Autorica ovog teksta se udala u svojim 20. godinama života i nikada nije požalila zbog svoje odluke.
U jesen 2003. zakoračila sam na kampus Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu s planom, a on nije uključivalo pronalaženje muža. Zapravo, namjeravala sam ne izlaziti tijekom prve godine. Moje vrijeme i pažnju bilo bi bolje potrošiti na druge stvari, mislila sam. Željela sam se usredotočiti na studij, pronaći kršćansku zajednicu i uključiti se u život na kampusu.
Dakle, kada sam upoznala zgodnog i intrigantnog mladića u maloj grupi InterVarsity Christian Fellowship, pokušala sam odbaciti pomisao da sam stvarno uživala razgovarati s njim o našim brojnim zajedničkim interesima. Par mjeseci kasnije kad me pozvao na spoj, nevoljko sam pristala. Ispostavilo se da je to bila divna večer. Ali poslije sam legla u krevet ne mogavši zaspati, pa sam počela moliti. Rekla sam Gospodinu da se neću udati za Willa Brisleya. Ostalo je povijest. Vjenčali smo se točno dva tjedna nakon diplome, u dobi od 22 godine. Ali ne prije nego što su me kritizirali, opominjali i optužili da sam koristila fakultet kako bih dobila svoju titulu ”gospođa”.
Je li riskantno stupiti u brak mlad?
Ulazak mladih u brak često se smatra rizičnom odlukom, posebno za žene. Kako objašnjava nedavni članak koji je objavio Wall Street Journal, mlade, obrazovane žene osjećaju napetost “između svojih karijernih ambicija i pritiska da se skrase i zasnuju obitelj”. Dakle, članak postavlja zanimljivo pitanje: “Koja je najbolja dob za stavljanje prstena?”
Konvencionalna mudrost govori ženama da se usredotoče na profesionalni napredak u 20-ima i čekaju na udaju i zasnivanje obitelji u 30-ima. Kao što se misli, ovaj plan omogućuje ženama njihovo ”etabliranje kao neovisnih, odraslih osoba” i da time “maksimalno povećaju svoje izglede za trajnu vezu”. Međutim, Wall Street Journal je pronašao “zanimljivu iznimku od ideje da je najbolje čekati do 30. godine”. Prema podacima koje su proučavali iz Nacionalnog istraživanja rasta obitelji (NFSG) američke vlade:
„Postoji skupina žena za koje brak prije 30. godine nije rizičan: žene koje su se udale izravno, a da prije braka nisu živjele u izvanbračnoj zajednici. Zapravo, žene koje su se udale između 22 i 30 godine, a da prethodno nisu živjele zajedno, imale su jednu od najnižih stopa razvoda u NSFG-u.“
Članak nudi različite teorije kako bi se shvatili ti nalazi, od kojih neke ističu valjane prednosti ne suživota. Ali kao Kristovi sljedbenici, znamo da je konačno objašnjenje jednostavno: brak najbolje funkcionira kada slijedimo Božji naum i slušamo Njegove zapovijedi. Dakle, nije nam teško razumjeti zašto je ne suživot povezan s nižim postotkom razvoda.
Ali što je s faktorom dobi? U Svetom pismu ne postoje posebne zapovijedi koje propisuju idealnu dob za brak. Dakle, kako iz biblijske perspektive možemo odgovoriti na pitanje iz članka o “najboljoj dobi za stavljanje prstena”? Možda Sveto pismo ne daje konačan odgovor jer ne postoji pristup braku koji bi odgovarao svima. Za vjernika, najbolja dob za brak može biti 22 ili 62 godine ili uopće ne; ovisi o Božjim namjerama i planovima za svaku osobu. Nismo pozvani slijediti vremenski okvir; pozvani smo slijediti našeg Gospodina. Ipak, žene poput mene koje se osjećaju potaknutima na to da se udaju mlade, često se susreću s prigovorima i strahovima; neki su iz našeg vlastitog srca i umova, a neki su od dobronamjerne obitelji i prijatelja. Znamo da je Bog suveren i da su Njegovi planovi za nas dobri, ali zabrinutost konvencionalne mudrosti i dalje nas zove: Zar ne želite imati vremena za ostvarivanje vlastite karijere i snova? Ne biste li se prvo trebali financijski osamostaliti? Poznajete li se doista dovoljno dobro u ovoj dobi da procijenite s kim želite provesti ostatak života?
Neke žene bi mogle poslušati ove prigovore. Dok razmišljamo o braku, trebali bismo pažljivo procijeniti pobožne savjete roditelja, pastora i mentora. Ali, kao što sam otkrila, ako nas Gospodin navede na to da se vjenčamo mlade, možemo Mu vjerovati da će djelovati u i kroz naš brak, za naše dobro i na Njegovu slavu.
Pronalazak vlastitog puta
Kao žene, možemo se bojati da će brak u 20-ima ograničiti našu sposobnost za nastavak karijere. Čini se da će podržavati razvoj karijere našeg muža značiti žrtvovanje vlastite. Ali kako sam otkrila, to nije nužno istina.
Upisala sam fakultet s pogledom na pravni fakultet, unatoč mudrom ohrabrivanju mog oca u smjeru upisivanja novinarstva. Ali kad je postalo jasno da smo moj tadašnji dečko i ja krenuli prema braku, ponovno sam procijenila svoje planove za postdiplomski studij.
S obzirom na to da smo se zbog posla moga supruga morali seliti dva puta u prvoj godini braka, odvojila sam malo vremena za posao na pola radnog vremena, za razmatranje svojih interesa i darova i za traženje Gospodinovog vodstva. Taj me proces doveo do sasvim drugog područja, kao profesorice engleskog u srednjoj školi. Voljela sam podučavati engleski i to me pripremilo za posao koji danas radim; posao za koji sam uvjerena da je ispunjeniji i da bolje koristi moje darove nego što bi to bila karijera prava. Iako je brak u početku poremetio moje planove za karijeru, to je bio Božji način kako me preusmjerio na posao, za koji me pripremao.
Pronalazak sebe
U našoj kulturi puno čujemo o važnosti pronalaženja sebe i spoznaje tko smo uistinu, što je često uokvireno kao težnja pojedinaca. Dakle, iako vjerujemo da je Bog dizajnirao brak za obostrani procvat muža i žene, možemo se zapitati znači li vjenčanje mladih propuštanje prilike za određivanje vlastitog identiteta.
Ali posvećenje, ne samo-istraživanje, vjernikov je proces pronalaženja sebe. Posvećenje se može dogoditi bilo da smo slobodni ili u braku, mladi ili stari. Kako se naš grijeh uklanja i u nama se vraća slika Božja, počinjemo shvaćati svoj pravi identitet u Kristu i ono što jesmo kao dio Njega.
Gledajući unatrag na sebe sa 22 godine, nisam sigurna da sam razmišljala o tome tko sam i kako me Bog osmislio. Mislila sam da sam sve shvatila. Ali opet, Bog je bio milostiv i vodio mre prema putu kojeg nisam tražila, kojeg je Bog upotrijebio, kako bi ostvario svoje svrhe za mene. Bilo je teških razdoblja u prvim godinama našeg braka. Mnogo puta sam se više osjećala kao da gubim sebe nego što sam se pronalazila, dok je Gospodin brusio grube rubove i više me oblikovao u svoju sliku. Ali danas znam mnogo više o tome tko sam, nego prije 15 godina. Što je još važnije, poznajem Gospodina mnogo dublje.
U pravo vrijeme
Kad razgovaram s mladim ženama koje razmišljaju o braku, kažem im da treba uzeti u obzir mnogo čimbenika. Ali sama dob ne mora biti odlučujući faktor. Nije inherentno rizično vjenčati se mlad.
Istraživačke studije koje ukazuju na dobre rezultate za žene koje se udaju u 20-ima ohrabruju. Ali imamo veću nadu od statistike. Onaj koji nas je stvorio i formirao, koji poznaje nas i planove koje ima za nas, zna i kada je pravo vrijeme za vjenčanje.
Bog je bio milostiv i doveo mi je muža kojeg nisam tražila i postavio me na put koji nisam očekivala. Ući u brak kao 22-godišnjakinja jedna je od najboljih odluka koje sam ikad donijela.
Autorica: Winfree Brisley; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
