Što u Bibliji možemo iščitati o eutanaziju? Odobrava li Bog eutanaziju ili potpomognuto samoubojstvo u nekim slučajevima?
Eutanazija doslovno znači ”dobra smrt”. Danas, ovaj izraz se odnosi na aktivan prekid života teško bolesnog pacijenta. Liječnik također može pacijentu dati smrtonosan pripravak kako bi pacijent sam sebi oduzeo život. To se zove samoubojstvo.
Eutanazija ili potpomognuto samoubojstvo zabranjeno je u većini država. Samo je u zemljama Beneluksa, Španjolskoj, Švicarskoj, Kanadi, Kolumbiji, Novome Zelandu i u dijelovima Australije dopuštena, pod određenim uvjetima. Ti uvjeti su vrlo strogi.
Na primjer, u Nizozemskoj, kako bi mu bila dopuštena eutanazija, mora prethodno o tome dobro razmisliti i mora o tome donijeti sam odluku, bez vanjskog pritiska. Osim toga, pacijent mora prolaziti kroz oblik patnje koji je nepodnošljiv i o toj se situaciji mora razgovarati s njime. Također treba biti istraženo postoji li bilo kakvo drugo razumsko rješenje za pacijentovu patnju. Drugo zdravstveno mišljenje također se mora pažljivo istražiti. Usprkos ovakvim ograničavajućim uvjetima, eutanazija se sve više povećava u Nizozemskoj. Postoji čak i prijedlog o legaliziranju eutanazije za djecu koja su mlađa od 12 godina.
Što je smrt?
Kršćani se uglavnom snažno protive normalizaciji eutanazije. To je zbog kršćanskog pogleda na život i smrt. U Bibliji, Bog se otkriva kao Onaj koji je živ, koji je stvorio i koji održava sav život. (Postanak 1) Kada Bog od ljudi uzme svoj Duh koji daje život, oni umru. (Psalam 104, 29-30) Smrt je izravna posljedica Adamovog grijeha, kao što je opisano u Postanku 2-3. Kazna za taj grijeh je smrt. (Rimljanima 6, 23) Grijeh je na čovjek došao po jednome čovjeku, a smrt je došla kroz grijeh. Smrt se proširila kroz čovječanstvo, jer je svaki čovjek sagriješio, kao što Pavao piše u Rimljanima 5, 12.
Zbog toga, smrt nije nešto prirodno i neutralno, nego nešto strašno. Smrt je naš neprijatelj, kojeg će Bog u budućnosti uništiti. „Posljednji neprijatelj koji treba biti uništen je smrt.“ (1. Korinćanima 15, 26) Svako živo biće protivi se smrti. Svaki čovjek želi živjeti. Samo teški psihološki slučajevi ili osobe koje prolaze kroz teške tjelesne patnje, mogu navesti osobu na samoubojstvo. Čak i tada, osoba ne želi smrt sama po sebi, nego završetak patnje.
VIDI OVO: Švicarci odobrili “kapsule za eutanaziju”: Osoba umre za manje od minute
Je li nam dopušteno da sami sebi uzmemo život?
Kada nam Bog daje život, trebali bismo ga upotrijebiti na najbolji mogući način. Kada Bog oduzme život, trebamo zastati i priznati da smo smrtni i prolazni. No, ovo je nešto što je teško za probaviti u našim modernim vremenima, u kojima je autonomija postala vrlo važna. Mi, kao moderni ljudi, želimo imati potpunu kontrolu nad našim životima. Mislimo da bismo trebali imati slobodu u vezi donošenja odluka u našim životima. Ekstremna posljedica ovog pogleda jest da, ako je potrebno, mi sami trebamo odlučiti kada naš život završava. Kao kršćani ne možemo prihvatiti ovakav način razmišljanja. Kršćanin vjeruje Bogu i u vezi života i u vezi smrti. Samo Bog zna kada je došlo vrijeme nekoj osobi. (Psalam 31, 14-15) Život je svet i zbog toga nam nije dopušteno završiti ga. Niti naš vlastiti život niti živote drugih.
Ima li život unutarnju vrijednost?
Uz fundamentalni prigovor, postoji i jedan praktičan. Vidimo da se granice između eutanazije i završetka života polagano pomiču. Premda nije dopušteno da ljudi u okruženju pacijenta utječu na njegovo mišljenje, postoji veliki rizik da će pacijent sam sebe ili ako je u poodmakloj dobi, gledati na sebe kao na teret. Za te osobe, život više nema unutrašnju vrijednost; vrijednost života ovdje više ovisi o kvaliteti života. Posljedično tomu, stari ljudi i oni s invaliditetom bit će smatrani kao nepoželjni. Prema kršćanstvu, svaka je osoba vrijedna i svatko je stvoren na Božju sliku, bez obzira na to je li osoba bolesna, zdrava, mlada ili stara.
Živa nada
Bog je Živući. Bog je pobijedio smrt, jer je Krist uskrsnuo od mrtvih. Krist je u svome uskrsnuću prethodio Crkvi: „A sad je Krist uskrsnuo od mrtvih, prvijenac onima, koji usnuše.“ (1. Korinćanima 15, 20) Krist je iskusio nezamislivo tešku patnju i stoga Krist ima suosjećanje za najslabije. (Hebrejima 4, 15) Naša patnja može biti tako teška i očajna da nas niti jedna ljudska utjeha ne može utješiti. Sve što preostaje jest objašnjenje u vjeri o budućoj nadi, jer nas Krist spašava od smrti i daje nam život: „Jer kako u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti.“ (1. Korinćanima 15, 22)
Autor: Hildert Bronkhorst; Prijevod: Ivan H., Izvor: Biblword.net
