Djela apostolska su jedna od najpoznatijih knjiga Biblije. Izgleda da je prepuna uzbudljivih priča o iskustvima apostola. Uskrsnuli su ljude, pobjegli iz tamnica, putovali su svijetom i izdržavali iskušenja ispred kraljeva.
Djela ipak ne govore toliko o apostolima, koliko govore o Isusu Kristu, jer je On nakon svoga uzašašća još više djelovao u svijetu. U ovome ćemo članku napisati kratak pregled Djela apostolskih i vidjeti što možemo naučiti iz te knjige.
Djela apostolska – pisac, navodi i ciljevi knjige
Djela apostolska napisao je Luka, isti liječnik koji napisao Lukino evanđelje. Lukino evanđelje i Djela posvećeni su Teofilu (Luka 1, 3; Djela 1, 1). Teofil znači ”onaj koji voli Boga” i ono što nije u potpunosti jasno je li on zaista postojao ili je to ime bio simbol. U Djelima, Luka želi jasno naglasiti da su se Isusov život, smrt i uskrsnuće dogodili s razlogom. Nadalje, Isusovi su sljedbenici dobili Duha Svetoga i s vremenom su širili Evanđelje, kao i Božja velika djela po svijetu. Kako se to točno dogodilo?
Struktura knjige Djela apostolskih
Djela apostolska se mogu opisati kao knjiga koja je pisana na kružni način, koji se još više širi. Kružni način pisanja još je jasniji u ovim događajima:
- Kršćanski vođe dolaze na novo mjesto i proklamiraju Evanđelje.
- Slušatelji su povjerovali.
- Protivnici počinju progoniti kršćanske vođe.
- Bog intervenira kako bi spasio vođe i zaštitio svoju crkvu.
Trenutak širenja započinje u Jeruzalemu, nastavlja se preko Judeje i Samarije, prema Rimu i do završetka tada znanog svijeta. Tako se ispunilo Isusovo obećanje, koje je izrekao tijekom svog pozdrava: „Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“ (Djela 1, 8)
Osim što je bila napisana poput dnevnika putovanja, treći dio Djela sastoji se od propovjedi. Od deset najvažnijih propovjedi, tri pripadaju Petru, jedno Stjepanu i šest Pavlu. Pavlova posljednja tri govora bila je obrana njegovih djela u Jeruzalemu. Prve tri propovjedi u fokusu imaju hodočašće, svaki puta s drugačijim slušateljima. Prvo Pavao govori Židovima (Djela 13, 16-47), nakon toga poganima (Djela 17, 22-31) i u konačnici kršćanima (Djela 20, 18-35). Sada ćemo se detaljnije usredotočiti na sadržaj knjige Djela.
Djela 1, 1-5; 42
Prvi dio glavnog dijela Djela govori o svjedočanstvima apostola u Jeruzalemu. Zbog izlijevanja Duha Svetoga na dan Pedesetnice, apostoli su dobili veliku hrabrost za svjedočenje o tome da je Isus obećani Mesija. Duh Sveti dodao je tri tisuće ljudi kršćanskoj crkvi toga dana. (Djela 2, 41) Kao i Isus i apostoli su se susretali s velikim protivljenjem od strane židovske elite. Morali su odgovarati vijeću (Djela 4), bili su bačeni u tamnicu (Djela 5) i čak su kamenovani nasmrt. (Djela 7) No Bog je djelovao za vrijeme tih napada i Crkva je samo još više rasla.
Djela 6, 1-12; 25
Drugi dio Djela usredotočuje se na svjedoke apostola u Judeji i Samariji. Određeni su đakoni, kako bi vodili brigu o siromašnima. Najpoznatijeg od njega, Stjepana, židovski su vođe kamenovali nasmrt. Fanatični mladić, Savao, sudjelovao je u kamenovanju i žarko je progonio crkvu. (Djela 8, 1) No, Isus ga je susreo te je spoznao da je na pogrješnom putu. Njegov se život nakon toga dramatično promijenio te je postao apostol. Drugi dio Djela apostolskih usredotočuje se na Savlova misionarska putovanja, koji je bio preimenovan u Pavao.
Kako se sve više pogana pridruživalo Crkvi, postavilo se pitanje trebaju li se i oni pridržavati židovskog zakona ili ne. Polako se shvaćalo da dolazi novo doba, u kojem je Bog djelovao na drugačije načine nego ranije. Starozavjetno obećanje o priljevu nacija, sada se počelo ispunjavati. Nakon Petrovog božanskog otkrivenja (Djela 10), iskustva Pavla i Barnabe (Djela 13) i prvog vijeća (Djela 15), zaključeno je da pogani koji vjeruju ne moraju biti opterećeni detaljima, koji uključuju obredna pravila, sve dok se suzdržavaju od idolopoklonstva i seksualne nečistoće.
Djela 13, 1-28; 31
Sada smo došli do trećeg, glavnog dijela Djela apostolskih. S početkom u Djelima 13, fokus se prebacuje na cijeli svijet. Božje kraljevstvo sada preuzima međunarodni predznak. Pavao je poslan u crkvu u Antiohiji, najprije na Cipar i Galaciju, što je današnja Turska. (Djela 13-14) Na njegovom drugom putovanju, ulazi u Malu Aziju, odakle prelazi u Makedoniju i Grčku. Na trećem putovanju, odlazi u iste gradove kao i ranije, gdje posjećuje sve zajednice. U konačnici se vraća u Jeruzalem.
Posljednjih sedam poglavlja Djela posvećena su Pavlovim iskušenjima. Problemi između Židova i kršćana dolaze do točke vrenja. Pavao mora braniti svoja uvjerenja, uz Božju pomoć. On iskorištava tu priliku kako bi svjedočio o Božjim silnim djelima, koja su se dogodila u njegovom životu. Pavao stoji ispred guvernera i cara i čak dolazi u Rim, gdje se morao pojaviti ispred rimskog cara. (Djela 27-28; usporedno sa Djelima 9, 15) To znači da se Evanđelje proširilo po cijelom svijetu, što znači da je ispunjeno obećanje iz Djela 1, 8.
Djela apostolska – sažetak
Luka daje sažetak o rastu crkve na nekoliko mjesta, kao što su Djela 2, 42-47; 4, 32-35; 5, 12-16; 19, 10; 28, 30-31. Ti tekstovi pokazuju o čemu je točno govorio Božji plan. Također govore o tome što bi naš fokus trebao biti. Jer i mi imamo isto poslanje kakvo su imali apostoli: širiti Evanđelje: „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.“ (Djela 4, 32-33)
Autor: Hildert Bronkhorst; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
