„Svaki put kada krećem prema Tebi moj je korak osjetno lakši. Jer skidam s ramena nevidljivo breme; a noge oslobađam nevidljivih okova…..“ (A. Stubičar)
Svjetska zdravstvena organizacija definira zdravlje kao „stanje potpunog fizičkog, psihičkog i društvenog blagostanja, koje ne podrazumijeva samo odsustvo bolesti ili nemoći“. U pravilu, sve je površno definirano. Ukoliko pogledate, nedostaje najvažnija okosnica čovjekova zdravlja: DUHOVNO ZDRAVLJE. Duhovno zdravlje povezuje sve tri komponente koje je navela Svjetska zdravstvena organizacija. Možete biti fizički i mentalno potpuno zdravi, ali duhovno mrtvi. Sve se više liječimo, a sve više raznih bolesti. Što se više liječimo, to smo više bolesniji. Totalno kontradiktorno. Što god radimo sve je površno jer mi liječimo posljedicu, a ne uzrok i korijen problema.
Svaka bolest uzima danak što je vidljivo na svakom čovjeku. Kao što vidite bljedolikost, povučenost, mršavost, negativne misli kod pojedinaca i sl., zapitalimo li se kakvo je naše duhovno zdravlje!? Ono trune, ne postoji, ogoljeno je. Postoji li lijek, aspirin, tabletica, kemotarapija za liječenje duhovnog zdravlja odnosno zdravlja duše? Najlakše je pobjeći niz ulicu, skrivajući se i ne videći što bi trebali vidjeti. Čovjek osjeća čežnju, toliko jaku čežnju za nečim da ta čežnja stvara neizmjernu bol. Svi smo ju iskusili. Bol je, kao Božji dar, svima nama opomena koju uopće ne želimo prihvatiti. On nas opominje da nešto trebamo mijenjati. A onda i kad se potrudimo, svi rješenje traže u nekoj kozmičkoj energiji, vibraciji i instant duhovnosti i ostaloj „lakrdiji New agea“.
Svaka osoba bi trebala držati do sebe i svoga zdravlja. Odlazimo u teretanu, na pilates i insanity, masaže i sl., a sve s ciljem kako bi fizički dobro izgledali. Zatim, trudimo se sve zdravije jesti (iako je i upitno koliko se svi skupa zdravo hranimo), društveno smo aktivni i idemo na ples. On je oduševljen zbog toga, pleše gledajući nas. No, radimo li molitveni insanity s Njime? Gdje ćeš bolju teretanu od teretane klečanja i molitve na koljenima, Njemu na čast? Ah, to nije moderno. Ipak nisi viđen kako imaš Nike tenisice, majicu i trenirku. Za sve to se nema vremena. To što trunemo iznutra je manje bitno! Potrebna na je tišini. Osjećaj tišine se ne može mjeriti. Tada odrastamo i razmišljamo bez pritisaka. On zahtjeva i traži molitveni insanity i pilates, kako bi bili cjeloviti i zdravi duhom. Potrebno je dugo vježbati u tišini. Mukotrpan je to i trnovit put. Zamislite kako ćete tek tada izgledati!?
Treba naglasiti da oprost (lat. Indulgere – biti blag, obziran, popustljiv), uz molitvu, čini vrh piramide duhovnog zdravlja čovjeka. Oprost je odgovor na zlo! Naravno, treba imati u vidu da čovjek nije stroj za praštanje i nije sposoban praštati u trenutku nanešene boli. Ali javlja se neka potreba i čežnja u duši čovjeka za određenim postupkom. Zato oprost ne može doći iz vana, već iz dubine duše kao jedna vrsta spoznaje. Kada oprost sazrijeva u duši ranjena čovjeka, mržnja i samosažaljevanje nestaju. Kako bi znali praštati drugima, prvo moramo znati oprostiti sebi. A to je najteže. Oprost je najjače kršćansko oružje radi stvaranja zdravog duha i kao garancija bolje budućnosti. Ne praštamo prvenstveno radi osobe koja nas je povrijedila, već radi vlastita postojanja, svrhe i zdravlja duše. Teret više ne vučemo. Mir je nadvladao.
Molitva i oprost su upravo zbog toga međusobno povezani. Jedno bez drugog ne funkcionira. Upotpunjuju se. Tako brinemo o svom duhovnom zdravlja. Na molitvi i oprostu je Gospodin stvarao temelje. Na nama je da nastavimo Njegovim stopama kročiti i pobrinuti se za cijelovitost bića kakvog je On stvorio.
„Dok praštaš, bit će ti oprošteno. Kad ne sudiš, nećeš biti suđen. Kad ne osuđuješ, nećeš biti suđen. Kad ljubiš, bit ćeš ljubljen!“
Autorica: Anita Miškić
