Jesu li opsjednutosti demonima i dalje moguća? Događaju li se ona i danas na našim prostorima?
Nemoguće je ne čitati Novi zavjet i ne čitati o tome kako su se Krist i prva crkva susretali s opsjednutosti demonima. Sažeci Kristove službe, kao što je opisano u Mateju 4, 4 i Djelima 10, 38 pokazuju nam da ne samo da se Mesija susretao s ljudima koji su bili opsjednuti demonima, nego ih je i iscjeljivao.
Usprkos različitim simptomima opsjednutosti i načinima izbavljenja (na primjer, Matej 15, 22-28; Marko 1, 21-28; 5, 1-20; Luka 13, 10-17) demoni nisu imali šanse protiv Božjeg Sina.
Prva Crkva također se susretala s ljudima opsjednutim demonima. (Djela 5, 16) Filipova služba uključivala je egzorcizam (Djela 8, 5-8), kao i Pavlova. (Djela 16, 16-18) Kao što Bill Cook opisuje: „Oni koji su se susretali s demonskim otporom, bez obzira je li bila riječ i progonima, opsjednutostima ili magiji, nisu pokazivali nikakav strah prilikom suočavanja s njima u Kristovom imenu.“
Jesu li opsjednutosti demonima i dalje moguća?
Pitanje koje stoji ispred nas u ovome članku glasi, događaju li se demonske opsjednutosti danas, posebno na Zapadu. Prije odgovaranja na to pitanje, trebamo imati tri upozorenja na umu. Prvo, trebamo stajati na ovoj istini: „Ljudsko srce je najveći problem s kojim se suočavamo, stoga proklamiranje Biblije ima prioritet ispred istjerivanja demona.“ Drugo, demoni ne mogu opsjesti vjernike, iako ovo tlačenje može biti toliko intenzivno da se može činiti kao da vjernika kontrolira demon. Treće, naš neprijatelj je prevarant, (Efežanima 6, 11) lukavi strateg, koji odabire ono što smatra najboljom taktikom, s obzirom na datu situaciju ili kulturu naroda. Opsjednutost je samo jedna taktika, često ne primarna.
S tim upozorenjima na umu, moramo prihvatiti mogućnost demonske opsjednutosti koja može postojati danas, iako svaku od tih potencijalnih situacija trebamo procjenjivati kroz mudrost i molitvu. Moje iskustvo jest da se rasprostranjenost takvih aktivnosti razlikuje u svijetu. Većina stanovništva svijeta spada pod skupinu animista, koji vjeruju da duhovne sile imaju moć nad ljudskim životima, što znači da su ljudi otvoreni za manipulaciju. Strah obično karakterizira takve religijske kulture, stoga ima smisla da bi se te sile manifestirale kroz opsjednutost, kako bi se lokalni strah produbio i kako bi alarmirao hodočasnike, koji ne bi bili dovoljno spremni za takvu duhovnu bitku.
Nadalje, mnoge takve kulture nalaze se na granici duhovne tame širom svijeta. To što neprijatelj čini što god može, uključujući i opsjednutosti, kako bi nevjerne ljude držao u stanju sljepoće (2. Korinćanima 4, 3-4), u domeni tmine (Kološanima 1, 13) i pod svojom moći (Djela 26, 18), ne bi trebalo biti iznenađenje. Za vrijeme svojih kratkotrajnih misija u takvim društvima, vidio sam ono što su vjernici iz tih naroda nazivali demonskim opsjednutostima.
Zajednički neprijatelj, drugačije strategije
Strategija neprijatelja na Zapadu izgleda drugačije. Imajmo na umu upozorenje C. S. Lewisa: „Postoje dvije podjednake i oprečne pogrješke u koje naš narod može upasti u vezi đavola. Jedna je ne vjerovanje u njihovo postojanje. Druga je vjerovanje i osjećanje pretjerano i nezdravo zanimanje za njih.“
Ono što je zanimljivo, neke studije pokazale su povećani postotak Amerikanaca koji vjeruju u đavle, dok drugi pokazuju povećani broj egzorcizama, pogotovo od strane katoličkih svećenika, od početka Covid-19 situacije. Bez obzira na to, zapadnjački način razmišljanja obično naginje više prema prvoj krajnosti Lewisovog poznatog citata. Oni koji vjeruju u postojanje Sotone rijetko kada ga smatraju zaista opasnim neprijateljem, koji želi uništiti čovječanstvo. Kada duhovna sljepoća osobe vodi do sumnjanje u stvarnost ili snagu sile demonskih sila općenito, u tom slučaju je malo vjerojatno da bi opsjednutost mogla biti primarna strategija neprijatelja. Zašto se manifestirati kroz opsjednutost kada može djelovati, a da ga se ne prepozna?
To u stvari može biti glavna razlika u pogledu djelovanja neprijatelja u animističkim kulturama: dok želi da ga se animisti boje više, u isto vrijeme želi da ga se narodi na Zapadu boje sve manje ili da ga se uopće ne boje. Ako je to tako, tada njegova strategija ne bi uključivala opsjednutost; čuo sam pouzdane priče o opsjednutostima demonima u Sjevernoj Americi, no ne bih to želio naglašavati. Držanje nevjernih ljudi u ropstvu naturalizma, neovisnosti i idolopoklonstva ima daleko više smisla u zapadnjačkim kulturama.
Budite spremni
Kristovi sljedbenici moraju znati prepoznati da su upozorenja o duhovnom ratu (Efežanima 6, 10-17; 1. Petrova 5, 8) napisana vjernicima s razlogom. Neprijatelj cilja na nas, jer smo mi Božji svjedoci u ovome mračnome svijetu. Sotona i njegovi sluge vrebaju, gledajući kako požderati vođe i posijati podjele između Božjeg naroda. Naša odgovornost jest stajati u Kristu, živjeti vjeru na praktičan način i proklamirati Evanđelje, lokalno i globalno. Lov na demone nije dio tih zadataka.
S obzirom na ovo, vjernici na Zapadu mogu se u nekom trenutku susresti s onime, što može izgledati kao opsjednutost. Uvjeren sam u da će način kako hodamo s Bogom svaki dan, započevši s današnjim danom, odrediti što ćemo učiniti ako i kada taj trenutak dođe. Ako ne molimo i ako je naša vjera slaba, past ćemo kao što su pali i učenici. (Marko 9, 14-29) No ako hodamo u vjeri s Bogom, u kontekstu zdravih crkvenih zajednica, možemo vjerovati da će nas Bog voditi, kako da se nosimo s tim silama. Drugim riječima, nošenje ”Božjeg oklopa” (Efežanima 6, 11) nije nešto što ćemo učiniti brzo, kao reakcija na sotonske manifestacije; nošenje Božjeg oklopa je svakodnevni preduvjet kako bismo se mogli nositi s demonima.
Autor: Chuck Lawless; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
