Psalmi znaju što osjećate! Iako se čine jednostavnima, Psalmi zapravo prikazuju cijeli spektar tuge i patnje.
Sve što diše neka hvali Gospodina! Aleluja!“ (Psalam 150, 6)
Prvi i posljednji Psalam govore nam mnogo o tome što Bog želi da vidimo i čujemo u svim Psalmima. Prvi se citira mnogo češće od posljednjeg:
„Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.“ (Psalam 1, 1-2)
Psalam 1 nam govori da će najsretniji i najplodonosniji ljudi, bilo gdje na zemlji i u bilo kojem trenutku u povijesti, biti oni koji će najviše uživati u Božjoj Riječi. Riječi ove knjige i svake druge knjige u Bibliji, trebaju se čitati polagano, treba se s njima boriti i u njima uživati. I to ne samo nekoliko minuta svaki dan, već tijekom dana. Psalam je poziv u život meditacije, koji donosi nagradu.
Međutim, ako nam prvi Psalam govori kako čuti od Boga, posljednji nam Psalam govori kako odgovoriti Bogu. Ponizne, mudre, sretne duše dopuštaju Bogu da ima prvu riječ, ali susret s Njim na kraju izvlači riječi iz njih. Poput učenika, mi “ne možemo ne govoriti o onome što smo vidjeli i čuli” (Djela 4, 20). Kako Bog privodi završetku Psalam 150? S jasnim nabojem i refrenom: „Sve što diše neka hvali Gospodina! Hvalite Gospodina!”
Završni Psalam
Svatko može razlučiti što posljednji Psalam želi da učinimo, kao odgovor na ono što je Bog rekao. Svih trinaest redaka ističu: “Hvalite Gospodina!”
Bez obzira gdje se nalazimo i koliko nam život postaje sumoran ili težak, uvijek imamo razloga hvaliti našeg Boga; zaustaviti se i obožavati Ga zbog toga tko je i što čini. “Hvalite ga zbog njegovih moćnih djela; hvalite ga zbog njegove veličine!” (Psalam 150,2). Naši razlozi da Ga slavimo, Njegova moćna djela i Njegova slava nad svime, uvijek rasvjetljuju i nadmašuju ono što trpimo, a tim više sada kada je Krist došao, umro i uskrsnuo. Bog ne umanjuje i ne zanemaruje našu patnju, ali Njegova dobrota prema nama uvijek nadmašuje kušnje koje trpimo. Zbog toga psalmist može reći svakome od nas, u svakom trenutku našeg života: “Hvalite Gospodina!”
Psalmi, međutim, nisu običan refren koji se ponavljaju uvijek ispočetka, nego simfonija, ispunjena s onoliko iskustava i osjećaja koliko ljudi podnose i osjećaju. Pet knjiga koje čine Psalme zaista na odličan način prikazuju opis ljudskih patnji.
Slavljenje kroz bol u srcu
Kad razmišljamo o Psalmima, mogli bismo biti u iskušenju pomisliti da su jednostavni, pozitivni i ponavljajući, ali Psalmi zapravo prikazuju cijeli spektar tuge i patnje. Osjećate li se da vas je Bog napustio? Psalmi znaju kako se osjećate: „Gospodine, zašto odbacuješ dušu moju? Zašto skrivaš svoje lice od mene?” (Psalam 88, 14).
Prijeti li vam neki strah da će vas proždrijeti? Psalmi znaju kako se osjećate: „Kad se bojim, uzdam se u tebe. U Boga, čiju riječ hvalim, u Boga se uzdam; neću se bojati. Što mi tijelo može učiniti?” (Psalam 56, 3–4).
Je li vam netko pokušao zagorčati život? Psalmi znaju što osjećate: “Više je od vlasi na glavi onih koji me bez razloga mrze; Moćni su oni koji me žele uništiti, oni koji me napadaju lažima” (Psalam 69,4).
Trebate li mudrost o teškoj situaciji ili odluci? Psalmi znaju kako se osjećate: “Nauči me, Gospodine, putu naredbi svojih; i to ću zadržati do kraja. Urazumi me da čuvam zakon tvoj i držim ga svim srcem svojim” (Psalam 119, 33–34).
Je li vas ikada izdao netko koga volite? Psalmi znaju kako se osjećate: “Ne ruga mi se neprijatelj, onda bih to mogao podnijeti; nije protivnik koji sa mnom drsko postupa, onda bih se mogao sakriti od njega. Ali ti si, čovjek, meni jednak, moj suborac, moj poznati prijatelj” (Psalam 55, 12–13).
Kroz planine i doline, kroz kušnje i pobjede, kroz zanos i agoniju, čujemo jednu zajedničku, lijepu nit: slavljenje. U strahu, slavljenje. U ranjivosti i neizvjesnosti, slavljenje. U tami sumnje, slavljenje. Čak i u bolu srca izdaje, slavljenje. Slavljenje ne zvuči uvijek isto, ali ga ipak čujemo, u svim okolnostima. I tako knjiga završava, nakon svakog uspona i svakog pada, pozivom: “Slavite ga. Slavite ga.” Možete li Boga slaviti u situaciji u kojoj ste sada?
S bilo čime što imate
Možda ćemo biti u iskušenju da zanemarimo stihove 3-5 iz Psalma 150:
„Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove! Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom! Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja!“
U većini modernog bogoslužja nema toliko lutnji, harfi i tamburina. Međutim, nisu bitni konkretni instrumenti. Poanta je da Bog zaslužuje više od naših riječi. On zaista zaslužuje naše riječi: “Sve što ima dah neka hvali Gospodina!” Bog je stvorio pluća, glasnice i kisik, naposljetku, tako da ih možemo koristiti za štovanje Boga. Svrha disanja je slavljenje. Ali riječi ne odgovaraju Njegovoj veličini. To osjećamo kada se molimo i pjevamo, zar ne? Djeluje istinito, a opet tako neadekvatno. Trebali bismo se tako osjećati. Neprikladnost našeg obožavanja podsjeća nas da je Bog uvijek iznad našeg shvaćanja ili izražavanja našeg štovanja te nas tjera na pronalazak kreativnijih načina kako bismo Mu iskazali štovanje.
Mogli bismo uzeti u ruke trubu, lutnju ili harfu. Mogli bismo zasvirati tamburicu ili zaplesati. Mogli bismo zajedno svirati činelama. No izvan štovanja glazbalima, mi “predstavljamo [naša] tijela kao živu žrtvu, svetu i Bogu ugodnu, što je naše duhovno štovanje” (Rimljanima 12, 1). Hvalimo se svojim životima; svojim odlukama, našim razgovorima, našim trošenjem materijalnih sredstava, našim vremenom. Dakle, bez obzira na okolnosti koje vam je Bog dao i bez obzira na energiju i resurse koji su vam na raspolaganju, slavite Gospodina zbog onoga tko jest i zbog onoga što već jest učinio za vas.
Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net
