Sotonini napadi dolaze u raznim oblicima. On je bjesniji nego ikad jer zna da ima malo vremena (Otkrivenje 12, 12). Ali zašto Bog dopušta Sotoni da napada ljude?
Lucifer je pali anđeo koji je postao Sotona. S neba je zbačen na zemlju kada se pobunio protiv Boga. Biblija uči da Bog Sotoni dopušta određenu količinu slobode (Job 1, 12), ali ta je sloboda uvijek ograničena. Sotona ne može učiniti sve što želi. On odlučuje napasti Božju djecu i njegov je plan uvijek zao; Sotona je ubojica (Ivan 8, 44). Nasuprot tome, Božji naum u dopuštanju određenih sotonskih napada uvijek je dobar; Bog voli svoju djecu.
Zašto Bog dopušta Sotoni da napada ljude?
Nisu nam dati svi odgovori na ovo pitanje, ali Biblija ipak neke stvari želi razjasniti. Prvo, Božja želja nije da Sotona napada ljude. Zato što su Adam i Eva sagriješili, svi su ljudi postali grešni po prirodi i otvoreni su za sotonina iskušenja.
Kada Bog dopusti Sotoni ili njegovim demonima da napadnu osobu, postoje razlozi za to. Job nije vidio razlog zašto je Bog dopustio, no Bog je iskoristio situaciju da osujeti Sotonino hvalisanje i da donese slavu Gospodinu.
Jedan od razloga zašto bi Bog mogao dopustiti Sotoni ili njegovim demonima da nas napadnu jest da izgradi našu vjeru. Kada je Sotona napao Joba gubitkom njegove obitelji (izgubio je 3 kćeri i 7 sinova), bogatstva i zdravlja, Job nije krivio Boga. Nastavio se pouzdavati u Njega. Nije ga se odrekao, nego Mu je vjerovao i u najvećoj tami. Rekao je: “Gol iziđoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio. (Job 1, 21-22)
PROČITAJTE: Ako je Job bio besprijekoran, zašto je Bog dozvolio Sotoni da mu nanese bol?
Ponekad Bog dopušta demonsku napast kao test. Prije javne službe, Duh je odveo Isusa u pustinju gdje ga je Sotona iskušavao (Matej 4, 1-10). Isus je, za razliku od Adama, prošao test. Rekao je “ne” grijehu i odnio pobjedu.
U drugim slučajevima, Bog dopušta testiranje kako bismo kasnije mogli biti utjeha drugima. “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša” (2. Korinćanima 1, 3-5).
Vjernici mogu vjerovati Božjoj Riječi
Čak i kada nemamo jasne odgovore koji bi objasnili zašto Bog dopušta Sotoni ili njegovim demonima da napadnu ljude, još uvijek imamo obećanje iz Rimljanima 8, 28: “Mi znamo, s druge strane, da sve pridonosi dobru onih koji vole Boga, koji su pozvani prema njegovom nacrtu.” Koliko god napad bio težak, znamo da je Bog “neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati” (1. Korinćanima 10, 13).
Božja namjera je uvijek za naše dobro. Bez obzira što Bog dopusti, nikada nismo napušteni. Kada Sotona ili njegovi demoni napadnu, Božja pomoć je blizu.
“Pokorite se dakle Bogu. Oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas.” ( Jakovljeva 4, 7)
