Mi kršćani tvrdimo da Biblija ima poseban autoritet jer je nadahnuta od Boga. Što mislimo pod ovim izrazom? Što je božansko nadahnuće?
Odakle potječe riječ ”nadahnuće”? Pronalazimo li je u Bibliji?
Kada govorimo o nadahnuću Biblije, očito polazište je čitanje 2. Timoteju 3, 16. Na grčkom, ovaj stih to kaže πᾶσα γραφὴ θεόπνευστος. Moderni prijevodi Biblije ovdje biraju različite riječi, na primjer:
- “Svo je Sveto pismo dano od Boga”. (ERV)
- “Svo je pismo izdahnuto od Boga”. (ESV)
- “Svo je Sveto pismo Bogom nadahnuto”. (NIV)
- “Svo je Sveto pismo nadahnuto od Boga”. (NRSV)
- “Svo je Sveto pismo nadahnuto od Boga”. (KJV i NKJV)
Jezik koji se koristio u staroj verziji King James posebno je utjecao na teološki vokabular, pa je stoga riječ “nadahnuće” široko korištena, ali ne na način na koji o njoj danas razmišljamo. Pogledajmo pobliže o čemu se radi.
Biblija koristi riječ ”nadahnuće” na poseban način
U svakodnevnom životu često koristimo riječ “nadahnuće” kada se osjećamo mentalno stimulirani da nešto učinimo ili osjetimo, posebno za činjenje nečega kreativnoga. Osoba ili stvar koja nas nadahnjuje, polazište je za naš vlastiti misaoni proces, ali ne diktira konačni ishod. Ljudi se osjećaju nadahnuti lijepom glazbom ili zamislima velikog filozofa. Slikar svoje nadahnuće crpi iz prirode ili iz nekih arhitektonskih naglasaka. Kršćani se osjećaju nadahnuti Isusovim primjerom i ‘herojima vjere’. To je vrijedno u našem svakodnevnom životu, ali to nije ono što Biblija govori u 2. Timoteju 3,16.
Što riječ ”nadahnuće” znači u Bibliji?
Izraz πᾶσα γραφὴ θεόπνευστος doslovno znači “sve Sveto pismo (je) Bogom nadahnuto”. Imajte na umu da riječ πνεῦμα znači “dah”, ali i “vjetar” i “dah života, duh”, za razliku od tijela. Biblija koristi ovu riječ i za Boga Duha Svetoga. Isti raspon značenja vrijedi i za hebrejski ekvivalent πνεῦμα koji se koristi u Starom zavjetu: rûaḥ (רוּחַ). Dakle, kada je Sveto pismo θεόπνευστος, to znači da dolazi od Božjeg Duha i/ili da ih je Bog izgovorio.
On je sam govorio, ali putem ljudskih autora. Ti su ljudi imali osebujne osobnosti i stil pisanja. Živjeli su u raznim stoljećima i zemljama. Neki su napisali samo kratko pismo, drugi nekoliko knjiga. Ali same riječi koje su napisali bile su nadahnute od Boga. Stoga se Biblija koju danas imamo s pravom naziva “Božjom riječju”, a ne “riječju ljudi čije su ideje ukorijenjene u njihovom odnosu s Bogom”.
Kako je biblijske pisce nadahnuo Bog?
Biblijske pisce Bog nije samo nejasno ”nadahnuo” kao što umjetnika nadahnjuje priroda, nego ih je Duh Sveti odabrao i vodio na natprirodni način, tako da su napisane riječi Biblije također bile riječi Božje. Napisali su samo ono što je Gospodin namjeravao. 2. Petrova 1, 21 objašnjava: “Jer nijedno proročanstvo nije proizašlo ljudskom voljom, nego su ljudi govorili od Boga dok ih je nosio Duh Sveti.” Ne samo da su ljudskim piscima nije bilo onemogućeno pogriješiti, Bog se pobrinuo da nešto ne izostave. Njihovi su spisi točni i potpuni. Taj se proces produžio sve do trenutka kada je dokument napisan u svom konačnom obliku, pa tako uključuje i rad kasnijih urednika koje je također Bog vodio.
Koje je dijelove Biblije nadahnuo Bog?
Sama Biblija tvrdi da je “cijelo Sveto pismo”, dakle cijela Biblija, Bogom nadahnuta. (2. Timoteju 3,16-17, usporedi sa 1. Korinćanima 2,12-13). Dakle, nisu nadahnuti samo osnovni koncepti ili priča ili samo Kristove riječi, nego svaki pojedini biblijski stih, od Postanka do Otkrivenja. To također znači da ne možemo izbrisati dijelove Biblije ili dodati dodatne knjige. Posljednje poglavlje Biblije nas upozorava: “Upozoravam svakoga tko sluša riječi proročanstva ovog svitka: Ako im tko što doda, Bog će toj osobi dodati pošasti opisane u ovom svitku. I ako netko oduzme riječi s ovog svitka proroštva, Bog će toj osobi oduzeti svaki udio na Stablu života i u Svetom gradu, koji su opisani u ovom svitku”. (Otkrivenje 22,18-19)
Dopustite mi da ovdje unesem važnu napomenu. Ako čitamo Bibliju, činimo to s ograničenim razumijevanjem. Stoga naše tumačenje Božje pisane Riječi može biti pogrešno. Zaista je važno razlikovati “ono što Biblija kaže” i “ono što ja mislim da Biblija kaže”. Uvijek trebamo tražiti od Duha Svetoga da nas prosvijetli, dok čitamo i tumačimo Sveto pismo (vidi Efežanima 1, 17-19).
Zašto je važno to da je Biblija nadahnuta od Boga?
Ljudske riječi su manjkave. Božja Riječ nije. Svaka normalna knjiga, bez obzira tko ju je napisao, može sadržavati grješke ili biti jednostrana i nepotpuna. Postaje zastarjela. Ljudi mogu raspravljati o tome ili se ne složiti s tvrdnjama koje iznosi. S Biblijom nije tako.
- Nadahnuto Sveto pismo nepogrešivo je i pouzdano. Isus traži od svog nebeskog Oca: “Posveti ih [njegove učenike] u istini; Tvoja je riječ istina” (Ivan 17,17).
- Nadahnuto Sveto pismo je mjerodavno, “korisno za poučavanje, za ukor, za popravljanje i za odgoj u pravednosti, da Božji čovjek bude potpun, opremljen za svako dobro djelo”. (2. Timoteju 3, 16-17)
- Nadahnuto Sveto pismo je bezvremensko. “Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći”, kaže Krist u Matejevom evanđelju 24,35.
- Nadahnuto Sveto pismo je moćno. „Jer kao što kiša i snijeg silaze s neba i ne vraćaju se tamo, nego navodnjavaju zemlju, čineći je da rađa i klija, dajući sjeme sijaču i kruh onaj koji jede, tako će moja riječ biti koja izlazi iz Mojega usta; neće se vratiti k Meni prazan, nego će ostvariti ono što sam naumio, i uspjet će u stvari zbog koje sam je poslao”, kaže Bog u Izaiji 55, 10-11.
- Biblija otkriva stvari koje se inače nikada ne bi mogle znati, na primjer o stvaranju i o budućoj slavi Božje djece. Samo nam Bog može govoriti o tim važnim temama.
Jesu li i biblijski prijevodi nadahnuti?
Izvorne biblijske knjige napisane su na hebrejskom, aramejskom i grčkom. Od tada su kopirani i prevedeni na mnogo više jezika, kako bi što više ljudi imalo lak pristup Božjoj Riječi. Međutim, proces kopiranja i prevođenja nije bio nadahnut Duhom Svetim na isti način kao proces pisanja. Prevoditelji Biblije imaju odgovornost pažljivo obavljati svoj posao. Trebaju se pobrinuti da njihovi prijevodi točno i jasno izražavaju izvorni tekst. Ali prevoditelji nisu nepogrešivi. Često postoje razne dobre opcije za prevođenje istog izraza.
Ponekad se značenje određenih hebrejskih ili grčkih riječi ne može u potpunosti pokriti jednom jedinom riječi na ciljnom jeziku, a prevoditelji moraju birati. S vremenom se prijevodi često revidiraju i ažuriraju, jer se jezici neprestano mijenjaju i naše znanje hebrejskog i grčkog može rasti ili se mišljenja o tome kako najbolje prevesti određene stihove mogu razlikovati od odbora do odbora. Dakle, prijevodi su pogrješivi. Samo su originali, na kojima se temelje, nadahnuti od Boga. Međutim, imamo puno dobrih prijevoda, koji vjerno odražavaju autoritativnu Božju Riječ.
Koja je razlika između nadahnuća i otkrivenja?
Značenje ove dvije riječi je slično, ali nije potpuno isto. U Bibliji postoji mnoštvo božanskih otkrivenja. To su informacije koje ljudi inače ne bi znali. Bog otkriva svoj vječni plan spasenja. Apostol Petar o tome piše: „U vezi s tim spasenjem, proroci koji su proricali o milosti koja će biti tvoja, pažljivo su ispitivali i ispitivali na koju osobu ili vrijeme ukazuje Duh Kristov u njima kada je predskazao muke Kristove i naknadne slave. Otkriveno im je da ne služe sebi nego vama, u stvarima koje su vam sada naviještene preko onih koji su vam propovijedali radosnu vijest Duhom Svetim poslanim s neba, stvarima u koje anđeli žude pogledati”. (1. Petrova 1,10-12)
Apostol Pavao piše u 1. Korinćanima 2,9-10: „Kao što je napisano: Što oko nije vidjelo, ni uho ne čulo, ni srce čovječje nije zamislilo, što je Bog pripravio onima koji ga ljube, to Bog ima otkriveno nam kroz Duha. Jer Duh sve istražuje, čak i dubine Božje.”
Otkrivenje jest kada Bog daje svoju istinu ljudima. Nadahnuće se, kao što smo vidjeli ranije u ovom članku, odnosi na proces zapisivanja Božje Riječi. To uključuje stvari koje je Bog objavio biblijskim piscima, ali također uključuje zapise povijesnih događaja, osobnih iskustava i tako dalje, za koje nije bilo potrebno posebno otkrivenje. Uključuje čak i opise laži i nesporazuma ljudi. Za primjer, pročitajte Psalam 14,1. Božansko nadahnuće osigurava da ovi događaji, misli i riječi budu točno zabilježeni i objašnjeni, tako da ispunjavaju svoju svrhu kao Božja božanska Riječ.
Zaključak
Biblija je i ljudska i božanska knjiga. Izvor ima u Bogu, ali su je ljudi zapisali i zabilježili. Ovaj proces pisanja vodio je Duh Sveti. To je ono što nazivamo “božanskim nadahnućem”.
Autorica: Gretje Commelin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
