Evanđelje dana za utorak, 1. listopada 2024. godine: Isus krenu sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. (Luka 9, 51-62)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.« (Luka 9, 51-62)
Evanđelje dana – komentar
Približilo se vrijeme Isusova uzlaska u Nebo. Dobro je znao da prije toga dolazi križ te je krenuo prema Jeruzalemu i svemu što ga čeka. Samarijansko selo na putu iskazalo je negostoljubivost Sinu Božjem. Jakov i Ivan su se toliko razljutili zbog te neuljudnosti da su predložili da zazovu oganj … s neba koji će uništiti prekršitelje. Isus ih je brzo prekorio. On nije došao živote ljudi uništiti, nego spasiti.
U nastavku susrećemo trojicu ljudi koji su htjeli biti učenici i koji prikazuju tri glavne zapreke iskrenom učeništvu. Prvi je čovjek bio posve siguran da želi svagdje i svuda slijediti Isusa. Isprva je izgledalo da Isusov odgovor nema nikakve veze s čovjekovom ponudom. No, Isus je otprilike rekao: “Znaš li ti što doista znači slijediti me? To znači odreći se svih ugoda i prednosti života. Ja nemam dom koji bih zvao svojim. Ova Zemlja mi ne dopušta počinak. Lisice i ptice imaju više odmora i sigurnosti u prirodi nego ja.”
Drugi je čovjek čuo Kristov poziv da pođe za njim. On je donekle bio spreman, ali je prije htio otići i pokapati svoga oca. Isusa je oslovio s Gospodine, ali svoje želje i korist stavlja prije. Dopuštao je da nešto drugo ima prednost pred Kristovim pozivom. Gospodin je njegovu neodlučnost prekorio riječima: “Pusti mrtve neka pokapaju svoje mrtve, a ti hajde i navješćuj kraljevstvo Božje.” Duhovno mrtvi mogu pokopati tjelesno mrtve, ali oni ne mogu propovijedati evanđelje. Vjernikov bi glavni posao trebao biti promicanje Kristove stvari na zemlji.
Treći koji je htio postati učenikom htio se oprostiti sa svojim ukućanima. Sama po sebi, ta je zamolba bila razumna i ispravna, ali su čak i najobičnije učtivosti iz života pogrešne ako se stave ispred potpune poslušnosti. Isus mu je rekao da se, jednom kad je stavio ruku na plug učeništva, ne smije obazirati natrag; u protivnom nije prikladan za kraljevstvo Božje. Izraz “nije prikladan” ne odnosi se na spasenje, nego na služenje. To uopće nije pitanje ulaska u Kraljevstvo, nego služenja u Kraljevstvu nakon ulaska. Krist, dakle, mora vladati u srcu bez nekog takmaca. Sve ostale ljubavi i sve ostale odanosti moraju biti sporedne. (William MacDonald; Prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine, želim Te slijediti jer si me spasio od vječne propasti. Ne dopusti da mi nešto bude prepreka na uskom putu koji vodi u Nebo. Neka me Tvoj Duh opominje da Ti trebaš biti moja prva i najveća ljubav. Oblikujem me u slugu koji je prikladan za Tvoje Kraljevstvo. Amen!
