute o tome kako bi trebali živjeti u Obećanoj zemlji, Bog je zapovjedio: “Nađe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braće u kojem god gradu u zemlji što ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnome bratu, nego mu širom rastvori svoju ruku i spremno mu daj što mu nedostaje … Kako siromaha nikad neće nestati iz zemlje, zapovijedam ti: širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj.” (Ponovljeni zakon 15, 7. 10).
Bog nije zapovjedio samo velikodušno davanje, već i stav pun ljubavi prema onima koji su u potrebi
Novi zavjet je jednako jasan u pogledu toga kako se trebamo brinuti za siromašne. Stihovi koji nas potiču na milosrđe nalazi se u 1. Ivanovoj poslanici:
“Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.” (1. Ivanova 3, 17-18)
Jednako su važne i Isusove riječi zapisane u Mateju 25, 31–46. Ovdje opisana presuda prethodi Kristovoj tisućugodišnjoj vladavini i često se naziva “sud narodima”, u kojoj će ljudi biti podijeljeni u dvije skupine – ovce s Njegove desne strane i jarci s Njegove lijeve strane. Oni s lijeve strane bit će poslani u “oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!” (stih 41), dok će oni s desne strane primiti svoju vječnu baštinu (stih 34). Međutim, vrijedan je pažnje jezik kojim se Isus služi obraćajući se tim dvjema skupinama. Ovce se uglavnom pohvaljuju jer se brinu za siromašne, bolesne, zatvorenike i ranjive. S druge strane, jarčevi se kude zbog nedostatka brige i djelovanja prema njima.
Ne smijemo ovo pogrešno protumačiti kao da su dobra djela ovaca uključena u njihovo spasenje. Radije, ta su dobra djela bila “plod” ili dokaz da su spašeni milošću (Efežanima 2, 8-10). Stvoreni smo da činimo dobra djela, koja je Bog unaprijed pripremio za nas, a “dobra djela” o kojima Krist govori u Mateju 25 uključuju brigu o siromašnima i patnicima.
Uskraćivanje sredstava ili pravde siromašnima je grijeh
Bog je rekao svom narodu preko proroka Ezekiela: “Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu.” (Ezekiel 16, 49). Preko proroka Amosa Bog je rekao: “Jer znam mnoge vaše zločine, i vaše grijehe pregoleme: tlačite pravednika i primate mito, odbijajuć` siromaha na gradskim vratima.” (Amos 5, 12) Stoga su odbacivanje potrebitih i odbijanje pomoći siromašnima veliki prijestupi u Božjoj ekonomiji (vidi također Izlazak 22, 21-27).
PROČITAJTE: Je li spasenje samo po vjeri ili po vjeri i djelima?
U Novom zavjetu Jakov je objasnio: “Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: “Hajdete u miru, grijte se i sitite”, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.” (Jakovljeva 2, 5-17). Prava vjera će dovesti do stvarnog davanja kada se pojave potrebe.
Budući da živimo u svijetu s grijehom u kojem ljudi sami donose nerazborite odluke ili mogu postati žrtve tuđih nepravednih izbora, siromaštvo će uvijek biti stvarnost. Isus je potvrdio: “Ta siromaha svagda imate uza se” (Matej 26, 11). Pozvani smo voljeti ljude Božjom ljubavlju, uključujući i davanje za njihove opipljive potrebe koliko god možemo. S obzirom na složenu stvarnost siromaštva, specifičnosti te skrbi zahtijevaju mudrost i razbor.
