Zašto su Kristovi učenici isprva posumnjali u uskrsnuće kada su ih žene nakon dolaska s groba obavijestile o tome?
Isus je više puta upozorio učenike na buduću patnju koju će On podnijeti. Rekao im je da će umrijeti i uskrsnuti u ova tri slučaja:
- Matej 16,21; Marko 8,31; Luka 9,31-32
- Matej 17,20-23; Marko 9,30-32; Luka 9,43-45
- Matej 20,17-19; Marko 10,30-34; Luka 18,31-34
Nekoliko sati prije Isusovog uhićenja, Dvanaestorica su sa svojim Učiteljem podijelila pashalni obrok. Prenio im je da je značenje kaleža Njegove krvi Novog saveza. Dok su bili za stolom, rekao im je da je izdajica sjedila u blizini. Neko su vrijeme bili zabrinuti zbog ove tužne činjenice, ali su kratko vrijeme kasnije bili toliko usredotočeni na sebe da su se prepirali tko će biti najveći (Luka 22, 24).
Drugi put, čuvši ove riječi o tome što čeka njihovog Gospodina, Petar je prekorio svog Spasitelja zbog toga što je tako nešto rekao. Isus je ukorio Petra što je koristio Sotonine riječi kako bi skrenuo pozornost s ispunjenja Božje volje (Matej 16, 22-23). Unatoč Kristovim upozorenjima, Njegovi sljedbenici, kao i ostatak Izraela, čekali su Mesiju s vojnom silom. Izraelci su osvojili druge narode i ratom ušli u Obećanu zemlju. Njihova povijest uključivala je osvajanja. Stoljećima kasnije, kada su Rimljani zavladali njihovom zemljom, pretpostavljali su da će ih njihov dugo očekivani Mesija spasiti kroz oružani sukob.
Glavni Učitelj pokušao je pripremiti svoje suputnike za ono što ih čeka. Ali nisu mogli ni ostati budni da se mole s Njim u Getsemanskom vrtu.
Nakon Njegove smrti i uskrsnuća, primili su poruke u kojima su im govorile da je živ, ali su odbili razmotriti istinu.
Evo 4 razloga zbog kojih nisu odmah povjerovali u poruku uskrsnuća.
1. Predobro su bili upoznati s Kristovom ljudskošću
Sin Božji se pojavio na zemlji kao Sin Čovječji. Nije se isticao iz gomile, nije lebdio iznad zemlje, nosio aureolu ili sjedio na prijestolju u Jeruzalemu.
Ljudi nisu očekivali ovog običnog Mesiju. Zato je nekima bilo tako teško prihvatiti Ga. Građani Nazareta gledali su Ga kako odrasta. Mislili su na njega kao na Josipova sina.
„Rekoše: “Nije li ovo Isus, sin Josipov, čijeg oca i majku poznajemo”?“ (Ivan 6, 42)
To što su Ga poznavali onemogućilo je stanovnike njegovog rodnog grada u to da povjeruju da je On Spasitelj. Učenici su hodali i poučavali s Njim tri i pol godine. Vidjeli su Očevog Sina u fizičkom tijelu. Vidjeli su Ga umornog i prljavog. Skupina je jela, kampirala i putovala zajedno. Osim čuda koje je Galilejac činio, On je živio život, na normalan način.
Znali su da je Sin Božji, a ipak je bio tako sličan njima u čovječanstvu. Osim kada je bio u interakciji s gomilom i liječio bolesne ili izgonio demone, njegovoj božanskoj strani možda je bilo lako ne biti na čelu u njihovom svakodnevnom zajedničkom životu.
2. Bili su previše usredotočeni na tjelesno.
Njihovi umovi nisu uvijek shvaćali duhovni razlog zbog kojeg je Svemogući poslao svog Sina na zemlju.
Kristove pristaše vidjeli su čuda za razliku od ijednog što je svijet ikada prije doživio. Ali čim je čudesno bilo gotovo, vratili su se svom ograničenom načinu razmišljanja.
Nekoliko sati nakon množenja kruhova i ribe borili su se kroz oluju i mislili da je duh hodao po vodi sve dok ih njihov Otkupitelj nije zazvao (Matej 14, 25). Petar se barem na trenutak vratio vjeri i izašao iz čamca kako bi krenuo prema svome Učitelju po vodi. Drugi put kada su se našli u istoj situaciji u kojoj je gomili trebala hrana, nisu se osvrnuli na prethodnu čudesnu ekspanziju kruha i ribe jer su se još uvijek pitali što učiniti.
„Njegovi su učenici odgovorili: “Gdje bismo mogli nabaviti dovoljno kruha na ovom udaljenom mjestu da nahranimo toliku gomilu?” (Matej 15, 33)
Osim događaja na gori gdje su Petar, Jakov i Ivan gledali kako se Sin Čovječji pretvara u slavu Sina Božjega, Njegovo je tijelo bilo prirodno kao i njihova. Znali su da je Bog, ali su se i dalje morali nositi s ograničenjima krvi i tijela Kristove čovječnosti.
Marija Magdalena i Isusova majka otišle su u nedjelju na groblje pomazati Njegovo tijelo. Njihova koncentracija bila je na grob, a ne na uskrsnulom Kristu. Pitali su se kako bi mogli pomaknuti kamen s ulaza u grob. (Marko 16, 1-3)
3. Nisu razumjeli Njegovu misiju
Farizeji su htjeli postaviti stražu ispred grobnice, jer su se sjećali što je njihov neprijatelj rekao o uskrsnuću iz mrtvih. Sva čuda i učenja koja je Gospodin učinio nisu bila dovoljna kako bi potaknule židovske vođe da Ga smatraju Mesijom, već su htjeli osigurati da se ne dogodi trik koji bi pokazao vjerodostojnost Njegovih riječi. Njegova braća ili se nisu sjećala što je rekao, ili jednostavno nisu shvatili značenje.
Znali su da je došao spasiti izgubljene, ali su još uvijek čekali slavni poraz Rimskog carstva. Njegova rođena braća mislila su da je lud. I Marija se pitala hoće li On tako ispuniti svoje poslanje.
„Kada je njegova obitelj čula za to, bili su zabrinuti za njega te su rekli: “On je poludio”.“ (Marko 3, 21)
Bičevanje je izmasakriralo Njegovo tijelo. Ivan je jedini koji je bio kod križa i gledao Ga kako umire, ali ostali su znali što je raspeće učinilo. Mrak groba pokrio je Njegovo tijelo.
Nije li Mesija trebao biti njihov veliki vođa, koji će ih osloboditi ropstva?
Nebeski je čudotvorac uskrsnuo druge iz mrtvih. Zašto nije spriječio ono što se dogodilo? Sada su vidjeli samo kamen ispred ulaza u grobnicu. Nisu razumjeli da je Njegova misija dvostruka. Prvo, morao je uništiti grijeh, postavši žrtveno janje. Kasnije će suditi svijetu i vladati po pravdi na zemlji.
Ovih jedanaest apostola bili su židovski muškarci koji su također poznavali Sveta pisma i proročanstva. Ali nisu se oslanjali na njih kako bi raspoznali Spasiteljevu svrhu.
„Uskrsli Krist rekao je paru iz Emausa: „Kako ste ludi i kako spori u vjerovanju u sve što su proroci govorili! Nije li Mesija morao ovo pretrpjeti i onda ući u svoju slavu?” (Luka 24, 25-26)
4. Kontrolirao ih je strah
Svi su muškarci pobjegli s mjesta događaja nakon Isusova uhićenja (Marko 14, 50). Bojali su se i da će ih zatvoriti.
Marija Magdalena bila je prva kojoj se Krist ukazao nakon uskrsnuća i dao joj je zadatak neka naviješta Radosnu vijest da je živ. Otišla je do skrivenih sljedbenika i rekla im da je vidjela Gospodinovo besmrtno tijelo. Još uvijek nisu obraćali pažnju na ovog očevidca.
„Kad su čuli da je Isus živ i da ga je vidjela, nisu vjerovali.“ (Marko 16, 11)
Luka 24, 8 daje izvještaj da su druge žene bile s Marijom Magdalenom i ispričale apostolima što se dogodilo.
„I njihove su im se riječi činile kao isprazne priče, i nisu im vjerovali.“ (Luka 24, 11)
Židovski i rimski zakon nisu uzimali svjedočanstvo žene kao valjano. Možda se zato Gospodin odlučio najprije pojaviti ženama, čime je poništio zakon koji je obezvrjeđivao žene.
Učenici također nisu prihvatili izvještaj o paru iz Emausa (Marko 16,13).
No, na kraju su se odlučili i sami uvjeriti. Petar i Ivan otrčali su do groba i nisu našli ništa osim platnenog omota (Ivan 20,3-7). Pashalno Janje materijaliziralo im se u sobi sa zatvorenim vratima. Toma nije bio na ovom sastanku i još uvijek nije shvatio istinu kada su im njegovi prijatelji rekli da ih je uskrsli Krist posjetio (Ivan 20, 19-20).
Toma je želio značajan dokaz i Krist mu ga je dao je dalo prilikom sljedećeg posjeta. Ali Gospodin je također rekao ovom učeniku da je bolje vidjeti vjerom nego svojim očima (Ivan 20,29). Jednom drugom prilikom Isus je ukorio njihovu nevjeru kada se pridružio jedanaestorici dok su jeli.
„Kasnije se Isus ukazao Jedanaestorici dok su jeli; prekorio ih je zbog nedostatka vjere i tvrdoglavog odbijanja da povjeruju onima koji su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo.“ (Marko 16, 14)
Drugi su vidjeli Njegovo uskrslo tijelo i još uvijek sumnjali (Matej 28, 16-17). Jedino objašnjenje može biti tvrdoća srca.
Njihova nevjera nije potrajala
Učenikov strah ih je zaslijepio. Znali su da je smrt konačna za čovjeka. Iako je Svjetlo svijeta bilo Bog i uskrisilo ljude iz mrtvih, On sada nije uskrsnuo samoga sebe. Sve što su vidjeli bio je mračni grob, koji je obavijao njihovog voljenog Prijatelja. Smrt im je oduzela Gospodara i Gospodara. Njihovo poznavanje Njega kao čovjeka, njihov strah od Židova, mentalna usredotočenost na prirodni svijet i nedostatak razumijevanja proročanstava spriječili su Njegove prijatelje da isprva prihvate uskrsnuće. Sam Kralj kraljeva bio je svjedok koji im je bio potreban, kako bi otjerao njihove sumnje.
Ali ne bismo trebali biti prestrogi prema ovih jedanaest muškaraca. Možda smo i mi bili među onima koji sumnjaju. Sada imamo prednost retrospektiva i više od 2.000 godina biblijske povijesti.
Nakon što ih je Duh Sveti ispunio, njihova smjelost i svjedočanstvo obišli su tada poznati svijet i promijenili povijest. Prema predaji, svi osim Ivana bili su mučenički ubijeni zbog svoje vjere i poruke, a Ivan je prognan zbog svog svjedočanstva. Razumjeli su poruku evanđelja i Njegovu otkupiteljsku namjeru na zemlji.
„Isus je u prisutnosti svojih učenika učinio mnoga druga znamenja koja nisu zabilježena u ovoj knjizi. Ali ovo je napisano da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime.“ (Ivan 20, 31)
Zbog onoga što su oni činili Radosna je vijest stigla do nas. Usprkos kraljevima, diktatorima, ateistima i agnosticima koji su pokušali opovrgnuti Bibliju i izbrisati kršćanstvo, Božja Riječ još uvijek uspijeva.
„Tako je i moja riječ koja izlazi iz mojih usta: Neće mi se vratiti prazna, nego će ostvariti ono što želim i ostvariti svrhu zbog koje sam je poslao.“ (Izaija 55, 11)
Riječi koje je Krist rekao Tomi možemo i sami shvatiti. Ne možemo Ga sada vidjeti očima, ali možemo vjerovati, jer vidimo svojim srcima. Sami spisi su naše svjedočanstvo da je uskrsnuo baš kao što je rekao!
Autorica: Barbara Latta; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
