Okružili smo se zaslonima. Na radnim stolovima. U dnevnim boravcima. Čak i u spavaćim sobama i kuhinjama. Sve više i u automobilima. Jedan za svakog putnika u zrakoplovu? I ono što je najvažnije, kradu naše vrijeme svagdje gdje idemo, Dragocjeni prsten u našim džepovima i rukama.
Jednom davno, zasloni su dolazili u velikim, teškim kutijama. Više ne. Danas su tanki kao okviri za fotografije, čak još i tanji.
Živimo u zapanjujućim vremenima, koja su orijentirana prema vizualnom i onome što vidimo na zaslonima. Zbog toga bismo sami sebe trebali redovito pitati, kakve slike gledamo i kakve nas oblikuju. Slike u kretnji su moćne. One mogu okupirati i zaokupiti pozornost koju im inače ne bismo pridavali, kao na primjer u restoranu. Naše navike, povezane sa zaslonima, ne ostavljaju nas nepromijenjenima.
No, u takvim vremenima, bilo bi lako biti zaokupljen zaslonima i zanemariti duboku formirajuću i ponovno formirajuću silu velikog, nevidljivog medija koji prati slike: riječi. Riječi, pogotovo izgovorene riječi, velika su nevidljiva sila, koja daje značenje našem svijetu slika i koja oblikuje ono kako odabiremo živjeti.
Riječi za dobro i zlo
Možda čak i više od naših preostalih četiri proslavljenih osjetila, naše sposobnost sluha čini nas istinski ljudima.
Nakon dodira, nakon tri tjedna, sluh je iduće osjetilo koje se razvija u maternici, u otprilike dvadesetom tjednu. Mnogi smatraju da je to posljednje osjetilo koje gubimo tijekom umiranja. Ovo ima smisla za nas stvorenja Stvoritelja, koji je, zapanjujuće, Bog koji se otkriva i govori. Bog nas je prvo i najprije stvorio da Ga čujemo, kako bismo dobivali i odgovarali na Njegove riječi. Bog je stvorio svijet, kroz riječi, izgovarajući: „Neka bude svjetlo“. Bog izgovara novo stvaranje u naše duše time što stvara novo rođenje kroz svoju Riječ, evanđelja. (Jakovljeva 1, 18; 2. Korinćanima 4, 6) Bog čini da naše duše rastu i održava ih u kršćanskom životu, kroz svoju Riječ. (1. Korinćanima 15, 1-2; Solunjanima 2, 13)
Kada je zmija ušla u vrt, nije pokazala Evi videozapis na Instagramu niti je obavila ples sa TikTok-a. Zmija je progovorila. Zmija je svoj otrov izlila u njezino srce kroz govor. Jer, Bog je govorom stvorio svijet. Bog je Adamu dao upute kroz izgovorene riječi, o tome kako da živi u svijetu. Slično tomu, kada je Sotona napadao, napao je s nečime što je daleko opasnije od mača ili stijene. Došao je riječima, oslanjajući se na zapanjujuću silu izgovorene riječi i nevidljivoga, želeći tako poništiti ono što je izgovorio Bog. „Je li Bog zaista rekao…“? (Postanak 3, 1)
Čiji glas slušate?
U našem vremenu prezasićenosti medijskim sadržajima, dobro bismo učinili sami za sebe kada bismo se prisjetili sile oblikovanja i promjene, koju ima riječ. Bez obzira na to radi li se o riječima koje čujemo na televiziji ili na YouTubeu, na napisane riječi koje pročitamo u člancima ili objavama, bez obzira na to radi li se o podcastima ili medijima koji su samo zvučni, riječi nas oblikuju iznutra, prodiru duboko u nas i brzo oblikuju naše želje, žudnje i naš izvanjski život; ono tko mi jesmo u cjelini. Ne radi se o tome oblikuju li nas riječi, nego kakve nas riječi oblikuju.
Čiji glas, bez obzira na način na koji taj glas možete čuti, čiji glas redovito slušate? Čiji glas oblikuje vaše duše? Čiji glas zaokuplja vašu pažnju, čiji glas vas ometa i usredotočuje vas? Za čijim glasom najviše čeznete? Čijim riječima najviše iskazujete dobrodošlicu u vašim dušama, kako bi sijale sjeme života ili smrti? Komu iskazujete dobrodošlicu najintimnijim dijelovima sebe?
Zabavljanje demona
Jesu li riječi koje najčešće čujete i vrednujete: „…slijedite smjer svijeta“? (Efežanima 2, 2) Postajete li ”prilagođeni ovome svijetu” (Rimljanima 12, 2) umjesto da ste ”promijenjeni obnovom svoga uma”? Koliko na našu razinu obaviještenosti utječe internet? Neki su nesvjesno ugostili anđele (Hebrejima 13, 2), ali iskazujemo li mi gostoprimstvo demonima?
Dva retka iz nedavne e-poruke Gospel Coalitiona su me zapanjila:
„Kršćane formirane na internetu sve više određuju stranačka politika i sekularna pop kultura. Rezultat? Podijeljene i rascjepkane crkve, opadanje članstva u crkvi i umorni vođe.“
Ovo me zapanjilo kao točna dijagnoza. Kršćanski roditelji, pastori i stvaratelji učenika nekoć su najviše stvarali kršćane. Što se događa kada riječi i perspektive televizije i interneta oblikuju kršćane više nego njihove crkve? Već to vidimo.
Čije riječi mijenjaju vas?
Za mnoge, borba za vjeru u ovom naraštaju, ne samo da preživi nego i napreduje kao kršćanin, ne odnosi se samo na ono što vidimo, nego možda jednako važno, ako ne i više, ono što čujemo i koga slušamo. Bog nas je stvorio za evanđelje, koje je prije svega poruka koju treba čuti. “Vjera dolazi od slušanja”, kaže apostol Pavao “i slušanja kroz Kristovu riječ” (Rimljanima 10,17). Kako ste primili Duha? “Slušanjem s vjerom” (Galaćanima 3,2). “Onaj koji vam daje Duha i čini čudesa među vama” ne čini to “djelima zakona”, piše on, nego “slušajući s vjerom” (Galaćanima 3,5). Glasovi koje obično dopuštamo i koje pozdravljamo u našim glavama imaju duboku moć oblikovanja. “U osjetilu vjere”, piše Tony Reinke u svojoj knjizi o današnjim nebrojenim vizualnim Spektaklima “uho je glavno” (148).
Nova godina jednako je dobro vrijeme za inventarizaciju čujnih glasova i napisanih riječi s kojima se svakodnevno susrećemo, posebno onih koje obično biramo. Čije riječi pozdravljate? Čije riječi ne samo da čujete, već ih slušate s oduševljenom pažnjom? Čije riječi pune vaše društvene sadržaje i redove podcasta? Što slušate na putu do posla ili dok hodate, vježbate ili čistite? Kome se obratiti za savjet? Koji podcasti, koje emisije i serije, koji glazbenici, koje audio knjige? Jesu li vaši izbori vođeni težnjom za zabavom ili potragom za Bogom? Trenutačno zadovoljstvo ili progresivno posvećenje? Plitka, bezumna potrošnja ili pažljiv, promišljen rast? Koga danas s oduševljenjem čujete, sutra će vam više nalikovati. Kako sam Isus kaže sedam puta u Evanđelju, a zatim sedam puta više u Otkrivenju: “Tko ima uho, neka čuje”.
Novogodišnji prkos
Dok se nastavljamo nositi s učincima novih medija i algoritama te kako internet oblikuje kršćane i naše crkve posebno, imamo jedan jasan, jednostavan, prastar, odlučujući čin prkosa. Za one od nas koji smo voljni čuti i poslušati upozorenja, rješenje, naravno, nije u tome da zapušimo uši koje je Bog tako divno iskopao, nego da ih otvorimo i željno primimo riječi i glasove koji su istiniti, dobri, životvorni i koji veličaju Krista. Još važnije od onoga što držimo izvan svojih glava i srca je ono čime ih ispunjavamo, a nitko nije vrjedniji od riječi samoga Boga. Bog nas je stvorio za meditiranje, a ne da beskrajno pregledavamo objave na društvenim mrežama. To je izvanredna dizajnerska značajka ljudi, da možemo zastati i razmišljati, umovati i analizirati, da možemo umovati nad istinom, a ne samo lažima i nad dobrima koje je Bog učinio, a ne samo zlima drugih. Možda, ako ste iskreni, otkrijete da vam je um fragmentiran. Čini se da su tekstovi i obavijesti, tweetovi i memovi, audio i video reklame i isječci nagrizli naš kapacitet za ozbiljnu, smislenu pažnju i niste sigurni kamo dalje, ali samo pritisnite Osvježi. Neka Riječ Božja bude tamo gdje se okrenete.
Neka Njegov glas, u Svetom pismu, bude prvi kojeg ćete čuti svaki dan. Njegov glas, prije svega, onaj kojeg najviše pozdravljate, kroz kojeg Njegove riječi pokušavaju ući u vašu dušu. Neka Njegove Riječi budu vaša polagana meditacija, ujutro i mjesto na koje se vraćate kako biste povratili ravnotežu u slobodnim trenucima. Molite i nastojte da Njegova Riječ bude “u tvom srcu” i središnja u tvom roditeljstvu i prisutna u razgovoru s tobom “kad hodaš putem, i kad legneš, i kad ustaješ”. (Ponovljeni zakon 6, 6–7)
Otkrivanje Boga
Neka meditacija o Božjoj Riječi bude jedan veliki novogodišnji čin prkosa u našem medijskom vremenu. Pola sata takvog ne užurbanog, čak i opuštenog zadržavanja i uživanja u Riječi samo bi moglo učvrstiti vašu dušu i pomoći joj da izbjegne vrtoglavicu dalekih drama, vrućih poteza i praznih riječi s kojima se, čini se, susrećemo na svakom koraku u ovom svijetu. “Tko razmišlja o riječi, otkrit će dobro, a blagoslovljen je onaj koji se uzda u Gospodina”. (Izreke 16, 20)
S vremenom ćete otkriti da Bog doista može obnoviti ono što su skakavci pojeli. On može obnoviti vaš um, vašu sposobnost usredotočenosti i trajne pažnje, može obnoviti vaše srce i dati vam mudrost i stabilnost. Koliko bi sljedeća godina mogla biti drugačija zbog onoga što ste odlučili učiniti sa svojim ušima?
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
