Je li “Majka priroda” biblijski koncept? Je li Zemlja uistinu naša “majka”? Evo što kršćani trebaju vjerovati po tom pitanju.
Mediji su prepuni alarmantnih izvješća o globalnom zatopljenju i nadolazećim ekološkim katastrofama. Mnogi ljudi su zabrinuti zbog štete koju ljudi nanose Zemlji i životu koji postoji na njoj. U tom kontekstu mnogi govore o Zemlji kao o našoj “majci”, koja hrani i održava sva živa bića i prema kojoj se trebamo odnositi s poštovanjem. Ovaj koncept “Majke Prirode” ima korijene u mitskim i filozofskim tradicijama diljem svijeta, ali je li on biblijski utemeljen?
Bog je stvorio Zemlju
Prva knjiga Biblije počinje na “početku stvaranja” Zemlje. U Postanku 1-2 govori se kako je Bog stvorio nebo i zemlju, a zatim je napučio korak po korak. Stvorio je more i zemlju, biljke, životinje i konačno čovjeka. Dakle, zemlja nije “izvor” ili “majka” čovječanstva, nego naša “sestra”, budući da imamo zajedničkog Stvoritelja. Zemlja nije živo niti svjesno biće, već prekrasno umjetničko djelo Gospodina Boga. Kao što Psalam 102, 26 i Hebrejima 1, 10 kažu: „U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.“
Bog drži Zemlju
Kao što su Zemlja i svako živo biće, zajedno sa svim duhovnim bićima, stvoreni snagom Božje Riječi, cjelokupno stvorenje postoji i održano je Božjom Riječju. (Hebrejima 1, 3). Krist drži svijet, kako se ne bi raspao i upao u kaos. On održava fizički i duhovni svijet u svojim rukama i to čini aktivno. On podržava i vodi cjelokupnu povijest, a također i naše osobne živote, dopuštajući nekim stvarima da se dogode i sputavajući druge. Krist je centripetalna sila svemira.
Zemlja nije ta koja se brine za čovjeka. To čini Bog.
Svako živo biće ovisi o Bogu (Psalam 104, 27-30). On hrani ptice. On uzrokuje rast trave i usjeva. On daje kišu. Kada životinjama ili ljudima oduzme dah, oni umiru. Ne ovisimo o zemlji kao svojoj majci, nego o Bogu kao našem nebeskom Ocu. On zna što nam treba i On će se pobrinuti za nas (Matej 6, 28-32).
Ne bismo trebali štovati prirodu.
Rimljanima 1, 22-23 opisuje ljude koji štuju stvorena bića “slike nalik smrtnicima i pticama, životinjama i gmizavcima”, kao da su bogovi. Biblija kaže da je takvo nešto bezumno. Isto vrijedi i za štovanje zvijezda i planeta, sunca i mjeseca (vidi Ponovljeni zakon 4,19). Sve su to stvorene stvari i stoga trebamo obožavati njihovog Stvoritelja, Gospodina Boga. S obzirom da je i samu Zemlju Bog stvorio, ona spada u istu kategoriju. Zemlja nije “majka” niti božica; ona djelo je Božjih ruku.
Zemlja odražava Božju dobrotu i mudrost
Kad je Bog završio svoje djelo stvaranja, smatrao je da je to “vrlo dobro”. Prvi ljudi živjeli su u skladu sa svojim Stvoriteljem, no također i sa životinjama i biljkama. Nije bilo smrti ni uništenja, nije bilo trnja ni čička, nije bilo svađa ni nasilja. Ovo je bio Božji idealni svijet. Ondje nije vrijedio zakon džungle, ali je svakom stvorenju Bog odredio svoje mjesto. Zemlja nije bila samo funkcionalan ekosustav, nego prekrasan vrt s mnoštvom vrsta, boja i oblika, koju je pažljivo stvorio njezin Stvoritelj. Cijelo stvorenje svjedočilo je o Njegovoj kreativnosti i mudrosti.
Kada je grijeh ušao u svijet, zemlja je postala prokleta. (Postanak 3, 17-18) Mnoštvo toga svog izvornog savršenstva izgubljeno i stvoreno je sada podvrgnuto prolaznosti. (Rimljanima 8, 20-22) No Bog nije napustio svoje stvorenje. On još uvijek vlada svemirom, a Zemlja još uvijek odražava Njegovu dobrotu. Svi znamo koliko zadivljujući može biti izlazak Sunca ili krhka ljepota leptira. Psalam 19, 1 kaže da nebo i nebo naviještaju djelo Božjih ruku. Rimljanima 1, 18-20 kaže da “stvari što su stvorene” jasno otkrivaju Božju vječnu moć i božansku prirodu.
Biblija također jasno pokazuje da iz prirode ne možemo uočiti sve što trebamo znati o Gospodinu. Također nam je potreban još jedan izvor objave; Njegova Riječ. Ali informacije iz prirode trebale bi biti dovoljne kako bismo prepoznali da postoji Bog, koji je stvorio svijet. Neki ljudi misle da su znanost i vjera drastične suprotnosti. Ali to nije tako. Što više učimo o svijetu oko sebe, to jasnije možemo vidjeti Božje djelo i dati Mu slavu!
Bog je stvorio Zemlju kao mjesto življenja za čovjeka
Neke suvremene ekološke skupine gledaju na ljude samo kao na osvajače, koji narušavaju ravnotežu i uništavaju prirodu. Njihova idealna slika je Zemlja, gdje se ljudi povlače što je dalje moguće i puštaju prirodu da živi svojim neometanim tijekom. Bog misli drugačije. On smatra ljude krunom svoga stvaranja. Nakon svakog dana stvaranja “Bog je vidio da je to dobro.” Ali posljednjeg dana, kada je čovjek stvoren kao posljednji segment stvaranja, Bog je to nazvao “vrlo dobrim”. Božji idealni svijet nije bila netaknuta divljina, nego Zemlja na kojoj će ljudi i životinje živjeti zajedno. Kada je stvorio ljude, dao im je upute neka se plode i množe i neka napuče zemlju. (Postanak 1, 27-28; Postanak 9, 1)
Čovjek se bitno razlikuje od životinja, jer je stvoren na Božju sliku. Ta se razlika ogleda u pravima i dužnostima, koje je Bog dao čovjeku. Rekao je da čovjek treba pokoriti zemlju i vladati različitim vrstama životinja. Adamu je čak bilo dopušteno imenovanje životinja. To pokazuje da je bio iznad životinja. Također ukazuje da čovjek i životinje nisu živjeli potpuno odvojenim životima, nego da su dijelili Edenski vrt. To je bila Božja ideja savršenog svijeta. Adama je zaposlio Gospodin, takoreći, kako bi se brinuo o svom prekrasnom vrtu i kako bi vladao nad svakim živim stvorenjem (Postanak 1, 28). Smio je jesti biljke i uživati u plodovima, ali je također trebao raditi i čuvati vrt. Ovo je bila časna pozicija i velika odgovornost.
Nažalost, mi ljudi često smo loši upravitelji stvorenja, što dovodi do onečišćenja i uništavanja prirode. Prokletstvo uzrokovano našim grijehom i naše stvarno grješno ponašanje imaju dramatične posljedice za naše prirodno okruženje.
Postoji duhovna strana prirode
Zemlja nije živo niti svjesno biće, tako sam napisala. Ali Zemlja nije ni “samo” ekološki sustav, koji slijedi prirodne zakone. Bog ima moć intervenirati u prirodne procese, kako bi postigao svoje ciljeve. Vjetrovi i valovi Mu se pokoravaju, kao i skakavci, kišne kapi i virusi. Nije sve što se događa na zemlji izravno uzrokovao Bog. Ali i proročka upozorenja i povijesni zapisi u Bibliji daju primjere prirodnih katastrofa, koje su bile izravna posljedica božanskog suda nad ljudima. Kada je Bog rekao Egipćanima neka puste narod Izraela iz ropstva, ali Egipćani nisu poslušali, Bog je poslao deset zala: rojeve žaba, muha i skakavaca, voda se pretvorila u krv, bilo je dana tame, tuče i tako dalje. Zemlja je bila potpuno uništena, sve dok egipatski faraon nije popustio (Psalam 105, 26-36).
Kad su kralj Ahab i izraelski narod napustili Božje zapovijedi kako bi štovali idole, Bog tri i pol godine nije dopustio da na zemlju padne kiša i rosa. Nakon što se narod vratio Gospodinu, ponovno je padala kiša (1. Kraljevima 17,1-7). Kako su Izraelci neprestano bili nevjerni prema Bogu, On ih je upozorio da će biti prognani i da će se njihova zemlja pretvoriti u pustinju. (Izaija 24, 3-6) Ovi primjeri pokazuju da zemlja ne funkcionira samostalno, nego da njome upravlja Bog.
Bog će obnoviti Zemlju
Zemlja je prokleta zbog grijeha, ali njome još uvijek vlada Bog. On dopušta da se događaju loše stvari, kao što su potresi, glad, pandemije i ratovi. Ne razumijem zašto dopušta grijehu da ima tako razoran učinak na njegovo stvaranje, ali Biblija nas uvjerava da se sve to uklapa u Božji veći plan i da će nekako dovesti do konačne obnove svemira. Tada će se nebo i zemlja “izlizati kao haljina” i Bog će ih “promijeniti kao haljinu” (Psalam 102, 26; Izaija 51,6; 2. Petrova 3, 13). Ali sam Bog ostaje isti. On još uvijek ima kontrolu. Budući da je Krist riješio problem ljudskog grijeha na križu, nova će zemlja biti slobodna od grijeha i njegovih posljedica. Čovjek će tamo živjeti u skladu s Bogom, s bližnjima i s prirodom (Izaija 11, 6).
Zaključak
Ideja o Zemlji ili Prirodi kao našoj majci nije biblijski utemeljena. Biblija opisuje prirodu kao Božje prekrasno umjetničko djelo, za koje imamo odgovornost, ali Bog je Kralj Zemlje.
„Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.“ (Psalam 24, 1)
„Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!“ (Psalam 8, 10)
Autorica: Gretje Commelin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
