Suptilan način kako možete potratiti vlastiti život

Na koje suptilne načine možete potratiti svoj život? U ovom članku autor iznosi karakteristike sofisticiranog lijenčine.

Kad bi vam rekli da imate pet godina života, biste li živjeli više u tih pet godina nego u desetljećima koja su vam možda ostala?

Pod “živjeti” ne mogu misliti na “životni vijek” ili pitanje nije vrijedno postavljanja. Mislim živjeti potpuno budan, živjeti svrhovito, živjeti neometano praznim užicima. Možete li zamisliti kako bi kvaliteta tih pet godina postala poželjnija? Može li pet godina više živih za Boga, njegov svijet i lica oko nas zasjeniti desetljeća dosadašnjeg načina života i biti ispunjen s malo punoće?

Oh, ploviti pod zvijezdama budan za život, osjećajući povjetarac na licu i slušajući glazbu valova koji se razbijaju. Koliko se razlikuje od turobnog spuštanja s jednog obroka na drugi, iz jedne epizode u drugu, iz godine u godinu. Osjećate li dragocjenost vremena? Živiš li uistinu? Držanje za ruku sa supružnikom ili čekanje u redu u trgovini može poprimiti novo značenje kada uzmemo u obzir da se događa unutar ove zvijezde padalice koju zovemo “život”. 

Dobro koje sam mogao učiniti

Tada se zbunjujem razmišljajući koliko sam zlatnih trenutaka propustio, protratio. Sati za satima, prošli bez najave, izgubljeni bez tuge. Toliko srebrnjaka protraćeno; mijenjao sam ih za kamenčiće i mjehuriće.

Iako ne ostavlja za sobom radosnu vijest, naime da ovo zanemarivanje neće imati posljednju riječ, ali Njegova milost hoće, ipak se osjeća zdrav ubod. A ako dopustimo: na poučan način. Kad se probudim s obzirom na vrijednost vremena, čistu mogućnost koja postoji u bilo kojem rasponu, uzdahnem koliko je trenutaka nepovratno palo između pukotina i to me šalje Bogu po još milosti i pomoći da bolje upravljam vremenom koje mi je preostalo.  To je osobito istinito kada uzmem u obzir vrijeme izgubljeno na poslu, koliko je dobrog što me moglo nadživjeti izgubljeno zbog moje lijenosti i nepažnje?

Ono što je toliko dugo skrivalo ovu spoznaju od mene je to što o sebi nikad nisam mislio da sam lijen. Obavljam stvari. Ponekad sam jako naporno radio. Nitko me ne bi pogledao i rekao da previše spavam, ili da sam zanemario studij, ili da teške stvari odgađam na neodređeno vrijeme. Ali gledajući unatrag, shvatio sam u svom radnom životu da sam prečesto živio kao sofisticirani lijenčina. Evo nekoliko karakteristika. 

1. Spor u započinjanju

Tradicionalni lijenčina uopće ne započinje zadatke. Čujemo njegov glas kako viče iz kreveta: „Vani je lav! Bit ću ubijen na ulici“! (Izreke 22, 13; 26,13). Išao bi na posao kao i mi ostali, uvjerava nas, ali mu prijete lavovi pa ne može. 

Kaže da mu onemogućuju putovanje na posao: 

„Na trgu vreba lav.

Putovati na posao? Nisam se mogao usuditi.

Ostat ću i uživati. Oh ta dosadna zvijer.

Ovo zatvaranje je preteško za podnijeti!“ 

Kaže da mu onemogućuju odlazak u crkvu: 

„Na klupama sjedi lav.

Dobre kosti ljudi žvače.

Sigurno nitko nije mogao naći zamjerku u izbjegavanju napada;

Pričekat ću sljedeći tjedan da čujem dobre vijesti!“ 

Iako sam ne dajem tako sulude izgovore, kao sofisticirani lijenčina, na kraju počinjem svoje zadatke. Lavovi koji riču na ulici ne zadržavaju na neodređeno vrijeme, ali me odgađaju. Kad pogledam naprijed i vidim kako se obaveze uzbrdo, odlučim da mi treba malo istezanja prije aktivnosti, možda malo društvenih mreža, ili provjera e-pošte ili brzi zalogaj. Koliko sam sati izgubio na “raspoloženje” da bih započeo nešto teško? 

2. Brz u prekidanju

Rečeno nam je da tradicionalni lijenčina “zakopa ruku u zdjelu i neće je vratiti ni ustima” (Izreke 19,24). Ova slika je njegova profilna slika. 

Lijenčina je započela svoj zadatak. Njegova ruka, kao dizalica koja manevrira gradilištem, podiže, usmjerava u stranu i spušta na punu zdjelu. Dok ga nastavljamo gledati, iščekujući pobjedonosni povratak, čekamo, i čekamo i čekamo. Gravitacija mu je pomogla na putu prema dolje, ali ga je sada izdala. Put prema gore čini mu se preteškim. 

Opet djeluje smiješan. Dok se aktivnost vrti oko njega, on sjedi nepomično, s rukom u posudi. Oči su mu otvorene, ali tako da su zatvorene. Njegovi prsti pljusnu u posudu i ostaju, nerado se vraćaju na polovičan nalog svog gospodara. Živ je, ali nije živ. Čovjek, ali ne muškarac. John Foster mu daje otrežnjujući epitaf: “Ovdje leži osoba koja ništa nije izgubila pokopavanjem; jer on je jednako dobar čovjek pod zemljom kao što je bio i iznad” (Esej o poboljšanju vremena, 189).

Božjom milošću, ja nisam takvo stvorenje. Ruka mi se vraća, samo ne odmah. Brzo sam si priuštio pauze kao nagradu za ono što je za početak bila samo moja dužnost. To je za sada dovoljno dobro, mislim, ne želim pretjerivati. Vrjedniji čovjek mogao je obaviti isti zadatak bez prekida u djeliću vremena. Vrjedniji čovjek možda bi postigao još jedan životni posao jednostavnim iskupljenjem intervala.

3. Otvoren za prekidanje 

Svoju pažnju pridonio sam značajnim tvrtkama koje profitiraju na rastresenim osobama. Svaka SMS poruka i Youtube video izgledaju mnogo zanimljiviji kada sam usred rada. Put svakog radnog dana nudili su mi višestruka mjesta za odmor. 

Tradicionalni lijenčina također poznaje moć manjeg skretanja s puta.

„Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružnik!“ (Izreke 24, 33-34)

Kradljivac vremena danas je sićušan čovjek. Specijalizirao se za malo. Samo malo spavanja, malo drijemanja, samo malo surfanja internetom, malo razgovora u tekstualnim porukama, malo provjeravanja društvenih mreža. On prodaje ometanja tijekom radnog dana i iako će uzeti velike čekove ako mora, preferira kovanice i male novčanice: deset minuta, petnaest minuta, dvadeset minuta, znate, naočigled bezopasne odmore. 

Ja, kao sofisticirani lijenčina, počeo sam i stao, krenuo i stao, kao tinejdžer koji je prvi put učio voziti smjenu. I dok se klasični lijenčina možda neće probuditi dok mu ne pokradu sve, ja se svaki dan vraćam kući samo tu i tamo nedostaje pokoji dolar. Ukupan iznos ne mogu procijeniti. 

4. Odlaže teži posao

Ovo je jedan od najpametnijih trikova sofisticiranog ljenjivca: On radi, kako bi izbjegao teži posao. On je klinac koji vidi tatu kako dolazi i žuri se iznijeti smeće te je umjesto njega njegov brat prepušten na rad. Odabire raditi kada mora, da bi se kasnije poštedio težeg posla. 

Konačni rezultat izgleda kao tipični lijenčina:

„Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka, i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čičak i kamena ograda porušena.“ (Izreke 24, 30-31) No, tekst nam ne govori o sofisticiranom ljenjivcu u njegovoj kući, ukazujući na njegovo uglavnom čisto suđe, opranu odjeću i krevet s pokrivačem presavijenim preko zamotanih plahti. Prečesto sam obavljao lakši posao u zatvorenom prostoru, a teži posao ostavio bez pokušaja. 

Sluga koji nedostaje

Vrijeme je previše dragocjeno da bismo ga dopustili tako suptilno izmaknuti. Prislonjeni uz grob ispravnije procjenjuju njegovu vrijednost; blagoslovljeni smo ako se uspijemo probuditi prije nego što se približimo tom snu. Isus nam u prispodobi o talentima želi pomoći da se probudimo za upravljanje našim životima.

Vrijednom sluzi koji vjeruje svome Gospodaru, vjeruje mu, voli ga i poznaje povlasticu njegove službe i tako ulaže i pretvara svojih pet talenata u još pet, kaže mu gospodar: 

„Reče mu gospodar: `Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.“ (Matej 25, 21)

Lijeni sluga, koji se boji svog Gospodara i inače sumnjičav prema njegovim motivima, zakopava svoj talent u zemlju. On to ne gubi; ali ni to ne poboljšava. Ovom čovjeku, kaže Učitelj:

„A gospodar mu reče: `Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.“ (Matej 25, 26-27; 30)

Ja sam, međutim, opisivao čovjeka koji nije napravio prispodobu. On je sluga kojemu Gospodar daje pet talenata, a opet vraća samo dva umjesto punih pet. Mogao je donijeti više, ali je izgubio toliko vremena na manje stvari. Bilo da nam je ostalo pet godina ili pedeset, život je najstrašnije protratiti. Drugim takvim slugama, razmislite sa mnom kakva slava predstoji vjernom kršćanskom sluzi. “Bravo, moj dobri i vjerni slugo”, vječna pohvala. “Ja ću te postaviti nad mnogo”, vječno upravljanje. “Uđi u radost svoga Učitelja”, besmrtno blaženstvo života s našim Bogom.

Ne bi li nam to moglo pomoći da živimo vjerno, u potpunom oslanjanju na našeg Spasitelja? 

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!