Prijatelji iz inozemstva ispričali su mi priču o jednom čovjeku koji je bio »nesretno oženjen«. Njegova se »nesreća« može opisati ovako – On je:
– nesretan zbog toga što on naziva »ograničenjima« svoje žene, i on joj to uvijek ponovno govori, i upravo onda kada je ona ionako u teškoj situaciji, kao što je smrt njezine majke ili teška bolest jednog djeteta.
– nesretan zbog nedostatka volje njegove žene da bude bolja. Budući da je on sam vjernik, vjeruje on, njegova se žena nikako ne nalazi na putu svetosti. Ponekad joj on otvoreno kaže u lice da ona sa svojim ponašanjem ugrožava svoje vječno spasenje.
– nesretan jer bi ona prema njegovu mišljenju trebala naučiti »potpuno se predati« i »drugima služiti«. Ali pod »drugima« on zapravo podrazumijeva samo sebe! On poslovno putuje češće nego što je potrebno i zbog svojih hobija često i poduže izbiva iz kuće.
– nesretan jer mu je rodila »samo« četvero djece, on je, pak, htio više djece, premda je za nju svaka trudnoća bila bolna.
– nesretan jer njegova žena misli da je na kraju snaga. Onda je uobičava opominjati da ne treba uvijek kukati. Uostalom opominje je na njezine »dužnosti« i misli da su njezine patnje djelomično umišljene, a djelomično vlastita krivnja.
– nesretan jer ona »preosjetljivo« reagira kada se dere na nju i kada je ponižava pred djecom i pred drugima.
Smatra je »preosjetljivom«, jer njegove šale ponekad ne smatra šaljivima, nego uvredljivima i neprimjerenima.
– nesretan kada bi njegova žena s njim htjela razgovarati o problemima odgoja djece. Naime, prema njegovu mišljenju, ona bi prije trebala popraviti svoje pogreške.
– nesretan kad ona – ionako ne u posve važnim pitanjima – ponekad donosi odluke a da ga ne pita.
Smatra da ima pravo da je pred djecom teškim prigovorima pozove na odgovornost: »Zašto mene nitko nije pitao? Jesi li luda?« Da on sam može odlučivati, razumije se samo po sebi. Na koncu, on se smatra gospodarom kuće, opravdanje za to uzima iz Biblije.
− nesretan kad ga njegova žena moli za uslugu. Kod toga je potrebno, ako je to uopće i moguće, mnogo muke da ga uvjeri, tako da žena uglavnom više voli sve sama činiti ili moliti druge – to ide brže i manje je naporno.
− nesretan jer ona ponekad pospremi i njegovu sobu. Onda on na nju viče: »Što ti pada na pamet, gdje si samo sve stavila?«
− nesretan jer žena ima dobro pamćenje i jednostavno mu uvijek ne daje pravo kada on pokušava prikazati događaje u za njega posve povoljnom svjetlu.
Tako, dakle, on može biti nesretan u svom braku i naravno da ga unesrećuje kad kod drugih ljudi otkrije dobre osobine koje njegovoj supruzi tako očito nedostaju. Ako, pak, netko hvali njegovu suprugu, on šutke i ponešto smeteno otklanja pogled – koliko je samo njegov brak »nesretan«! Žena se od svog muža već poduže distancirala u svojoj nutrini. »Da bi preživjela«, kaže ona. Zbog čega je ona, neovisno o djeci, tu i zbog čega bi trebala biti, ni ona sama zapravo ne zna. Mnogo toga što ona čini, čini iz »nutarnjeg očaja« i ponekad sumnja u samu sebe. I ona je, kao i on, vjernica i njezina joj vjera daje snagu da odbije mračne napasti. Pobjeći ili čak počiniti samoubojstvo… Ali dosad nije napustila muža i djecu. S obzirom na njegove, nažalost, religiozno motivirane prigovore, napisala je jednoj prijateljici: »Ne moj muž, nego Bog je moj sudac! On će mi u svome neograničenom milosrđu oprostiti sve moje pogreške i on će mi ljubav, koju moj muž ne želi priznati, uračunati i primiti me u svojoj ljubavi.« Oboje su nesretni, bez sumnje, ali koje li razlike u kvaliteti ove »nesretnosti«!
Autor: Andreas Laun; preuzeto iz knjige ”Ljubav i partnerstvo” – Verbum
