Kako bi neudane žene, koje posjeduju dar podučavanja, trebale raditi posao s punim radnim vremenom, proučavati, služiti, sudjelovati u druženjima i odmarati se?
Volim ovo pitanje. Bila sam neudana u svojim dvadesetima. Zajedno s poslom s punim radnim vremenom, završavanjem diplomske škole i ulaganjem u odnose, redovito sam dobivala mogućnosti propovijedanja u crkvi, bilo da se radi o druženjima za žene ili na teološkim tečajevima. Ne bih to propuštala.
No također mi je poznata napetost koja stoji iza tih zahtjeva. Iako ne postoji apsolutni odgovor na pitanje kako bi svatko od nas trebao obavljati gore navedeno, u nastavku ću podijeliti šest stvari koje sam naučila dosad.
1. Razmislite o svemu na što vas je Bog pozvao.
Poziv na podučavanje nagrađuje i uzvišen je (Jakovljeva 3, 1), no trebamo usporediti taj poziv na podučavanje sa svime drugim na što nas je Bog pozvao da budemo. Osobno molim kroz rukom napisan popis tih uloga: čak ili osobito nad ulogama kao što su uloge kćeri, sestre, susjede, studentice i prijateljice. Ti odnosi i obaveze ponekad djeluju kao da se natječu za moje vrijeme i pozornost i trebam se podsjetiti da je moj krajnji cilj zadovoljiti Boga, a ne čovjeka. (Galaćanima 1, 10)
2. Napravite prioritet u odnosu na ono što samo vi možete činiti.
Kada ne usmjerim svoju energiju i fokus ciljano, tada ubrzo postanem subjekt bilo čega što mi preuzme pozornost toga dana. Želim ciljano postaviti granice tako što ću moliti Boga da mi pokaže s kakvim je je darovima za točno određene prilike i odnose Bog opremio da mogu služiti. Na primjer, ako većina ljudi u crkvama žele biti pozdravljači, a malo ih je onih koji su opremljeni ili spremni voditi biblijsko podučavanje, možda bih trebala napraviti prioritet nad ovim drugim, ako je previše činiti oboje.
3. Imajte na umu da je svako ”da” isto tako i ”ne”.
Popis aktivnosti koje imaju prioritet ne mora biti i ne bi trebao biti krut parametar, za sve ono čemu jesmo i nismo posvećeni. No također se zavaravamo ako ne mislimo da je svako naše ”da” nečemu u isto vrijeme ”ne” nečemu drugome.
Zasigurno, ovo može biti dobro. Ako kažem ”da” maloj skupini za proučavanje koje imam u utorak, znači da ću reći ”ne” nekoj seriji na Netflixu, koju ću ionako prestati gledati nakon nekog vremena. No ako naše ”da” znači ”ne” našem snu, provođenju vremena s članovima obitelji ili otvorenim radnim satima za naše poslodavce, trebamo biti sigurni da je to čemu smo rekli ”da” zaista ono što bismo trebali činiti.
4. Tražite ravnotežu u dugoročnom smislu.
Ne mora svaki dan biti savršeno uravnotežen, u skladu s vašim prioritetima. Neki dani mogu biti pretrpani aktivnostima zbog putovanja, dok drugi mogu imati prostora za društvene aktivnosti. Neki vikendi mogu biti uvelike orijentirani prema odmaranju s obitelji, dok nam drugi mogu dopustiti da služimo crkvi više nego što to činimo inače.
U manjim opsezima sati i dana, poneke uloge mogu dobiti veći ili manji prostor pažnje od onoga što smo očekivali. Pokušati uravnotežiti svaki dan može djelovati nemoguće. No ako tijekom dužeg razdoblja tjedana ili čak mjeseci izgleda kao da je naše vrijeme usmjereno prema prioritetima, koji su posloženi u pravom redoslijedu, to znači da vjerojatno održavamo ravnotežu kako smo i namjeravali.
5. Rado primajte mudre savjete.
Ponekad smo toliko zagledani u stabla, kao što su naše pojedinačne odgovornosti, da od njih ne vidimo šumu, odnosno ravnotežu naših prioriteta u cjelini. Možda smo usmjereni samo na jedan zadatak, koji je s vremenom počeo dominirati našim vremenom. Možda ne možemo suziti ono u što smo uključeni, jer svaka od aktivnosti djeluje kritički na svoj vlastiti način. Možda smo preplavljeni, jer smo preuzeli više odgovornosti u ulozi od onoga što nam pripada.
Često, prijatelji i obitelji, osobe koje nas najbolje poznaju, koji su ovome već svjedočili u našim životima i koji žele da se u našim životima ispune Božji mir i svrha, mogu nam dati savjete i mudrost. Poslušajmo ponizno njihove savjete. Bilo da se radi o tome da nam član obitelji govori o važnim stvarima koje trebamo uzeti u obzir prije nego što se obavežemo na još nešto, o prijatelju koji nas drži odgovornima za ono za što smo se već obavezali ili o starijoj ženi u crkvi koja demonstrira primjer osobe koja kao da čini dobro ono što se treba činiti, možda ćemo najjasnije čuti razlikovanje kroz pobožne glasove drugih.
6. Nemojte raditi kao da sve ovisi o vama.
Kada su pozivi plemeniti, zadaci su vrijedni, a potencijalni efekti sežu u vječnost, možemo postupno osjetiti kao da je naše breme preteško. No naravno, to nikada nije bilo ono što je Krist od nas tražio da nosimo. (Matej 11, 28-30)
Čak i tijekom hitnosti našeg poslanja koje je orijentirano prema izgradnji Kraljevstva, trebamo se odmoriti od posla, potrebna nam je pomoć drugih, kao i sam Bog, koji će dati da raste i koji će zalijevati ono što smo posijali kako On to zna. (1. Korinćanima 3, 6-7) Ako odlučimo raditi zadatke postupno, otkrit ćemo novo milosrđe i novi kruh, koji će nas održati. (Matej 6, 11; Tužaljke 3, 23) Sve ono što ne možemo i što ne bismo trebali kontrolirati, trebali bismo povjeriti u Njegove ruke.
U 2. Korinćanima 9, Pavao nas potiče neka odlučimo u našim srcima što je ono što ćemo dati i činiti radosno; ne nevoljko ili pod prisilom. Naš neprijatelj želi ugroziti naše službe i želi ukrasti našu radost kroz stres zbog odgovornosti, tjeskobom zbog rezultata, čak i zamjeranjem zbog prilika za koje smo nekoć molili.
Umjesto toga, moja molitva, za vas i za mene, jest da se nastavimo držati za obećanje da će Onaj koji daje sjeme sijaču i kruh kao hranu također dati, pa čak i umnožiti naše vrijeme, snagu, viziju i ljubav.
Cjelokupna dostatnost u svim stvarima, u svakom razdoblju, za sva dobra djela na koja nas je pozvao; to je Njegovo milosrđe dok podučavamo, služimo, proučavamo, sudjelujemo u zajedništvu i dok se odmaramo. To je naša nada.
Autorica: Kaitlin Miller; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Theogospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
