Bilo mi je veliko otkriće kada sam saznao Božju adresu.
Sve do onog trenutka pokušao sam uhvatiti Boga, sad na jednom, sad na drugom mjestu. Kada bi došao neki poznati propovjednik, trčao bih na njegove sastanke da dohvatim Boga.
Svuda sam tražio Gospodina, no kada sam shvatio da zaista u meni prebiva, prestao sam lutati.
Sada govorim svom narodu: ”Bog nije daleko od vas. On nije samo Bog prošlosti. On u vama stanuje sa svom svojom snagom i vlašću i njegova se sila oslobađa preko vas, molitvom i vjerom.” No, postoje četiri smetnje, koje vrlo često sputavaju Njegovu silu u nama.
- Mržnja
Ako imaš u svome srcu mržnju, Božja sila ne može teći kroz tebe. Ta je mržnja neprijatelj broj jedan tvom duhovnom životu. Isus kaže: ”Ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš nebeski Otac. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće oprostiti vaših.” (Mt 6,14-15)
Došla me posjetiti jedna ravnateljica škole. Bolovala je od artritisa i liječnici joj nisu mogli pomoći. Molio sam se za nju, položio na nju ruke, vikao sam, gonio sile tame, ali sve uzaludno. Htio sam odustati od njenog slučaja. No Duh Sveti mi je rekao: ”Ne mogu u njoj djelovati zato što mrzi svog bivšeg muža.” Znao sam da se razvela od njega prije deset godina. Ipak sam rekao: ”Sestro, molim te, razvedi se od svog muža!” Bila je iznenađena: ”Ali, pastore, to sam učinila prije deset godina.” ”Po zakonu, svakako”, odgovorio sam, ”ali u duši ne. Svako jutro ga proklinješ. Svakog dana ga mrziš. U svojim mislima živiš još uvijek s njime i tvoja te mržnja uništava, te suši tvoje kosti. Zato ti ni jedan liječnik ne može pomoći.”
”Ali, pastore, ti ne znaš koliko je on bio opak. Kada sam se udala za njega nije se zaposlio, nego je potrošio sav moj prihod. Pokvario je moj život, te me ostavio i pošao za drugom. Kako ga mogu voljeti?”
”Odluka je tvoja”, odgovorio sam. ”Ako ga ne ljubiš, umrijet ćeš od artritisa. Dok ga mrziš, Božja moć neće biti djelotvorna. On stanuje u tebi, ali nemoj sputavati Njegovu silu mržnjom.” ”Voljeti ga ne mogu”, tvrdila je, ”ali ću ga prestati mrziti”. ”Nije to dosta”, inzistirao sam. ”Moraš ga voljeti. Pogledaj ga u svojoj mašti, reci mu da ga voliš i da mu sve opraštaš. Blagoslivljaj ga!”
Još uvijek je bila u borbi, ali je skupila svu svoju snagu i počela se moliti za njega da ga Bog blagoslovi i spasi. Tada je Božja sila počela djelovati i bila je potpun izliječena od artritisa.
- Strah
Kada sam studirao biologiju, naš je nastavnik rekao da neki ljudi imaju urođenu sklonost tuberkulozi i da ti ljudi imaju uska ramena i dugi vrat. Svi studenti su počeli istezati svoj vrat kao rode i odmah sam primijetio da imam najduži vrat u cijelom razredu. Od tog trenutka znao sam da ću se razboljeti od tuberkuloze. Kada sam se vratio kući, stao sam pred ogledalom i gledao svoj vrat čitavo poslijepodne. Strah me osvojio.
Tako je i bilo. Razbolio sam se od tuberkuloze. Ako se nečega bojiš, time ostavljaš vrata otvorena Sotoni da te napada, jer strah privlači zlo. Strah također sputava napredak i potiče neuspjeh na području Božjeg djela. Godine 1969., Bog me pozvao da se selim iz svoje druge crkve. Nisam htio poslušati, jer sam bio jako zadovoljan u njoj. Imao sam deset tisuća članova, lijep dom, divnu ženu, djecu, prekrasan auto i čak svog osobnog vozača. Odgovorio sam Gospodu: ”Tu ostajem dok moja crna kosa potpuno ne posjedi.” No, Gospod je bio neumoljiv: ”Cho, moraš se seliti odavde.” ”Ali, Gospode, zar moram uvijek biti pionir? Zašto moram početi opet iznova? To je već treći put. Nađi, molim te, drugoga.”
Pokušao sam razuvjeriti Boga, no to nikada ne uspijeva, jer je On uvijek u pravu. ”Moraš sagraditi crkvu sa deset tisuća sjedišta, koja će poslati barem 500 misionara u svijet”, rekao mi je. To me, tek, preplašilo!
No, kad su započeli radovi na temelju nove crkve i vidio sam koliko je taj poduhvat, skoro sam poludio od straha. U svojim mislima sam vidio sebe u zatvoru zbog neplaćenih dugova. Ali kada sam prestao gledati na vanjske okolnosti i približio se Bogu u molitvi, On mi je oduzeo strah. Moramo učiti ljude da predaju svoje strahovanje Bogu i da krenu naprijed u vjeri, ne gledajući na nepovoljne okolnosti.
- Osjećaj manje vrijednosti
Mnogi se osjećaju manje vrijednima i zato su stalno nesretni u životu. Misle da nisu sposobni ni za što i da u osuđeni na neuspjeh. Dogodilo se to i meni. Poslije dvije godine u pionirskom radu, moja je crkva stalno napredovala, ali bila je bučna, prava pentekostalna crkva. Mnogi su bili kršteni Duhom Svetim i doživjeli izlječenje. Tada me pozvao izvršni odbor moje denominacije i isključio zbog fanatizma. To je mene bio težak udarac. Napadali su me osjećaji manje vrijednosti i teško sam isplivao iz krize. No, krenuo sam vjerom i kasnije postao čak predsjednikom te iste denominacije.
Jedan je trgovac u Seulu imao tvornicu umjetnog gnojiva. Propala je i ostao je u velikim dugovima. Toliko se živcirao zbog toga da je sišao s uma i morali su mu vezati ruke i noge. Jednoga je dana došao u moju crkvu i dok sam propovijedao vratio mu se razum. Nakon službe sam razgovarao s njim. ”Što mogu sada učiniti?”, pitao me. ”Moj život je promašen i ne mogu više ništa.” ”U tebi je Isus”, odgovorio sam, ”podigni svoju glavu visoko. Nisi manje vrijedan, već Božji čovjek. Imaš u sebi svu Njegovu silu. Upotrijebi je!”
Taj je čovjek počeo trgovati solju. Otplatio je svoje dugove i sagradio veliko skladište soli na obali rijeke. U njemu je bilo soli u vrijednosti od 50 tisuća dolara. No, rijeka je jedne noći izašla iz korita i voda je odnijela svu sol. Strahujući za njega, otišao sam brzo tamo i našao ga kako sjedi usred praznog skladišta te pjeva i slavi Boga. Na prvi pogled nisam znao je li poludio ili ne. Prišao sam mu i pitao: ”Da li si opet lud?” Smješkao se i odgovorio: ”Ne, pastore. Bog mi je još jedanput sve oduzeo, ali ja imam u sebi nepresušan izvor Njegove snage. Voda je odnijela sol, ali ona ne može oduzeti Božju prisutnost iz mog srca. Koristeći Njegovu silu, opet ću uspjeti!” Tako je i bilo. Taj je čovjek danas vrlo bogat i uspješan poslovni čovjek, višestruki milijunaš. Naučio je svladati osjećaj manje vrijednosti pa i nepovoljne okolnosti vjerom u silu Boga živoga, koji u njemu prebiva.
- Krivnja
U moj ured je ušao jedan prekrasan mladi bračni par. No, ta lijepa mlada žena je bila tako oslabljena da je jedva otvarala oči. Njezin muž mi je rekao da ona umire. ”Sve sam pokušao: medicinu, psihologiju, psihijatriju, i potrošio sam tisuće dolara, ali joj ništa nije pomoglo. Došli smo najzad do vas.”
Molio sam u sebi i Gospod mi je govorio da je uzrok u njezinoj prošlosti. Molio sam muža da napusti sobu i onda rekao ženi: ”Ako želite da vam pomognem, morate mi ispričati probleme iz svoje prošlosti.” Na početku se strašno razljutila, ali objasnio sam da joj drugačije ne mogu pomoći. Napokon mi je ispričala svoj problem.
Kao mlada djevojčica je ostala bez roditelja i o njoj se brinula njezina starija sestra. No, kada je sestra išla u bolnicu roditi svoje zadnje dijete, mlađa sestra se brinula o domu i drugoj djeci. Tada su se ona i njezin šogor zaljubili i upali u nemoralan odnos. Njihova je afera trajala dugo i sve se odvijalo iza leđa njezine sestre. Nekoliko je puta abortirala, a cijelo vrijeme osjećaj krivnje ju je polako uništavao. Napokon je odlučila prekinuti vezu i udati se za drugoga. Taj je uspio u poslovnom životu i bili su bogati. Bog im je poklonio i djecu. ”No, krivnja me stalno pratila”, tužila se. Kad mi moj muž prilazi, osjećam se kao prostitutka. Nisam dostojna njegove ljubavi. Moja djeca me mnogo vole, ali ja mrzim samu sebe. Ne volim gledati svoje lice u ogledalu. Ne volim se lijepo oblačiti. Izgubila sam svu volju za životom i više ne jedem.”
Govorio sam o Isusovom oproštenju, ali to nije mogla prihvatiti. Objasnio sam da mora sama sebi oprostiti, ali ni to nije išlo. Tada sam tražio mudrost od Gospoda i u mojim mislima se javila jedna ideja. ”Sestro, zatvori oči”, rekao sam. ”Zamisli da sjedim kraj jezera. U svojoj ruci imaš veliki kamen, dok ja držim mali. Sada ja bacam svoj kamen, a ti baci svoj. Pogledaj. Buć. Tvoj kamen i talasi koji idu oko njega veći su od onih koji idu od moga. No jedan i drugi su na dnu jezera. Tako je sa grijehom. Veliki grijesi imaju veće posljedice u okolini, ali Isusova krv jednako pere velike i male.”
Tada je shvatila i zaplakala. Položio sam ruke na nju i vidio je u molitvi pokajnika. Kada je podigla glavu, lice joj je sjalo kao sunce. Počeo sam pjevati i onda stade plesati. Uzviknula je: ”Spašena sam, sav teret mi je pao.” Njezin muž je čuo tu galamu i upao u sobu. Od srca ga je prvi put zagrlila. Iznenađen, pitao je: ”Što ste učinili s njom?” ”Bog je učinio čudo”, odgovorio sam. Od toga dana je zdrava. Kada se othrvala svoje krivnje tekla je Božja sila.
Bog u nama stanuje kao nepresušni izvor svega što nam je potrebno. Odbacimo mržnju, strah, osjećaj manje vrijednosti i krivnje pa ćemo upoznati Njegovu stvaralačku silu.
Autor: P. Yonggi Cho
