Ovo je priča o ženi koja je skočila sa stola i odlučila prekinuti pobačaj. Za svoje dijete je izabrala život umjesto smrti.
Bog je ženama dao sposobnost da rađaju prekrasnu djecu, ali ipak, Zli uvjerava mnoge da vjeruju da je to prokletstvo, a ne blagoslov. Mnogi ginekolozi također shvaćaju da su pobačaji suprotni svemu što čine za žene i njihove bebe.
Shrvana gubitkom djeteta
Susan Scotton dijeli svoj dio priče u kojem su ona i njezin suprug mogli lako zatrudnjeti, ali su ostali shrvani kada se njihovo prvo dijete rodilo s invaliditetom i potom živjelo samo 12 dana. Opet su dobili još jedno dijete, a onda su izgubili sina s dvije i pol godine, 22. prosinca 1986., samo tri dana prije Božića.
Tijekom ovog teškog razdoblja, Susan se bilo teško osloniti na svoju vjeru i bila je ljuta. Međutim, stotinama kilometara dalje, druga 18-godišnja neudata žena, Melissa, bila je trudna sa zdravim djetetom i nije bila sretna; bila je izvan sebe od straha i odlučila je da ne može zadržati dijete.
Odlučila je pobaciti
Tako je Melissa legla na krevet, spremna za pobačaj, kad je liječnik ušao i stavio rukavice te nije razgovarao s njom. Ona kaže: “Nije mi rekao što će učiniti. Nije me pitao kako sam. Nije mi ništa objasnio o zahvatu.”
U isto vrijeme, Susan se nadala da će posvojiti zdravo dijete. “Samo sam se molila za zdravo dijete.” Susan je bila shrvana nakon smrti drugog sina, a onda ju je muž ostavio i zaklela se da više nikada neće zatrudnjeti. Kasnije se ponovno udala i sada su njezin suprug Jimmy i ona godinama pokušavali posvojiti dijete.
Jimmy je rekao: “Bilo je toliko razočarenja, a proces je bio težak. Ali stalno sam govorio: ‘Možemo mi to. Bog će nam pomoći. I samo se trebamo držati toga.'”
PROČITAJTE: Odobrava li Bog pobačaj?
U međuvremenu u Indiani, doktor je upravo htio pobaciti Melissino dijete. “Baš kad su me njegove ruke dotaknule, čula sam glas kako govori: ‘Još nije kasno, ustani.’ Znam da je to Gospodin, 100%. A ja sam samo rekla: ‘Ne mogu to učiniti.’ Doktor je zakolutao očima, strgnuo rukavice i izašao iz sobe, a mene ostavio samu”, rekla je Melissa.
Melissa je spasila svoju bebu od pobačaja, ali što će sada s njom? Socijalna radnica dala joj je mogućnost posvojenja i odmah je znala da će to biti dobro za njezinog nerođenog sina. Pronašla je agenciju i dobila gomilu pisama od potencijalnih roditelja, ali ono koje je dobila od Susan i Jimmyja bilo je tako posebno. Rekla je: “A onda sam se jednostavno zaljubila u Susan. Počela mi je pričati svoju priču. I sama je prošla kroz mnogo boli.” Kasnije se telefonski čula sa Susan i zaključila da će biti savršena majka za njezinog sina.
Melissa je rodila sina u prosincu 1993. i dobila je izbor da jednom drži sina prije nego što ga se odrekne. Znala je da će joj biti teže pustiti ga nakon što ga je držala, ali kaže da nije plakao nego je bio miran. Jimmy je dobio poziv u Louisiani i bio je toliko uzbuđen da je zaboravio reći Susan da je beba rođena.
Beba nije slučajno rođena 22. prosinca 1993., prije točno 7 godina kada je Susan izgubila drugog sina. Susan i Jimmy su bili presretni što su blagoslovljeni sinom.
I Melissa se kasnije udala i osnovala vlastitu obitelj, ali nije mogla zaboraviti sina kojeg je dala na posvajanje. U međuvremenu, njezin posvojeni sin David je odrastao u kršćanskom domu punom ljubavi i provodio je puno vremena pecajući sa svojom mamom i tatom. Od početka je znao da je posvojen i u srednjoj školi pridružio se grupi za život.
Ponovno okupljanje
S 18 godina David je upoznao Melissu. Melissa se prisjeća: “Srce mi je tako brzo kucalo. Htjela sam doći tamo i zagrliti ga bez obzira na sve. Samo sam htjela osjetiti taj zagrljaj i tu povezanost. I bio je to prekrasan trenutak.”
David je želio da Melissa nešto zna; rekao je: “Donijela je hrabru odluku i to hrabru odluku koja nije bila laka. To je bio razlog zašto smo došli tamo da joj se zahvalimo i ponovno joj potvrdimo da je njena odluka bila ispravna.” Melissa je dodala: “Čuvši to, osjećala sam se puno slobodnije u svom duhu.”
