Skromnost je važna osobina koju kršćani moraju njegovati i razvijati u vlastitom životu. Što je to lažna skromnost i kako se može prepoznati?
Skromnost znači “ne biti ponosan na sebe ili svoje sposobnosti”. U današnje moderno doba ljudi su izjednačili skromnost s vanjskim izgledom osobe. Međutim, prava skromnost se odnosi na stav srca.
Biblija upozorava da pobožni ljudi mogu izgraditi lažnu skromnost. Gospodin Isus je govorio o licemjerima koji su postili i imali tužno lice da bi izgledali pobožno (Matej 6, 16). Razotkrio je ponos farizeja, koji je smatrao da su post i desetina postignuća vrijedna Božje naklonosti (Luka 18, 12). Te su prakse odavale da ih nije zanimalo častiti Boga nego častiti sebe.
Lažna skromnost – kako ju prepoznati?
Lažna skromnost je prikrivena oholost. Prakticiramo je kada namjerno obezvređujemo sebe ili svoje doprinose u pokušaju da izgledamo ponizno.
Lažnu skromnost teško je prepoznati jer je zaogrnuta oblicima pobožnosti. Može se uvući u naše molitve i naš način govora. To bi mogao biti razlog zašto odbijamo komplimente umjesto da jednostavno kažemo “hvala”. To bi mogao biti razlog zašto smo u iskušenju da previše govorimo o svojim manama ili neuspjesima. Možda je lažna skromnost čak i motiv našeg samozatajnog humora.
Opasnost lažne skromnosti je u tome što je duboko varljiva i u konačnici ne uspijeva dati slavu Bogu. Zahtijeva maskirane emocije, dvolične misli i krivo predstavljenu stvarnost. To dovodi do toga da živite u laži pretvarajući se da ste siromašniji, tužniji, manje nadareni od drugih … Ove navike mogu imati određeni izgled pobožnosti, ali postoji opasnost da sve dovede do sebičnosti. Dakle, lažna skromnost je usmjerenost na sebe, a ne na Boga. Zaboravlja da hodamo pred licem Božjim i da On zna sve misli i namjere naših srca. Bog se ne zavarava vanjskim izgledom.
PROČITAJTE: Razotkrivanje lažne poniznosti: 4 ponizne stvari koje uopće nisu ponizne
Najgore od svega je što lažna skromnost oduzima Bogu njegovu slavu. Bog je svakome od nas dao razne darove, talente i imetak. Iskreni kršćanin trebao bi moći uživati čak i u blagostanju kao daru iz Njegove ruke. Trebamo hvaliti Boga za imetak i sposobnosti koje nam je dao (Psalam 139, 14).
Kako bez pretvaranja biti skroman?
Prvi korak jest osporiti svoje motive za stvari koje radimo. Kad god vidimo da su naši postupci usmjereni na izazivanje povoljnih mišljenja od drugih, trebali bismo to donijeti Bogu. Možemo moliti nešto poput ovoga: “Bože, vidiš što ću ovdje učiniti. Je li ovo za Tvoju slavu ili za moju? Ispitaj moje srce.”
Nije uvijek pogrešno željeti ostaviti dobar primjer drugima, ali kada većinu svojih izbora donosimo na temelju toga da ugodimo ljudima, možda imamo problem s ponosom. Trebamo priznati svoje pogrešne motive i obvezati se činiti samo ono što proslavlja Boga, a ne nas. To može značiti da se neko vrijeme klonimo društvenih mreža, da se suzdržimo od spominjanja stvari koje smo odlično odradili …
Drugi korak jest procijeniti svoj odgovor kada smo omalovaženi, zanemareni ili podcijenjeni. Često te situacije dovode do samosažaljenja. Umjesto da se predamo tome, možemo moliti ovako: “Bože, povrijeđen sam jer me drugi ne razumiju. Ne zanimaju ih moji talenti; neshvaćen sam. Hvala što sam u Tvojim očima vrijedan i dragocjen!”
“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.” (Matej 11, 28-29)
“Učite se od mene”, kaže Isus. Doslovno, “imajte naviku učiti od Mene i to učenje provodite u praksi.” Zašto moramo učiti samo od Krista? Zato jer je krotka i ponizna srca. On će nas naučiti kako da ispravno budemo skromni.
