Citirajući Joela 2, 32, Rimljanima 10, 13 uči: „Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.“ Što ove riječi znače?
Kao i kod tumačenja svakog drugog dijela Pisma, pomoći će nam ako pogledamo kontekst koji okružuje ovaj stih, kako bismo ga bolje razumjeli.
Dok gledamo na odlomak, poglavlje pa čak i na cijelu Poslanicu Rimljanima, vidimo da je glavna tema o kojoj se ovdje govori tema pravednosti. Točnije, način na koji osoba može postati pravedna u Božjim očima.
Rimljanima 1, 16-17 nam ovdje može pomoći, jer ondje piše: „Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.“
Spasenje na temelju vjere
Od 9. do 11. poglavlja Pavao dokazuje, iz primjera Staroga zavjeta, da su spasenje i istinita pravednost omogućeni samo i jedini na temelju vjere u ono što Bog jest, što Bog čini i što će učiniti. Neki su optužili Pavla da je odbacio izraelski narod kada je počeo govoriti o tome da je evanđelje koje govori o smrti, pokopu i uskrsnuću Krista temelj i za Židove i za pogane. Neki su pogrješno pretpostavili da se spasenje zaslužuje na temelju čuvanja Mojsijevog Zakona.
Pavao je uzeo starozavjetne primjere kako bi prikazao da se spasenje nikada ne može postići djelima; to je uvijek Božje djelo milosti. Kao što je Pavao drugdje objasnio: „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.“ (Efežanima 2, 8-9) Ovo se jednako primjenjuje i na Židove i na pogane: „Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.“ (Galaćanima 3, 27-29, usporedno s Rimljanima 10, 12)
Tko povjeruje i prizove Krista, bit će spašen
Zaista, kao što je Joel zapisao i kao što ga je Pavao citirao u poslanici Rimljanima 10, 13, svatko, bez obzira na svoje nasljeđe, tko zaista povjeruje u Krista, bit će spašen.
Kada govori o značenju stihova ”zazvati ime Gospodnje”, primijetimo kako Pavao govori o spasenju u Poslanici Rimljanima 10, 9-10. Prvo što čini jest da u 9. stihu govori kako spasenje dolazi od priznavanja ustima. Primijetite da na završetku 10. stiha također govori o priznavanju ustima. Između ova dva tumačenja izvanjskoga, Pavao govori o unutrašnjem stavu srca i o vjerovanju. U drugoj polovici 9. stiha i u prvoj polovici 10. stiha, govori o pitanju vjerovanja u Evanđelje.
Kada osoba povjeruje, u svome srcu, u Kristovo uskrsnuće, što također ukazuje da vjeruje u Kristovu požrtvovnu smrt, ta osoba postaje spašena. Ta osoba je nanovo rođena. (Ivan 3, 3-18) No ono što osoba zaista vjeruje u srcu neće nikada ostati u srcu. To će se uvijek pokazati riječima i djelima. (Matej 7, 15-20) U tim stihovima, Pavao tvrdi da kada osoba povjeruje u Evanđelje, prirodni rezultati toga će pokazati to vjerovanje.
U Rimljanima 10, 11 Pavao ponavlja problem povjerenja i vjere u unutrašnjem čovjeku i nakon toga nastavlja govoreći da će ta vjera uvijek biti označena Gospodinovim pozivom. (Rimljanima 10, 12-13)
Dokazi da se spasenje dogodilo u srcu osobe
Rimljanima 10, 13 govori da će istinska, spasonosna vjera biti iskazana Gospodinovim pozivom i proglašavanjem te vjere. No, niti poziv, niti priznavanje, niti proglašavanje vjere nisu potrebni kako bi osoba bila spašena. Umjesto toga, takav poziv, priznavanje i proglašavanje otkrivanju da se spasenje dogodilo u srcu osobe. Hebrejima 11, 6 uči: „A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.“ Zazivanje Krista radi spasenja je demonstracija povjerenja u Njega, da Krist daje spasenje, koje dobivamo na temelju Njegovog života, smrti i uskrsnuća.
Možda ovu stvarnost na najjasniji način prikazuju stihovi iz Ivanovog evanđelja 11. poglavlja. Ivanovo evanđelje 11, 25-26 prikazuje kako Krist govori o Evanđelju i postavlja pitanje Marti: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?“ Marta otkriva spasonosnu vjeru, koja prebiva u njezinom srcu: „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!“ (Ivan 11, 27)
Pavlove riječi iz poslanice Rimljanima su jednako istinite i danas. Svatko tko zazove Krista, tko u Njega povjeruje, bit će spašen. (Ivan 3, 16-18; Efežanima 2, 1-10)
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.
