Najbolje knjige na svijetu koje su izvor životnog nadahnuća i duhovne okrjepe su zasigurno četiri evanđelja koja se nalaze u Bibliji.
Dok mnogi započinju novu godinu čitanja Biblije, bilo bi nam dobro prisjetiti se jedne od glavnih opasnosti: pretraživanja Svetih pisama i propuštanja Spasitelja. Prisjetite se Isusovih riječi židovskim vođama iz Ivanovog evanđelja 5. poglavlje, onima najodanijim čitateljima Biblije:
„Vi istražujete Pisma jer, vi putem njih mislite zadobiti vječni život: ona su ta koja svjedoče o meni. I vi ne želite doći k meni kako biste imali život vječni.“ (Ivan 5, 39-40)
Začuđujuće, moguće je poznavati vlastitu Bibliju, no ne i poznavati vlastitog Boga. Moguće je proučavati riječ i zanemariti Riječ. Moguće je pretraživati Sveto pismo i propustiti Spasitelja. Kako se možemo zaštititi od tako smrtonosne, ali suptilne opasnosti? U konačnici, trebamo Duha Svetoga, kako bi udahnuo Krista u stare kosti naše pobožnosti. Trebamo Ga, iz jutra u jutro, kako bi pretvorio našu dnevnu sobu ili radni stol u brdo Preobraženja. Zbog toga se molimo. No, uz molitvu, također možemo odlučiti postaviti jedan cilj u vezi čitanja Biblije, koji će biti visoko iznad ostalih: spoznati što više Isusa. Upoznati Ga i uživati u Njemu. Vidjeti Ga i uživati u Njemu. Proučavati o Njemu i voljeti Ga.
U tu svrhu, dopustite mi da vam ponudim skroman prijedlog za razmatranje: dok čitate Bibliju ove godine, svoje duše posebno usmjerite na Evanđelja.
Usmjerite svoju pozornost na Evanđelja
Ne predlažem da ove godine čitate samo Evanđelja, nego da razmislite o tome kako da ih na neki poseban način ”posadite” u svoje duše. Mogli biste, na primjer, koristiti jednogodišnji plan čitanja Biblije, koji uključuje čitanje evanđelja za svaki dan. Možete naučiti napamet prošireni dio Evanđelja, poput Propovijedi na gori (Matej 5–7) ili Govora u gornjoj sobi (Ivan 13–17). Mogli biste pročitati i ponovno pročitati jedno od Evanđelja, možda koristeći dnevnik. Ovaj prijedlog neće odgovarati svakom čitatelju. Neki su, možda, većinu svog kršćanskog života proveli u Evanđeljima, a ovo bi mogla biti godina lutanja s Mojsijem u pustinji, učenja o onome što je Ezekiel imao za reći ili praćenje logike poslanice Rimljanima.
Ali sumnjam da bi mnogi, poput mene, imali koristi od savjeta J.I. Packera i J.C. Rylea. Prvo pogledajmo Packera:
„Mogli bismo ispraviti nezgrapan pogled na to što kršćanska predanost uključuje, naglašavajući potrebu za stalnim meditacijom o četiri Evanđelja, iznad ostatka našeg čitanja Biblije; jer proučavanje Evanđelja omogućuje nam i da držimo našeg Gospodina u jasnim vidokrugu i da pred svojim umom držimo okvir odnosa učeništva prema njemu.“ „Nikada ne bismo smjeli zaboraviti”, nastavlja Packer, “da su četiri evanđelja, kao što je često i ispravno rečeno, najdivnije knjige na zemlji”. (Držati korak s Duhom, 61)
Sada pogledajmo Rylea:
„Bilo bi dobro kada bi oni koji se izjašnjavaju kao kršćani u današnje vrijeme proučavali četiri Evanđelja više nego što to čine. Bez sumnje je cjelokupno Sveto pismo korisno. Nije mudro uzdizati jedan dio Biblije na račun drugog. Ali mislim da bi bilo dobro za neke koji su dobro upoznati s poslanicama, da znaju nešto više o Mateju, Marku, Luki i Ivanu.“ (Svetost, 247)
Niti Packer ni Ryle nisu nastojali stvoriti upečatljive kršćane, koji se prema Isusovim riječima odnose kao da su nadahnutije od ostatka Svetog pisma. Cijela je Biblija nadahnuta Bogom, a Sin Božji govori jednako potpuno kroz Evanđelja, kao i u ostatku Biblije.
Zašto bi onda ljubitelji cijele Biblije, poput ove dvojice, savjetovali kršćanima predavanje Evanđeljima? Razmotrimo ova četiri razloga.
Evanđelja slavi daju oblik
Matej, Marko, Luka i Ivan mogli su nam svojim riječima dati sažetak Isusova života, smrti i uskrsnuća. Umjesto toga, Evanđelja nas vode među Dvanaestoricu, gdje sami vidimo i čujemo Isusa. Zašto?
Ivan nam kaže: “Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođenoga od Oca, punu milosti i istine.” (Ivan 1,14) Za Ivana i ostale učenike, Kristova slava nije bila nejasna, sažeta ili parafrazirana slava; bila je to posebna slava, oblikovana slava, slava koju su “vidjeli i čuli” (1. Ivanova 1,3) u specifičnim riječima, djelima, radostima, boli i patnjama Riječi, koja je postala tijelom. D kraja Evanđelja, žele da im se pridružimo u riječima: “Vidjeli smo slavu njegovu.” (Ivan 20, 30-31)
Grješnicima i borcima poput nas potrebno je više od općenitih predodžbi o Isusu u našim najočajnijim trenucima; trebamo Njegovu posebnu slavu. Uplašenoj duši treba više od sjećanja da Isus daje mir; treba Ga čuti kako u Gornjoj sobi govori: “Neka se ne uznemiruje vaša srca“. (Ivan 14,1) Potlačenom umu treba više od nejasne ideje o Isusovoj moći nad tamom: želi vidjeti kako Isus tjera demone, koji bježe u strahu. (Marko 1, 25–26) Srcu krivnje treba više od toga da kaže: “Isus oprašta”; treba osjetiti kako se Kalvarija trese pod snagom riječi “Svršeno je”. (Ivan 19, 30)
Grijeh nije nejasan. Tuga nije nejasna. Sotona nije nejasan. Stoga ne možemo dopustiti da Krist bude.
Evanđelja otkrivaju i razbijaju lažnog Krista
Otkad je pravi Isus uzašao, našli smo se u opasnosti da prigrlimo “drugog Isusa” (2. Korinćanima 11, 4) ili barem iskrivljenog Isusa. Neki to čine namjerno, u potrazi za prikladnijim Mesijom. Mnogi se, međutim, samo bore kako bi vjerno podržali ono što Jonathan Edwards naziva “raznolikim izvrsnostima” Isusa Krista, Lava u obličju janjeta i Janjeta u obliku lava (Vidjeti i uživati Isusa Krista, 29). Razumijemo lavove, razumijemo i janjad, ali što ćemo s kombinacijom Lava i Janjeta?
Zamislite sebe u Petrovoj koži. Baš kad pomislite da ste otkrili Isusovu nježnost, On osobu nazove psom. (Matej 15, 25–26) Baš kad zamislite da ste shvatili Njegovu čvrstinu, On uzima djecu u naručje. (Marko 10,16) Baš kada ste se počeli ponositi time što ste Ga jasno vidjeli, On se okrene i reče: “Skloni se od mene, Sotono!” (Marko 8,33) Baš kad ste bili sigurni da ste pogriješili i da vam se ne može oprostiti, On vas susreće s trostrukim milosrđem. (Ivan 21, 15–19)
“Moja ideja o Bogu nije božanska ideja”, piše C.S. Lewis. “Mora se razbijati svaki put”. (Promotrena tuga, 66) Tako i sa svakim od nas. Skloni smo preoblikovati potpunu, iznenađujuću, savršenu Isusovu ljudskost na prikaz naše djelomične, predvidljive, iskrivljene ljudskosti. Dakle, poput Petra, trebamo našu viziju Isusa koju bi redovito razbijao ili barem uljepšao stvarni, neočekivani Isus iz Evanđelja.
Zbog Evanđelja je čitanje Biblije osobna stvar
Kad govorimo o “osobnom proučavanju Biblije”, možemo reći više nego što mislimo. Najbolje proučavanje Biblije doista je ono osobno; usredotočeno na Osobu Isusa Krista. Njegova prisutnost isijava na svakoj stranici Svetog pisma, Starog ili Novog zavjeta. Svi Ga proroci proriču; propovijedaju Ga svi apostoli. Posebno Ga prikazuju pisci evanđelja. Ipak, kako lako čitanje Biblije postaje apstraktna, ne osobna stvar, čak i kad čitamo o Kristu. Poznavati Krista doktrinarno i teološki ne znači nužno Ga poznavati osobno. Slijediti starozavjetne sjene do njihove supstance ne znači nužno slijediti Njega. Shvatiti logiku otkupljenja ne znači nužno shvatiti Njegovu ljubav. Naravno, ne možemo razgovarati s Kristom, a da ne saznamo nešto o Njemu. Ali svakako možemo mnogo znati o Kristu, bez odnosa s Njime.
“Dobro je biti upoznat s doktrinama i načelima kršćanstva. Bolje je biti upoznat sa samim Kristom”, piše Ryle. (Svetost, 247) Nigdje nas Biblija ne upoznaje s Kristom kao Osobom bolje nego u Evanđeljima. Matejevo Markovo, Lukino i Ivanovo evanđelje posebno su napisani za one koji, poput posjetitelja u Ivanovom evanđelju 12. poglavlju, dolaze u Sveto pismo govoreći: “Gospodine, želimo vidjeti Isusa”. (Ivan 12, 21)
Evanđelja su opsežnija nego što se doimaju
Četiri evanđelja su relativno mala u usporedbi s većinom knjiga, koje se nalaze na našim policama. Da smo htjeli, mogli bismo svako evanđelje pročitati odjednom. Ali poput štale u Narniji u Posljednjoj bici, unutrašnjost Evanđelja veća je od vanjske. Između njihovih korica nalazi se beskrajna slava; Isus, čije bogatstvo nije metaforički, već doslovno “neistraživo”. (Efežanima 3, 8)
Nikada nećemo naučiti sve što se o Isusu može znati i voljeti, ali sljedeće godine možemo naučiti nešto više. Stoga, dođite ponovno i hodajte s Njim po vodama. Dođite i pogledajte kako nekoliko kruhova hrani pet tisuća. Dođite i pjevajte sa Zaharijom, ustanite s Lazarom i idite sa ženama do prazne grobnice. Dođite i sjetite se zašto su Evanđelja doista “najdivnije knjige na zemlji”, jer nam prikazuju najdivniju Osobu.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
