Vjera je najveće djelo koje Duh Kristov ostvaruje u čovječjem duhu. Apostol to ovako naziva: Njegova neusporedivo velika snaga u nama koji vjerujemo (Efežanima 1,19).
Obrati pozornost na izraze o Duhu Božjem kojima se opisuje ovo djelo Duha: snaga, velika snaga, neusporedivo velika, njegova neusporedivo velika snaga.
Koji anđeo na nebu može razumjeti silinu vjere u čovječjem duhu? Bog daje cijelo svoje biće ovom djelu. To je uspoređeno s djelotvornošću njegove silne moći, čije je djelovanje pokazao na Kristu kada ga je uskrsnuo iz mrtvih i postavio sebi s desne strane na nebesima, iznad svakog poglavarstva, i vlasti, i sile (Efežanima 1,19-21).
Uskrsnuti bilo koga iz mrtvih je moćno, svemoćno djelo; ali uskrsnuti Krista iz mrtvih podrazumijeva više vlasti nego li uskrsnuti bilo koga drugog. On je imao težu nadgrobnu ploču koja je trebala da ga zadrži dolje – teret grijeha ovoga svijeta je bio na Njemu. Ali bez obzira na to, on je uskrsnuo silom Duha, ne samo iz groba već u slavu.
Sila koju Bog troši kako bi u čovjeku stvorio vjeru je slična uskrsnuću Krista, jer je grešniku je duša mrtva u grijesima kao što je Kristovo tijelo bilo u grobu radi grijeha. Mnogi ljudi koji traže pravu vjeru dolaze do zaključka da je ne posjeduju. Oni pretopostavljam da primiti Krista u svojim dušama je tako jednostavno kao kad se stavlja mrvica kruha u usta. Ali pošto oni nisu nikada doživjeli Božju silu koja ih je ponizila zbog njihovih grijehova, oni nisu položili svoje prazne živote pred Njim. Oni nisu bili stvarno privučeni od strane Svetoga Duha k Kristu. Ako oni trebaju biti ispitivani o iskustvu pokajanja i spasonosne vjere, onda oni moraju dati isti odgovor koij je Pavao čuo kada je pitao Efežane jesu li primili Svetoga Duha: Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti (Djela 19,2). Tako bi ova osoba mogla reći: Nismo znali da se zahtjeva ovakva sila da bi vjera mogla djelovati.
Duh zatiče grešnika u takvom bespomoćnom duhovnom stanju tako da on neće i ne može bilo što pridonijeti ovom djelu. Kao što knez ovoga svijeta ništa ne nalazi u Kristu da bi nastavio sa svojim planom iskupavanja, tako i Duh Kristov nalazi tako malo suradnje od strane grešnika. S druge strane, Svojima je došao, i njegovi ga ne primiše (Ivan 1,11). Nikada se nijedna vojna tvrđava nije žešće borila protiv neprijateljske baterije nego što se tjelesno srce protivi Božjim naporima da ga dovede k poslušnosti. Zato što su čak i najplemenitija djelovanja duše zemaljska, čulna, demonska (Jakov 3,15), osim ako se nebo i zemlja ne sretnu – Bog i vrag slože – nema nade da grešnik može biti pridobijen za Krista svojim vlastitim naporima.
Duh se obraća ili ima kontrolu nad nekoliko sposobnosti duše – prije svega nad razumom, savješću i voljom. Ove sposobnosi duše su kao tri tvrđave, jedna unutar druge, i sve one moraju biti zauzete prije nego što se osvojiti grad – grešnik se pokorava poslušnosti vjeri. Duh mora pokazati najmanje tri dijela svemoćne snage na svakog od njih:
- Duh rasvjetljuje razum.
On neće raditi u mračnoj radionici; prva stvar koju on čini da bi stvorio vjeru jeste to da otvara prozor duše i pušta da malo svjetlosti s neba uđe unutra. Tako Pismo govori o obnavljaju duhom svoga uma (Efežanima 4,23). Po našoj ljudskoj prirodi mi znamo malo o Bogu, a ništa o Kristu ili putu spasenja kroz njega. Zbog toga treba da se oko stvorenja otvori da bi vidjelo put života prije nego što vjerom zakorači u njega. Bog ne prevozi duše u nebo poput putnika na brodu koji su zatvoreni ispod palube i ništa ne vide cijelim putem dok plove prema luci.
Kao što vjera nije samo slijepa suglasnost bez oslanjanja na Krista, ona nije ni suglasnost bez znanja. Ako ti više voliš svoje vlastito neznanje a ne znaš tko je Krist i što je on učinio za tvoje spasenje, onda si ti daleko od vjere. Ako ovo svjetlo dana nije prodrlo u tvoju dušu, onda ni Sunce pravednosti nije vjerom uskrslo kako bi donijelo iscjeljujuće spasenje tvom duhu.
- Duh Božji presvjedočava savjest.
Kada Branitelj dođe pokazat će svijetu da ima grijeha (Ivan 16,8). Ovo osuđivanje savjesti nije ništa drugo nego li odražavanje svjetla koje se nalazi u razumu. Zbog toga grešnik osjeća težinu i silu onih stvari za koje zna kako su pogrešne u njegovom životu.
Mnogi ljudi koji čuju evanđelje shvaćaju kako je nevjera grijeh koji ih osuđuje i da nema imena kojim bi se mogli spasiti osim Kristovog imena; a ipak koliko njih su dovoljno presvjedočeni u to da primjene pokajanje u svojim savjestima?
Čovjek je zakonom proglašen kao pijanica na temelju njegovog ponašnja i ozakonjenje vlasti. Isto tako, osoba je proglašena kao grešnik, na temelju jasnog dokaza Božje riječi koja govori protiv njega Svetim Duhom, ako i putem njegove vlastite savjesti – Božjim policajcem u njegovom srcu. Je li ti Duh Božiji došao suditi na ovaj način? Postoje najmanje četiri načina na temelju koji se može utvrditi jesi li presvjedočeni grešnik:
1) Presvjedočeni grešnik nije presvjedočen u vezi jednog grijeha, već u vezi zla svih grijeha.
2) Presvjedočeni grešnik je presvjedočen o stanju grijeha, baš kao i o djelima grijeha.
3) Presvjedočeni grešnik ne samo da osuđuje sebe za ono što je učinio i za ono što on jeste, već shvaća kako ništa ne može učiniti kako bi se spasio.
4) Ne samo da je presvjedočeni grešnik toliko presvjedočen tako da zna da je bespomoćan, već on rado prima zalihe spremljene u Kristu za njega.
- Duh snažno, ali ipak nježno obnavlja buntovnu volju tako da ona može promišljeno izabrati Krista za svog Gospodina i Spasitelja.
Za vrijeme oluje čovjek može otrčati dolje do neprijateljskog skloništa kojeg ne bi ni letimično pogledao kada je lijepo vrijeme. Čini li ti zadovoljstvo to što izabireš Krista? Ideš li k Njemu samo zbog sigurnosti ili i zbog uživanja? Kao što je mlada rekla za svog mladoženju sljedeće: bila sam željna hlada njezinog, i sjedoh (Pjesma nad pjesmama 2,3).
Ovo mora biti promišljeni izbor, gdje duša ozbiljno vaga zavjet koji Krist nudi i onda bira Njega. Čak ikada je Noemi govorila najgore što je mogla kako bi obeshrabrila svoju snahu, Ruta je toliko uživala u društvu svoje svekrve tako da nije htjela odustati, bez obzira na moguće nevolje koje sa sobom povlači njena odluka.
Je li Duh Božji stavio svoj zlatan ključ u bravu tvoje volje, kako bi otvorio vrata tvoje duše i pustio Krista, Kralja slave, ući unutra? Je li on otvorio oko tvog srca, kao što je probudio Petra koji je zaspao u zatvoru, i učinio je da okovi tuposti padnu s tvoje savjesti? Je li On otvorio željeznu kapiju tvoje volje, kako bi te oslobodio iz zatvora nepokajanosti gdje si bio zatvoren? Jesi li pokucao na vrata neba kao što je to Petar učinio kod Marijine kuće, gdje je crkva bila okupljena?
Ohrabri se! Bog nije poslao svog anđela već svog vlastitog Duha da bi te oslobodio iz ruku grijeha, Sotone i pravde.
Autor: William Gurnall
