Trnova kruna je bila na Isusovoj glavi tijekom Njegova razapinjanja. Koje je značenje i što simbolizira trnova kruna?
Na jutro Kristova razapinjanja, rimski su vojnici načinili trnovu krunu i stavili je na Kristovu glavu, otvoreno Mu se rugajući i ismijavajući Ga kao ”kralja židovskog”. (Matej 27, 29)
Izuzev nezamislive muke, koju je uzrokovalo trnje koje je bili utisnuto u lubanju već pretučenog i izmučenog Krista, kruna koju je On nosio podsjeća nas na to kakvo je ponižavanje i izrugivanje morao podnijeti Kralj kraljeva zbog onih koje je došao spasiti, odrekavši se pritom Njegove pravedne krune slave i zamijenivši je krunom patnje i sramote.
Zbog čega je kruna bila načinjena od trnja?
Trnova kruna nesumnjivo je najpoznatija slika Kristovog raspeća. Možda više od bilo kakvog drugog oblika tjelesne patnje koju je izdržao, kruna koju Krist nosi označava Njegovu konačnu poniznost, koju je pokazao time što je zamijenio svoju nebesku krunu za beznačajnu krunu patnje i srama.
Kruna je također savršeno utjelovljenje onoga što je Krist došao na zemlju ostvariti. Krunom od trnja i križem, koje je Krist nosio, nosio je težinu grijeha i smrti te je tako platio kaznu za naše grijehe, kako bi nam moglo biti oprošteno, kako bismo mogli biti pomireni s Bogom i otkupljeni, kao što je prorokovao prorok Izaija:
„Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega su kaznili. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Izaija 53, 5)
Trnovu krunu su možda oblikovali rimski vojnici kao oblik izrugivanja, za beznačajnog političkog zatvorenika, u njihovim očima. Međutim, odbacivanje Isusa kao kralja došlo je mnogo ranije i na mnogo načina.
Satima prije Njegova razapinjanja, Krist je prošao kroz dva sudska postupka: religijskog, od Židova i političkog, rimskog. Na prvome su farizeji i religijski vođe doveli Krista ispred visokog svećenika Sanhedrina. (Matej 26, 57-68; Marko 14, 53-65; Luka 22, 66-71; Ivan 18, 12-24)
Kako nisu pronašli niti jedan inkriminirajući dokaz ili učenje, farizeji su iskoristili lažna svjedočanstva lažnih svjedoka. (Matej 26; 59-60; Marko 14, 55-59)
Tada je Kajfa, visoki svećenik, izravno upitao Krista: „Jesi li ti Krist, Sin Boga živoga?“ (Marko 14, 61) Na to je Krist odgovorio: „Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ (Matej 26, 64, pročitajte također Marko 14, 62; Luka 22, 67-70)
Pismo nam dalje govori: „Visoki svećenik razdere sa sebe odjeću i reče: ”bogohuli”! Na to su farizeji i religijski vođe odgovorili: ”Zaslužuje smrt”!“ (Matej 26, 65-66) Religijski su vođe nastavili pljuvati, šamarati i izrugivati se Kristu. (Psalam 22, 7-8)
Pozivajući na Isusovu smrt, farizeji i veliki svećenici predali su Krista rimskom namjesniku Ponciju Pilatu (Matej 27,11-26), budući da je izvršenje smrtne kazne bilo rezervirano za Rimljane. Pilat je u više navrata otkrio da Krist ne zaslužuje smrt. Međutim, farizeji i gomila bili su uporni, zahtijevajući Njegovo razapinjanje (Matej 27, 23).
Pilat je nakon toga pitao Krista je li On doista ”kralj Židova”. (Marko 15, 2) Krist je odgovorio: „Onako je kako si rekao.“
Kako bi umirio mnoštvo, Pilat je dopustio da Krist bude bičevan i prebijen. Ovdje su Ga rimski vojnici obukli u purpurnu haljinu, pljuvali na Njega i rugali Mu se vičući: “Pozdrav kralju Židova”! Zatim su izradili krunu od trnja i stavili je na Njegovu glavu (Ivan 19, 2-3). Za razliku od trnja koje bismo mogli pronaći na grmu ruže, trnje koje se koristilo za izradu Isusove krune prilikom njegova raspeća vjerojatno je potjecalo od palme datulje, čiji su šiljci bili vrlo debeli i vrlo tvrdi, a u nekim slučajevima narasli su i do trideset centimetara. Medicinski, poznato je da bodlje palme datulje posjeduju toksine koji mogu uzrokovati, osim nepodnošljivih bolova, upale, modrice i oštećenje tkiva. Uz ono što je Isus već pretrpio kroz premlaćivanje i bičevanje, trnova bi kruna prouzročila gotovo neopisivu bol dok je Isus hodao, s teškim križem na leđima i trnovom krunom na glavi, ulicama Jeruzalema, do mjesto gdje je na kraju razapet.
Što simbolizira trnova kruna?
Samo nekoliko dana prije svog raspeća, Isus je ušao u Jeruzalem na slavljenje onih koji su Ga dočekali, vičući: “Hosana Sinu Davidovu; Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje; Hosana na visini!” (Matej 21, 9).
Za one koji su slavili Kristov dolazak, Sveto pismo kaže: “Veliko mnoštvo prostiralo je svoje halje na cesti, rezalo je grane s drveća i širilo ih po cesti” (Matej 21, 8). Ovo je bio kraljevski doček prikladan za kralja, pravog kralja Izraela! Međutim, ironija da se palmine grane koriste za dobrodošlicu Isusu kao kralju Izraela u Jeruzalem u nedjelju, poredane s palminim trnjem korištenim za izradu lažne krune, koju bi Krist nosio dok su ga izveli iz grada u petak, zapanjujuća je! Nadalje, sasvim je moguće da su mnogi koji su Isusa dočekali uz povike “Hosana” također galamili: “Razapni” Ponciju Pilatu samo nekoliko dana kasnije. I ne samo to, u Edenskom vrtu, jedan od prvih simbola i simptoma prokletstva nanesenog na čovječanstvo zbog Adamovog grijeha bila je prisutnost “trnja i čička” koji su predstavljali bol i trud povezani s ljudskim radom od tada nadalje ( Postanak 3,18).
U drugim dijelovima Biblije, “trnje” i “čičak” se koriste za predstavljanje puta onih koji biraju grijeh umjesto puta Gospodnjeg (Izreke 22, 5). Rimski vojnici malo su znali, njihova gruba i okrutna trnova kruna, namijenjena izrugivanju Kristu, zapravo je ukazivala na prokletstvo i kaznu grijeha, koje je Isus Krist nosio umjesto nas.
Kao što je apostol Pavao napisao: “Onoga koji nije znao grijeha učinio je grijehom za nas, da mi u njemu postanemo pravednost Božja”. (2. Korinćanima 5, 22)
Kako trnova kruna predstavlja Kristovu vječnu krunu?
Obećano je da će Mesija biti povratak pravog izraelskog kralja, kralja Davidove loze, koji će sjediti na prijestolju i čije će kraljevstvo trajati zauvijek (Izaija 9, 7; Jeremija 30, 9; 2. Samuelova 7, 12- 13). Nažalost, mnogi u Izraelu, odnosno farizeji i vjerski vođe ili nisu prepoznali ili su odbacili Krista kao obećanog Mesiju i kao “kamen temeljac” (Psalam 118, 22). Kao što je napisano: “Svojima dođe i njegovi ga ne primiše” (Ivan 1,11). Stoga većina spominjanja Isusa kao “Kralja Židova” u evanđeljima dolazi od pogana. Na primjer, nedugo nakon Isusova rođenja, mudraci s istoka stigli su u Jeruzalem tražeći Mesiju, pitajući kralja Heroda: “Gdje je rođeni kralj židovski? Jer vidjeli smo njegovu zvijezdu na istoku i došli smo mu se pokloniti” (Matej 2,2). Kasnije u Isusovom životu, evanđelja govore o ženi koja je izlila skupi parfem na Isusovu glavu i noge, koristeći svoju kosu kako bi Ga pomazala (Matej 26, 6-13; Marko 14, 3-9; Luka 7, 36- 39). Ovaj čin štovanja nije samo ukazivao na Isusovu smrt i konačan pokop, što je On sam potvrdio, nego je također odražavao prirodu pomazanja, Isusa kao Božjeg izabranog kralja (Psalam 2, 2; 1. Samuelova 10, 1; Psalam 23, 5; Psalam 89,10).
Nakon što je Pilat još jednom doveo Isusa ispred farizeja i naroda, predstavljajući pretučenog čovjeka do neprepoznatljivosti kao njihovog kralja (Ivan 19,14), Židovi su ponovno vikali Pilatu neka Ga razapne.
Pilat je upitao: “Hoću li razapeti vašeg kralja”?
Na to su Židovi odgovorili: “Nemamo kralja osim Cezara”. (Ivan 19,15)
Bilo je to hrabro i očito odbacivanje Isusa Krista, kao Boga i Kralja.
Prilikom razapinjanja Poncije Pilat je tada dao staviti znak iznad križa na kojem je pisalo na više jezika: “Isus iz Nazareta, kralj Židova” (Ivan 19,19).
Židovski su vođe zahtijevali neka Pilat taj natpis skine, žestoko tvrdeći da Isus nije njihov kralj (Ivan 19, 21). Pilat je natpis ostavio na mjestu. Ondje je, kako je i prorečeno, Isus umro među običnim razbojnicima, ismijavan i preziran. Međutim, Isus je svojom žrtvom otvorio put do otkupljenja i oprosta grijeha.
„A Isusa, koji je bio samo malo umanjen od anđela, vidimo zbog smrti, što podnese, ovjenčana slavom i čašću, da bi po milosti Božjoj za sve okusio smrt.“ (Hebrejima 2, 9)
Čineći to, Isus Krist se predstavio kao Kralj Židova, Kralj kraljeva, Kralj naroda za sva vremena (1. Timoteju 1, 17; 6, 14-16; Hebrejima 1, 8; Otkrivenje 15, 3).
Jednog dana, oni koji su odbacili Boga kao Kralja i Isusa kao Mesiju znat će da je Krist Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima (Otkrivenje 17,14). I na taj dan, kao što je napisano: “Svako će mi se koljeno pokloniti, i svaki će jezik slaviti Boga”. (Rimljanima 14,11; Filipljanima 2,10)
Autor: Joel Ryan; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com; Foto: Pixabay
